- 1 -              Revd 1415/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1415/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz D., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku iz Š., protiv I. tuženice I. D. pok. N. iz Čilea, S., II. tuženika K. G. iz D., III. tuženika N. G. iz D., IV. tuženice N. B. rođ. G. iz Ž., V. tuženice I. G. iz Z., VI. tuženice K. G. iz D., svih (od I. do VI.) zastupanih po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z., te VII. tuženika M. K. iz D., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Š., radi utvrđenja da postoji pravo stvarne služnosti, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja M. K. iz D., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Š., protiv protutuženice Z. M. iz D., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku iz Š., radi ukidanja prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice ujedno i protutuženice (dalje: protutuženice) za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja (dalje: presude) Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-506/2020-2 od 10. ožujka 2020. kojima je potvrđena presuda sa rješenjem (dalje: presuda) Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu posl. br. P-588/2015 od 24. listopada 2019., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog protutuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda:

 

a) u stavku I. izreke, u odluci kojom su odbijeni zahtjevi tužiteljice:

 

- na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti puta na teret k.č.br. 1343/1 k.o. D. kao poslužnog dobra (koja služnost je položena na dijelu predmetne nekretnine posebno označene slovima A-B-C-D-A skice mjesta očevida od 9. lipnja 2015.) u korist nekretnine k.č.br. 1342/1 k.o. D. kao povlasne nekretnine,

 

- da se tužiteljica ovlasti zatražiti i ishoditi uknjižbu tog prava stvarne služnosti,

 

- da se VII. tuženiku naloži „da se kloni“ svakog ponašanja kojim bi se onemogućilo ili otežalo izvršavanje istog prava stvarne služnosti,

 

b) u stavku II. točke 2. izreke, u odluci kojom je prihvaćen „podredni“ protutužbeni zahtjev protutužitelja da se ukine isto pravo stvarne služnosti puta koje se „proteže krajnim sjeverozapadnim dijelom poslužne nekretnine u širini od 3 metra u čitavoj dužini, gledajući od ceste D. - K. od pravca ulaznih željeznih vrata na začelni sjeverni zid dvorišnog prostora na teret k.č.br. 1343/1, dvorište upisanoj u zk.ul.br. 3343 K.O. D.“ - uz zabranu protutuženici „svako svojatanje tog prava i zadiranje u nekretninu protutužitelja.

 

Ujedno je tužiteljici (protutuženici) naloženo naknaditi parnični trošak: tuženicima od I. do VI. od 12.187,50 kn, a VII. tuženiku - protutužitelju od 18.345,00 kn.

 

Protutuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita i nesigurna sudska praksa.

 

Protutužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

Prijedlog protutuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019., na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbama čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Predmetom spora u ovome stupnju (prema razlozima iz podnesenog prijedloga):

 

- zahtjev je tužiteljice na utvrđenje postojanja (stjecanja) ovdje prijepornog prava stvarne služnosti,

 

- zahtjev je protutužitelja da se ukine postojeće, ovdje prijeporno pravo stvarne služnosti, ono koje je osnovano pred više godina, kao suvišno ili nepotrebno.

 

Drugostupanjski sud je (potvrđivanjem prvostupanjske presude) ocijenio zahtjev tužiteljice neosnovanim i odbio a zahtjev protutužitelja osnovanim i prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da nekretnina protutuženice “ima izravni pristup na asfaltnu cestu…kojom se koristi u svrhu dolaska do svoje nekretnine“,

 

- da je stoga prijeporna služnost, ”utvrđena presudom Općinskog suda u Drnišu posl. br. P-209/80 od 22. prosinca 1980.) izgubila razumnu svrhu”: da to što je navedena druga (sa izravnim pristupom na asfaltnu cestu) “veza za prolaz i provoz…nešto duža od veze preko poslužnog zemljišta” ne vodi drugačijem zaključku - a sve i obzirom na osnovno načelo restrikcije služnosti ili poštede poslužne nekretnine, načelo - praktični aspekti kojeg se očituju u tome što postojeću služnost u pravilu treba sužavati, a ne proširivati,

 

- da je istu time “valjalo ukinuti”.

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i (ovdje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu, priložene uz prijedlog odluke suda na koju se predlagatelj poziva ili njezinu određenu naznaku, sve uz postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i reviziju dopustiti.

 

U ovome slučaju o takvoj situaciji nije riječ:

 

- predlagateljica prvim u prijedlogu postavljenim pitanjem preocijenjuje provedene dokaze i nameće prihvatiti istinitim i pravilnim samo ono što ona u pitanju navodi, shvaćanje o važnosti ili potrebi prijeporne služnosti i načinu na koji je koristi - prema činjeničnim okolnostima kako ih ona vidi (izvršava je “na razuman, svrsishodan i prikladan način” te “radi svakodnevnih potreba kućanstva”, drugi put je “nesvrsishodan” i “neprikladan jer je 10 puta duži”), ali se osporena presuda ne temelji na tim činjeničnim okolnostima i njezinim shvaćanjima - već na nečemu drugom, na činjeničnom utvrđenju (kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati: obzirom na ograničenja iz odredaba čl. 385. ZPP-a i vezan samo formuliranim pitanjima) da nekretnina predlagateljice “ima izravni pristup na asfaltnu cestu…kojom se koristi u svrhu dolaska do svoje nekretnine“ i da je prijeporna služnost ”izgubila razumnu svrhu” - zbog okolnosti koje su se promijenile u odnosu na one koje su postojale u vrijeme njezina osnivanja,

 

- dok drugim pitanjem sugerira prihvatiti samo ono što ona nalazi: da je u postupku, opet u okolnostima samo ovoga slučaja - pa i onim koje ističe i u prvom pitanju, počinjena postupovna povreda - te njime u biti traži samo odgovor na pitanje je li ovdje o zahtjevu protutužitelja odlučeno u pravilno vođenom postupku, k tome još i prema činjeničnome stanju kojeg ona ocjenjuje pravilnim i potpunim (makar takvo nije utvrđeno u postupku),

 

- odluke na koje se predlagateljica poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno za zadržavanje služnosti ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

- odnosno, prijedlog protutuženice u svezi postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti i daljnje:

 

- da pitanja iz prijedloga protutuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To pogotovo kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Stoga je prijedlog protutuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.