- 1 -              Revd 1614/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1614/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. – c. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika P. P. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-379/2019-2 od 21. siječnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-110/2018 od 6. studenoga 2018., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-379/2019-2 od 21. siječnja 2020. u odluci kojom je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-110/2018 od 6. studenoga 2018. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: "Je su li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o tzv. presumiranom povlačenju tužbe ako poziv za ročište na kojem ta posljedica ima nastupiti nije bio uredan u smislu članka 114. ZPP-a, odnosno ako je poziv za to ročište dostavljen u obliku raspravnog zapisnika koji nije sadržavao upozorenje o zakonskim posljedicama nedolaska?".

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena - te riješeno da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. V. iz Z., ..., poslovni broj Ovrv-12628/17 od 27. prosinca 2017. ukida u cijelosti.

 

Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv tog drugostupanjskog rješenja, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji različita sudska praksa.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 21. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbama čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

U postupku je odlučeno o presumiranom povlačenju tužbe tužitelja primjenom odredbe čl. 499. stavak 2. ZPP-a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) prema kojoj pred trgovačkim sudovima „Ako s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“, a sve polazeći od neosporenih utvrđenja:

 

- da je tužitelj poziv za pripremno ročište određeno za 6. lipnja 2018. primio 30. travnja 2018., s time da je u tome pozivu, između ostaloga, jasno navedeno upozorenje iz te odredbe čl. 499. ZPP-a: „na zakonsku presumpciju o povlačenju tužbe koja nastaje kada niti jedna od uredno pozvanih stranaka ne pristupi na dva uzastopna ročišta“,

 

- da su sa prvog ročišta izostale obje stranke, pa je prvostupanjski sud zapisnik sačinjen sa tog ročišta dostavio strankama s sadržajem: „Današnje ročište se odgađa, a iduće određuje za dan 24. srpnja 2018. u 9,30 na koje će se stranke pozvati pisanim putem....“, dakle bez ponovljenog upozorenja na posljedice iz navedene odredbe čl. 499. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je osporenim rješenjem potvrdio prvostupanjsko rješenje o presumiranom povlačenju tužbe tužitelja. Drži:

 

- da su stranke „još prvim pozivom za ročište određeno za 6. lipnja 2017. pravilno upozorene na zakonsku presumpciju o povlačenju tužbe koja nastaje kada niti jedna od uredno pozvanih stranaka ne pristupi na dva uzastopna ročišta“,

 

- da su time u trenutku donošenja pobijanog rješenja bile ispunjene pretpostavke za njegovo donošenje sukladno odredbi čl. 499. st. 2. ZPP-a: budući da su obje stranke izostale s prvog ročišta za glavnu raspravu - ali i sa novog ročišta, na koje su bile uredno pozvane - sa upozorenjem već iz poziva na prvo ročište „na posljedice nedolaska na dva uzastopna ročišta“,

 

- da „neosnovano tužitelj ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se smatralo da je tužba povučena“ jer da mu nije dostavljen uredan poziv za dva uzastopna ročišta - s upozorenjem u svakome pozivu na posljedice iz odredbe čl. 499. st. 2. ZPP-a: a „okolnost da je strankama poziv na ročišta za 24. srpnja 2017., 3. listopada 2017. i 6. studenoga 2017. dostavljen raspravnim rješenjem suda, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da su stranke već prvim pozivom bile pravilno upozorene na posljedice iz čl. 499. ZPP-a“.

 

Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja, temeljenog na takvome shvaćanju, dopusti revizija, pa je, uz navod da to shvaćanje nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, konkretno - od pravnog pitanja o kojem već postoji odluka istoga suda temeljena na shvaćanju koje je suprotno ovdje prijepornom, u prijedlogu postavio pitanje:

 

"Je su li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o tzv. presumiranom povlačenju tužbe ako poziv za ročište na kojem ta posljedica ima nastupiti nije bio uredan u smislu članka 114. ZPP-a, odnosno ako je poziv za to ročište dostavljen u obliku raspravnog zapisnika koji nije sadržavao upozorenje o zakonskim posljedicama nedolaska?“

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenost revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagatelj poziva.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) nastali uvjeti za dopuštenje revizije po tužitelju u odnosu na po njemu postavljeno pitanje,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.