- 1 -              Revd 583/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 583/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Poljoprivredna i prehrambena industrija V. d.o.o. u stečaju, V., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. R. G., odvjetnici u Z. protiv I. tuženice M. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Lj. V., odvjetnik u Z., II. tuženice N. K. iz N. M., OIB: …, III. tuženice S. D. iz V., OIB: …, IV. Tuženice M. M. iz Z., , OIB: …, II. - IV. tuženice zastupane po punomoćnici Ž. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p., Z. i V. tuženika I. H. iz K., OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti i izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4379/2018-5 od 13. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-135/2016-66 od 11. svibnja 2018., na sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki II., alineja 4., izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4379/2018-5 od 13. studenoga 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova za daljnji iznos od 1.800.159,37 kn kao neosnovan, a zbog šest pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odgovoru na prijedlog II. - IV. tuženici predlažu isti kao nedopušten odbaciti. I. i V. tuženik na prijedlog nisu odgovorili.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

U prijedlogu tužiteljica pobija odluku o troškovima spora, u dijelu kojim njen zahtjev za njihovu naknadu nije prihvaćen, osporavajući konkretno pravilnost rješenja suda kojim je, po prigovoru tuženika, sud utvrdio vrijednost predmeta spora, u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP, smatrajući da je trebalo prihvatiti vrijednost predmeta spora kako je označena u tužbi, a prema odredbi čl. 39. ZPP., a posljedično tome i prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

Pri tom, kao razloge važnosti postavljenih pitanja, ističe pravna shvaćanja izražena u odlukama ovog suda poslovni broj Gž-1/1991 od 3. svibnja 1991., Rev-1818/1995 od 13. listopada 1998. te Rev-1939/1997 od 11. listopada 2000.

 

Osporeno rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora doneseno je prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP kojom je propisano da u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

 

Tužiteljica u pitanjima i obrazloženju prijedloga problematizira primjenu odredbe čl. 223. ZPP te apostrofira razloge važnosti koji se odnose na odlučivanje o meritumu spora, konkretno pravo na isplatu za ulaganja u imanje primatelja uzdržavanja i naknadu troškova koje su imali davatelji u vezi uzdržavanja do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju (Gž-1/1991), odnosno pravo na naknadu materijalne štete (Rev-1818/1995 i Rev-1939/1997), a ne na provjeru vrijednosti predmeta spora označenu u tužbi i određivanje vrijednosti predmeta spora, a o kojem ovisi visina troškova postupka.

 

S obzirom da se niti jedna od odluka na koju se poziva tužiteljica ne odnosi na pitanje utvrđuje li se vrijednost predmeta spora po slobodnoj ocjeni, i ako da na temelju kojih kriterija, nema suprotstavljenosti pravnih shvaćanja u navedenim odlukama i onoga u pobijanoj, u pogledu toga pitanja, a niti je na koji drugi način u reviziji obrazloženo da bi pitanja koje predlagateljica navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Stoga je na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1., a sve u vezi čl. 400. st. 2. i 3. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.