Broj: Rev 1196/09

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. – P. d.o.o. Z., Proizvodno područje H. J. S., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženice S. Ž. iz K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-154/06 od 22. prosinca 2008., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-459/04 od 6. listopada 2005., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2012.,

p r e s u d i o   j e

              Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuju presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-154/06 od 22. prosinca 2008. i presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-459/04 od 6. listopada 2005.:

              Nalaže se tuženici iseliti iz trosobnog stana površine 79,83 m² koji se nalazi u K., na III. katu zgrade, označene kao čest. zgr. 891, izgrađene na zemljištu označenom kao kat. čest. zem. 4504, odnosno z.k. čest. zem. 52/5, sve k.o. K. p., upisane u zk.ul. 1937, anagrafske oznake …, te stan slobodan od osoba i stvari predati tužitelju uz naknadu troška postupka u iznosu 19.440,00 kn, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici sa članovima obiteljskog domaćinstva iseliti iz stana opisanog u izreci uz predaju stana slobodnog od osoba i stvari tužitelju sa troškovima postupka. Ujedno je rješenjem sadržanim u izreci te presude prihvaćeno sudjelovanje umješača Republike Hrvatske na strani tuženice.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je osnovana.

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da je tužitelj vlasnik predmetnog trosobnog stana površine 79,83 m² koji se nalazi u K., … na III. katu stambene zgrade,

              - da je tuženica u posjedu stana kao član obiteljskog domaćinstva N. S., kome je na prijedlog Komisije za … pozivom na čl. 8. st. 5. i čl. 29. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 44/96) navedeni stan dan na korištenje od strane Ministarstva razvitka i obnove Republike Hrvatske rješenjem klasa: 371-01/97-0880, ur.broj: 516-97-1 od 30. lipnja 1997.,

              - da se u navedenom rješenju stan vodi kao stan u vlasništvu Republike Hrvatske time da se Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka dopisom od 24. veljače 2005. (l. 31) obrazlažući pravni temelj predmetne odluke pozvalo na Zakon o privremenom oduzimanju i upravljanju određenom imovinom prema kojem je pod privremenu upravu Republike Hrvatske stavljena imovina koja se nalazi na prije okupiranom, a nakon toga oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske koju su vlasnici napustili i ne koriste je, kao i na odredbe čl. 10. st. 1. i čl. 8. st. 3. Zakona o područjima posebne državne skrbi prema kojima se naseljenicima daju na korištenje:

1) nekretnine koje su do stupanja na snagu tog Zakona u vlasništvu države ili državnih odnosno društvenih pravnih osoba,

              2) obiteljske kuće i stanovi koji će u organizaciji Ministarstva razvitka i obnove po posebnom programu sredstvima iz državnog proračuna biti izgrađeni u područjima posebne državne skrbi, ako na tim područjima nema raspoloživoga prostora za potrebe naseljenika,

              - da navedeno rješenje nije ukinuto.

              Na temelju istaknutih utvrđenja, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji, iako su zaključili da je stan u vlasništvu tužitelja, odbili su tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženica posjeduje stan na temelju valjane pravne osnove – predmetnog rješenja koje je još uvijek na snazi te sve dok ta pravna osnova postoji, tuženica može s uspjehom odbiti zahtjev za predaju stvari u smislu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV), prema kojoj odredbi posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed).

              Izloženo shvaćanje ne može se prihvatiti.

              Nekretnina tužitelja, po svemu sudeći je stavljena pod privremenu upravu Republike Hrvatske na temelju Zakona o privremenom oduzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96 i 100/97) kao i Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02, 26/03 – pročišćeni tekst – dalje: ZPPDS) prema kojima je omogućeno naseljenicima na području posebne državne skrbi naseljavanje glede napuštenih nekretnina, odnosno obiteljskih kuća i stanova.

              Stan tužitelja dan je na korištenje N. S. sa članovima njegovog obiteljskog domaćinstva među kojima je bila navedena i tuženica suglasno općem interesu i legitimnom cilju da se zaštiti napuštena imovina od propadanja i devastacije, a s druge strane da se zbrinu osobe koje su bile raseljene ili su ostale bez domova uslijed rata.

              Međutim, tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku nikada nije oduzeto pravo vlasništva na predmetnom stanu.

              Prema odredbi čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Propisano je da se time ni na koji način ne umanjuje pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništvu u skladu s općim interesom.

              Pri ograničavanju prava vlasništva potrebno je, međutim, uspostaviti ravnotežu između općih interesa i zaštite prava pojedinca odnosno pravne osobe.

              Kako je rečeno postojao je legitimni interes Republike Hrvatske da zaštiti napuštenu imovinu od propadanja i devastacije i ujedno da riješi stambeno pitanje osoba koje su bile raseljene ili su ostale bez domova uslijed rata, a s druge strane postoji interes tužitelja da se njegovo pravo vlasništva prekomjerno ne ograničava.

              U trenutku kada je tužitelj podnio zahtjev da mu se stan vrati u posjed otpala je potreba da ga država štiti od daljnjeg propadanja i devastacije (jer podnošenje zahtjeva podrazumijeva volju vlasnika da se sam brine o svojoj imovini).

              Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda nakon toga narušena je ravnoteža između općeg interesa i zaštite prava tužitelja, jer potreba zbrinjavanja tuženice nije više razlog za ograničavanje prava vlasništva stana u toj mjeri da se vlasniku onemogući posjed.

              Obveza Republike Hrvatske da privremeno ili trajno riješi stambeno pitanje tuženice ne može ići na štetu tužitelja kao vlasnika stana.

              Konačno, i prema odredbi čl. 18. st. 5. ZPPDS vlasniku se potvrđuje pravo podnošenja tužbe radi zaštite prava vlasništva.

              Na osnovu svega rečenog, činjenica što je predmetni stan dan na korištenje N. S. i njegovim članovima obiteljskog domaćinstva uključujući tuženicu na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom i Zakona o područjima od posebne državne skrbi ne može sprječavati ili odgađati zahtjev tužitelja kao vlasnika da u skladu s odredbama čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ostvari pravo na posjed stana i s tim u vezi ne daje pravo tuženici odbiti predaju stana u smislu odredbi čl. 163. st. 1. ZV.

              Polazeći od navedenih utvrđenja budući da je u nižestupanjskim presudama odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji i odlučiti kao u izreci ove presude.

              Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužitelju je dosuđena naknada opravdanih parničnih troškova cijelog postupka.

U Zagrebu, 8. veljače 2012.