- 1 -              Revd 1088/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1088/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja L. G. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. iz O., protiv I. ovršenice M. K., OIB: ... i II. ovršenice mldb. D. G., OIB: ..., obje iz G., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž Ovr-561/2019-2 od 2. listopada 2019. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr Ob-90/2018 od 26. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je:

 

- ovrhovoditelju naloženo naknaditi ovršenicama „trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.210,00 kn (slovima: tisućudvjestodesetkuna) u roku od osam dana od primitka prijepisa ovog rješenja“,

 

- zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan.

 

Ovrhovoditelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima sudska praksa nije jedinstvena.

 

Ovršenice nisu odgovorile na prijedlog.

 

Prijedlog ovrhovoditelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 2. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka“ ), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“

 

Odredbom čl. 400. st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a), „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“

 

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija i u podnesenom prijedlogu je postavio pitanja:

 

„Je li ovrhovoditelj dužan naknaditi troškove ovršnog postupka ovršenika kada je ovršenik udovoljio njegovom zahtjevu tek nakon donošenja rješenja o ovrsi?“,

 

„Smatra li se neosnovano prouzročenim troškom podnošenje odgovora na žalbu ovrhovoditelja u ovršnom postupku radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom?“,

 

ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu nije naznačio određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

 

- kada osporeno rješenje nije temeljeno (kako to predlagatelj pogrešno drži i sugerira u prijedlogu postavljenim prvim pitanjem prihvatiti) na utvrđenju i shvaćanju da su ovršenice udovoljile „njegovom zahtjevu tek nakon donošenja rješenja o ovrsi“: upravo suprotno tome, prijedlog ovrhovoditelja „za donošenje rješenja o ovrsi“ je u konačnom odbijen kao neosnovan - i to po utvrđenju da ovrhovoditelj „i dalje ostaje kod prijedloga za ovrhu“ ali da i pored toga „sud nema osnove za donošenje rješenja o ovrsi“ - dakle, zbog razloga koji se ne može podvesti pod odredbu ranije (ili prethodno) važećeg čl. 158. st. 1. ZPP-a (kojom je propisano: „Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.“), prema kojoj bi tek, da su ostvareni u njoj navedeni uvjeti, po ovrhovoditelju postavljeno prvo pitanje imalo smisla,

 

- kada osporeno rješenje pogotovo nije temeljeno na shvaćanju (koje predlagatelj drugim u prijedlogu postavljenim pitanjem sugerira prihvatiti) da je odgovor ovrhovoditelja na žalbu podnesenu u postupku po ovršenicama na rješenje o ovrsi u ičemu bio potreban za vođenje ovoga postupka (u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a) ili da je podnositelja odgovora doveo u povoljniju poziciju: upravo suprotno i tome, podnesena žalba je i pored toga odgovora ocijenjena osnovanom i pobijano rješenje je po njoj ukinuto,

 

- kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- kada revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga ovrhovoditelja nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. te čl. 400. st. 2. ZPP-a, kao i odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a).

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.