P-517/2019-14

 

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.

21300 Makarska                                                                                    P-517/2019-14

                                                                                                                                 

                                                                                                                     

 

              U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Makarskoj,  po sucu Marijani Visković, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz M., OIB: …., zastupanog po punomoćnicima A. A. i A. Š. A., odvjetnicama u M., protiv tuženika D. C., iz Z., OIB: …, zastupanog po sinu M. C. iz M., OIB: … i punomoćniku I. K., odvjetnici u M., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2020. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. A., odvjetnice u M. i punomoćnika tuženika I. K., odvjetnice u M., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 20. srpnja 2020. godine,

 

 

presudio je

 

 

I                             Prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

                "Utvrđuje se u odnosu na tuženika, da je tužitelj V. M., OIB: …, suvlasnik za 1/3 dijela čest.zgr. 1209 i 1/3 dijela čest.zem. 1688/4, obje zk.ul. 2307 KO M.-M., pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za 1/3 dijela, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika za 1/3 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti."

 

II                Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznos od 10.550,00 (slovima:desettisućapetstopedeseti00/100) Kuna.               

 

 

Obrazloženje

 

 

            Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 18. veljače 2016. godine tužitelj M. V., ustao je zahtjevom naspram tuženika D. C., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe. Tužitelj u tužbi navodi, da je tuženik samo formalno u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižen kao vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest.zgr. 1209 i čest.zem. 1688/4 obje zk.ul. 2307 KO M.-M.. Tužitelj se nalazi u kontinuiranom, materijalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 43 godine i nikada ga nitko u tome nije ometao, pa je istu stekao i dosjelošću. Naime,  predmetnu nekretninu tužitelj je stekao od tuženika temeljem kupoprodajnog ugovora nekretnina sklopljenog dana 24. travnja 1973.g. između tužitelja i tuženika, u kojem je predmet kupoprodaje bila 1/3 dijela čest.zem. 1688/4 KO M.-M. i to baš 1/3 idealnog dijela obiteljsko-stambene zgrade, koji dio u naravi predstavlja prvi kat, još neizgrađeni, odnosno dovršeni, sa svim pripatcima i služnostima, a od koje čestice je temeljem Prijavnog lista Ureda od 26. rujna 2000. godine nastala dioba čest.zem. 1688/4 pašnjak, 220 m2 na čest.zem. 1688/4, dvorište sa 16 m2 i čest.zgr. 1209, zgrada sa 130 m2 i dvorište za 74 m2 površine. Obzirom na naprijed navedeno, tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa faktičnim, radi čega ustaje sa ovom tužbom i predlaže donošenje presude kao u izreci.

              U svom pisanom odgovoru na tužbu u podnesku od 20. travnja 2006.godine, tuženik D. C. u bitnom je naveo, da u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, jer da se temelji na pogrešnom tumačenju pojedinih članaka kupoprodajnog ugovora od 24. travnja 1973. godine. Naime, kupoprodaja se odnosi isključivo na 1/3 obiteljsko-stambene zgrade sagrađene na dijelu kat.čest. 1688/4 označene kao kat.čest.zgr. 1209, što u naravi predstavlja prvi kat navedene zgrade. Tužitelja je uveo u posjed i predao mu prvi kat zgrade bez primjedbi i bez bilo kakvih drugih pitanja i zahtjeva, što nije učinio ni nakon više od 40 godina, nakon čega ustaje ovom tužbom koja je utemeljena na pogrešnom tumačenju kupoprodajnog ugovora. Tvrdnje tužitelja da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina mogu se odnositi samo na prvi kat zgrade, kao predmeta kupoprodaje, a nikakvu drugu nekretninu (dvorište 74 m2) niti je koristio, niti koristi, niti na to polaže pravo  jer je koristi upravo tuženik kao vlasnik ograđenog parkirnog prostora. Još je u postupku rješavanje krova zgrade. Tuženik upozorava tužitelja da ni nakon 30 i više godina od zaključenja ugovora nadležne službe nisu imale valjane dokumente o realizaciji obveza tužitelja iz točke 7. i 11. ugovora, o čemu je u više navrata upozoravao tužitelja. Nadalje, da je tužitelj na predmetnom prvom katu i van njega vršio nedozvoljenu gradnju bez tuženikove suglasnosti i bez bilo kakvog odobrenja. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

              U nastavku postupka tuženik je dodatno istaknuo, da je zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini promijenjeno, jer da je pod posl.br. Z-28233/2016 izvršena uknjižba 1/5 dijela na ime D. B.. Ponovno ističe, da tužitelj nema pravo na dvorište, kao ni na terasu iznad drugog kata.

                            U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom rješenja Sekretarijata od 21. travnja 1972.g., pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za  kat.čest. 1209 zgr. i kat.čest. 1688/4 obje zk.ul. 2307 KO M.-M., pregledom kupoprodajnog ugovora nekretnina od 24. travnja 1973.g., pregledom prerisa katastarskog plana za č.zem. 650 KO M.-M., pregledom potvrde o kućnom broju Ureda od 7. listopada 2011.g., pregledom rješenja posl.br. Z-1473/00 od 27. srpnja 2006.g., pregledom Prijavnog lista sastavljenog dana 26. rujna 2000.g., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke P. P., pregledom Nalaza i mišljenja vještaka P. P. od 28. rujna 2018.g., pregledom Dopune Nalaza i mišljenja vještaka P. P. od 23. svibnja 2019. godine, pregledom druge Dopune Nalaza i mišljenja vještaka P. P. od 22. listopada 2019. godine, pregledom ugovora o darovanju nekretnina od 16. rujna 2019.g., pregledom dopisa Odjela od 11. svibnja 2020. godine, saslušanjem svjedoka M. J. pok. V. i A. O. pok. D., te saslušanjem tužitelja M. V. kao parnične stranke.

                 Nakon ovako provedenog dokaznog postupka tužitelj je istaknuo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključiti glavnu raspravu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tuženika na snašanje troškova parničnog postupka.

                 Tuženik također nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

                 Stranke su, putem punomoćnika, popisale trošak parničnog postupka.

                 Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.             

                 Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za utvrđenjem suvlasništva tužitelja M. V. za 1/3 dijela čest.zgr. 1209 i čest.zem. 1688/4, zk.ul. 2307 KO M.-M., te ovlaštenje za upis tog prava suvlasništva na navedenim nekretninama u navedenom suvlasničkom dijelu i brisanje sa imena tuženika.

                            Tužitelj smatra, da je ovo pravo stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. travnja 1973. godine, odnosno dosjelošću.

                            Pregledom kupoprodajnog ugovora nekretnina od 24. travnja 1973. godine (list 8 spisa) utvrđeno je, da je isti zaključen između D. C. N., kao prodavatelja i M. V. pok. V., kao kupca. Predmet kupoprodaje je 1/3 idealnog dijela obiteljsko-stambene zgrade sagrađene na kat.čest.zem. 1688/4 KO M.-M., kao i pravo korištenja istoimene čestice na kojoj je kuća sagrađena, koji dio u naravi predstavlja prvi kat, još neizgrađeni, odnosno dovršeni u M. Prodavatelj uvodi kupca u materijalni posjed i vlasništvo nekretnine, a prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora i bez svakog daljnjeg njegovog pitanja, privole, saslušanja ili sudjelovanja, može zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena prodavatelja. Prodavatelj izjavljuje da zgrada još nije provedena u zemljišnim knjigama, jer ista još nije dovršena, te se obvezuje da će odmah po dovršenju iste pribaviti zapisnik, odnosno izvještaj o tehničkom pregledu i rješenje o dozvoli uporabe, a nakon toga podnijeti u svoje ime i o svom trošku zahtjev za uknjižbu prava vlasništva cijele zgrade u svoju korist, kako bi kupac nakon toga mogao podnijeti sudu zahtjev za uknjižbu prava vlasništva dijela navedene zgrade – kao etažnog vlasništva (toč. 9. ugovora). Ugovor je potpisan od strane prodavatelja D. C. i kupca M. V..

                  Pregledom rješenja Općinskog suda u Makarskoj posl.br. Z-1473/00 od 27. srpnja 2006.g. (list 20 spisa) utvrđeno je, da je na temelju pravomoćnog rješenja Sekretarijata od 21. travnja 1972.g., na č.zem. 1688/4 u društvenom vlasništvu s pravom korištenja K. D., uknjiženo pravo vlasništva za korist D. C. sina N..

              U trenutku podnošenja ove tužbe 18. veljače 2016. godine, tužitelj je dostavio Izvadak iz zemljišne knjige za kat.čest. 1209 zgr. i kat.čest. 1688/4 obje zk.ul. 2307 KO M.-M. sa stanjem na dan 16. veljače 2016. godine (list 7 spisa). Pregledom tog Izvatka utvrđeno je, da je na predmetnim nekretninama i to na kat.čest. 1209 zgr., zgrada i dvorište površine 204 m2 i kat.čest. 1688/4 dvorište površine 16 m2, upisan kao vlasnik D. C. N., ovdje tuženik.

              Pregledom Prijavnog lista sastavljenog dana 26. rujna 2000.godine i dostavljenog Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda pod posl.br. Z-1505/00 (list 25-29 spisa) utvrđeno je, da je od parcele br. 1688/4 površine 220 m2, zk.ul. 2307 nastala parcela br. 1688/4 dvorište površine 16 m2 i č.zgr. 1209 zgrada i dvorište površine 204 m2.

              Pregledom Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. od 28. rujna 2018.g. (list 49-53 spisa) ovaj sud je utvrdio, da se predmetna nekretnina nalazi u M. i da je u naravi kuća anagrafske oznake …, izgrađena u visini prizemlja i dva kata s pripadajućim dvorištem. Vještak je dostavio skicu (list 51 spisa).

              Nakon što je tužitelj zatražio dopunu Nalaza i mišljenja vještaka P., na način da isti svoje vještvo uskladi u skladu sa Prijavnim listom kojim su predmetne nekretnine nastale, vještak je dana 23. svibnja 2019. godine dostavio Dopunu Nalaza i mišljenja, u kojoj je dodatno naveo da se Prijavnim listom uskladila č.zem. 650 u katastru i č.zgr. 1209 u zemljišnoj knjizi, dok je č.zem. 1688/4 ostatak i nalazi se jugoistočno od predmetne nekretnine u katastarskoj č.zem. 654. Nakon primjedbe tužitelja da se u Dopuni Nalaza i mišljenja vještaka očito potkrala omaška u tekstualnom dijelu vještva, vještak je dostavio drugu Dopunu Nalaza i mišljenja dana 22. listopada 2019.g. (list 63-65 spisa). Dakle,  sastavni dijelovi predmetne nekretnine u KO M.-M. prikazani su, prema zemljišnoj knjizi kao č.zgr. 1209 – 204 m2 i č.zem. 1688/4 – 16 m2, dakle ukupno površine 220 m2 (sve prikazano na skici u mjerilu 1:250 od 22. listopada 2019.g.).

              Stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

              Saslušana u svojstvu svjedoka M. J. pok. V. je u svom iskazu u bitnom navela, da joj je tužitelj brat i da joj je dobro poznato da je kupio prvi kat predmetne kuće od D. C. 1973. godine, kada je došao iz A.. Kuća je tada imala prizemlje i dva kata i isto stanje je i danas. U prizemlju je sestra D. C., a na drugom katu je sin M. C.. Ova kuća nema okućnicu, već put koji vodi do njihovih stanova i stepenice. Dio ispred prizemlja koristi M. i D., odnosno njena djeca, na način da parkiraju vozila, a kada njih nema onda tužitelj dođe pred kuću, pa i on isto parkira na tom mjestu. Njenog brata nikada nitko nije smetao u korištenju njegovog dijela kuće, a što se tiče dijela ispred kuće, tu nema trećeg mjesta za parkiranje i tu njen brat M. parkira jedino ako nema nikoga od tuženika.

              Saslušana u svojstvu svjedoka A. O. pok. D. u svom iskazu je u bitnom navela, da od 1971. godine živi neposredno u blizini predmetne nekretnine, poznato joj je da je M. kupio prvi kat kuće od D. C., a što se tiče okućnice, parkinga ili dvorišta oko kuće, navela je da ima parking, mali, možda za samo dva mjesta i većinom se tu parkira D. kada dođe, a i M.. Tužitelj ima svoj ulaz kojim ide u svoju kuću, a taj prolaz koriste još i M. C., jer im je to zajednički ulaz u kuću.

              Saslušan u svojstvu tužitelja M. V., je u svom iskazu dodatno naveo, da je zaključio kupoprodajni ugovor 1973. godine sa D. C., za ovaj kat. Što se tiče prizemlja, u trenutku kupoprodaje u njemu su bile garaže vlasništvo D. C.. Kasnije su te garaže prenamijenjene u stambeni prostor, a parking ispred njih napravila je tuženikova sestra D., tužitelj navodi, da ga za to nitko nije pitao. Tu su sada dva parking mjesta i ako ima mjesta i on se tu parkira. Tu se parkiraju M. i djeca od tuženikove sestre, kada dođu. Kuća se od kupoprodaje nije  mijenjala ni u visini,  ni u širini, jedino su uz stepenice koje vode u stanove, izveli radove zatvaranja stepenica. Kada nema mjesta na parkingu, on se povuče jer ne želi svađu, jer se mogu parkirati samo dva vozila. Tuženik mu do sada nikada nije dao ispravu kojom bi se upisao u zemljišnu knjigu.

              Na ročištu održanom dana 11. studenog 2019.g. izvršen je uvid u zemljišnu knjigu za KO M.-M., pa je utvrđeno da je na taj dan na kat.čest. 1209 zgr. i kat.čest.1688/4, obje zk.ul. 2307, stanje upisa slijedeće: D. B. na suvlasničkom dijelu od 1/5 i D. C. na suvlasničkom dijelu od 4/5. Ovo su stranke učinile nespornim.

              U postupku je utvrđeno, da je u trenutku podnošenja tužbe 18. veljače 2016.g., u zemljišnoj knjizi bio upisan za cijelo kao vlasnik D. C.. Istog dana, dakle 18. veljače 2016.g. tužitelj je podnio i prijedlog za zabilježbu spora na čest.zgr. 1209 i čest.zem. 1688/4, koji spor je zabilježen u zemljišnoj knjizi u zk.ul. br. 2308 KO M.-M. pod brojem Z-566/16.

              Ova promjena zemljišnoknjižnog stanja izvršena je nakon zabilježbe spora pod brojem Z-28233/2016.

              Dakle, pravno je irelevantno to što je nakon zabilježbe spora i nakon pokretanja ovog postupka došlo do promjene knjižnog stanja.

                            Kao što je već naprijed navedeno, tužitelj smatra da je pravo suvlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem ugovora od 24. travnja 1973. godine, te kasnije tijekom postupka kao pravni osnov stjecanja prava suvlasništva tužitelj ističe dosjelost.

                            Odredbom članka 68. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje u tekstu: ZV) propisano je da ako svi suvlasnici nekretnine suglasno odluče da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, te o tome sastave ispravu, uzet će se da je to odgovarajući dio iz  kojega može proizaći i na njemu biti uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasnički dio.

                            Dakle, u konkretnom slučaju sud je trebao utvrditi jesu li suvlasnici predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 68. st. 3. ZV-a sklopili ispravu podobnu za upis njihova suvlasništva povezanog s vlasništvom posebnog dijela, odnosno jesu li odredili veličinu suvlasničkih dijelova međuvlasničkim ugovorom u smislu odredbi čl. 375. st. 2. ZV.

                Tijekom postupka također je utvrđeno, da je Prijavnim listom od 26. rujna 2000. godine nastale čest.zem. 1688/4 dvorište sa 16 m2 i čest.zgr. 1209 zgrada sa 130 m2 i dvorište sa 74 m2 površine. Ove čestice nastale su od matične čest.zem. 1688/4 pašnjak površine 220 m2. Upravo ova čestica bila je predmet kupoprodajnog ugovora od 24. travnja 1973. godine.

                Tijekom postupka utvrđeno je, da je tuženik kao prodavatelj i isključivi vlasnik predmetne nekretnine, uveo tužitelja kao kupca u posjed predmetnog dijela, kako je to izričito navedeno u ugovoru, te ga ovlastio da može zatražiti i ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva navedenog dijela nekretnine. Tužitelj je dokazao da se nalazi u nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu najmanje od 24. travnja 1973. godine, što ne spori ni sam tuženik.

                  Odredbom članka 159. st.2. ZV propisano je, da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. S obzirom na sve naprijed izneseno u obrazloženju, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je stekao pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, te da mu pripada pravo upisati to svoje pravo suvlasništva, kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom.

                U dokaznom postupku utvrđeno je, da stranke koje su zaključile ugovor 24. travnja 1973. godine, nisu sporazumom mijenjali suvlasničke omjere. Tužitelj je u postupku dokazao svoje tvrdnje da je bio u poštenom posjedu kroz potrebno vrijeme predmetnog dijela nekretnine. Valja naglasiti, da suvlasnički dio nekretnine (idealni dio) može biti predmet stjecanja prava vlasništva i to pravo može se stjecati i na temelju dosjelosti, jer taj osnov stjecanja ZV nije isključio. Dakle, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, ali ne na temelju ugovora, jer u konkretnom slučaju nedostaje valjani modus (način stjecanja), već dosjelošću, jer posjeduje nekretninu kao da je njezin suvlasnik, zbog čega je osnovan tužbeni zahtjev.

                  U odnosu na dostavljeni ugovor o darovanju nekretnina od 16. rujna 2019. godine valja navesti, da ovaj pravni posao darovanja nije proveden u zemljišne knjige, pa stoga nije relevantan.

                Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).

  Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost predmeta spora je 11.000,00 Kuna.

  Tako je tužitelju valjalo priznati: za sastavljanje tužbe od 18. veljače 2016.g.  100 bodova temeljem Tbr.7. t.1. Tarife,  za zastupanje na ročištima 10. svibnja 2017.g., 15. studenog 2017.g., 22. svibnja 2018.g., 4. veljače 2019.g., 30. rujna 2019.g., 11. studenog 2019.g. i 18. lipnja 2020. g. svako po 100 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2017.g. 25 bodova, temeljem Tbr.9. t.5. Tarife, za sastavljanje podneska od 4. lipnja 2020.g. 100 bodova temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, te za zastupanje na ročištu na kojem se objavljuje presuda 20. srpnja 2020. g. 50 bodova, temeljem Tbr.9. t.3. Tarife, dakle ukupno 975 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 9.750,00 Kuna. Nadalje, ovaj iznos je valjalo uvećati na ime sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 Kuna i sudske pristojbe presude u iznosu 400,00 Kuna, što daje sveukupan iznos od 10.550,00 Kuna.

  Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

 

 

                                                 U Makarskoj, 20. srpnja 2020.

 

                                                                            S U D A C

                                                                                                     Marijana Visković v.r.