79 K-673/2018-17

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku                                                                                    79 K-673/2018-17

Europska avenija 7

31000 Osijek                                                                                                                                          

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Jadranki Seletković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Melite Kovačević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okr. D P  zbog kaznenog djela iz čl. 232. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u nastavku teksta KZ/11), pokrenutog povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u O br. K-DO-1077/2014-25 (KPO-DO-48/2014) od 06. srpnja 2015. godine, nakon održane i završene javne rasprave dana 15.srpnja 2020, u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva iz O, Ž I I-okr. D P, uz izabranog branitelja R Z, odvjetnika iz O, a javno objavljene 20.srpnja 2020

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              okr. D P, OIB, sin J i R r. P, rođen 27. travnja 1965. godine u O, s prebivalištem u O, M D 159, državljanina RH, sa završenom VSS, oženjen, otac troje djece, neosuđivan, brani se sa slobode

 

k r i v  j e

 

              što je:

 

I-okr. D P – sam

 

1.) u razdoblju od 19. siječnja 2010. do 4. travnja 2011. u O i Z, kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva ˝G t˝d.o.o u O, u nakani da se predmetno TD znatno okoristi, nakon što je s trgovačkim društvom ˝H – P˝d.o.o. Z sklopio ugovor o ustupanju potraživanja, kojim se obvezao naplatiti potraživanja za račun predmetnog trgovačkog društva, od trećih pravnih osoba, te u roku od 100 dana od dana naplate, iznos naplaćenih potraživanja uplatiti na žiro-račun trgovačkog društva ˝H – P˝d.o.o., pa kada je u navedenom razdoblju od strane trećih pravnih osoba na žiro-račun trgovačkog društva ˝G t˝ d.o.o. putem cesija uplaćeno 1.697.823,70 kuna, novac zadržao za svoje trgovačko društvo, te suprotno sklopljenom ugovoru u više navrata vršio asignacije i prijeboje dugovanja trgovačkog društva˝G t˝ d.o.o. prema trećim osobama u ukupnoj vrijednosti od 411.829,87 kuna na štetu TD ˝H – P˝d.o.o., te na taj način pribavio nepripadnu materijalnu korist trgovačkom društvu ˝G t˝ d.o.o. u ukupnom iznosu od 2.109.653,57 kuna na štetu trgovačkog društva ˝H – P˝d.o.o.,

 

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, a utajena stvar je velike vrijednosti i postupao je s ciljem prisvajanja velike vrijednosti,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - utaja, opisano u članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11,

 

              pa se okr. D P za navedeno kazneno djelo, na temelju odredbe čl. 232. st. 3. KZ/11

 

 

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

 

 

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku  (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19- u daljnjem tekstu ZKP/08) okr. D  P dužan je na ime imovinsko pravnog zahtjeva ošt. "H-P" d.o.o. u stečaju Z platiti iznos od 2.109.653,57 kuna.

    

            Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, okr. D P dužan je na ime troškova kaznenog postupka, platiti ovome sudu iznos od ukupno 13.712,00 kuna i to 2.500,00 kuna na ime provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, iznos od 712,00 kuna na ime troškova za svjedoke i na ime paušalne svote  iznos od 10.500,00 kuna.

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo u O, optužnicom broj K-DO-1077/2014-25 (KPO-DO-48/2014) od 06. srpnja 2015. godine optužilo je I-okr. D P, zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11. 

 

              Zamjenik ODO O je na raspravi održanoj dana 15. siječnja 2018. godine, djelomično izmijenio činjenični opis optužnog akta, na način kako je to navedeno u izreci presude.

              Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, okr. D P je naveo da se ne smatra krivim za navedeno kazneno djelo i osporava imovinsko pravni zahtjev oštećenika.

 

              U svojoj obrani okr. D P je  naveo da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio pred Državnim odvjetništvom u O dana 22. prosinca 2014. godine, kao i obrane koju je iznosio tijekom postupka a posebice na  raspravi od 13. prosinca 2016.

Iz obrane okriviljenika proizlazi da  negira počinjenje kaznenog djela.

Ne osporava da je sa oštećenim trgovačkim društvom "H-P" d.o.o. sačinio ugovor o ustupanju potraživanja kojim se obvezao da će za račun oštećenog trgovačkog društva ustupljena potraživanja naplatiti od trećih pravnih osoba te tako zaprimljena sredstva u roku od 100 dana od dana naplate potraživanja uplatiti na žiro – račun oštećenog trgovačkog društva "H-P" d.o.o. uvećano za naknadu od 15% od naplaćenih potraživanja. Smatra da se nije radilo o ugovoru o ustupanju potraživanja  već o zajmu. Naime narečeni ugovor bio je protivan uobičajenoj praksi u kojoj bi naplatitelj potraživanja trebao dobiti naknadu za to a u ovom slučaju po ugovoru je G t trebala platiti naknadu što je naplatila od trećih potraživanje. Zašto ugovor nije naslovljen kao ugovor o zajmu   trebalo  bi pitati gosp. J koji je taj ugovor i sačinio temeljem njihovog dogovora, a njemu  je bilo nebitno kako se taj ugovor zove, naime diplomirani je ekonomista i po njemu   ugovor o ustupanju potraživanja uz naknadu i ugovor o zajmu  su isto.  Osobno njegova  namjera nije bila da  na taj način izbjegne plaćanje poreza, iako ne  zna kakva su porezna davanja.  Znao je da se radi o potraživanju tvrtke H p.

Nije siguran da li je  D J  jedini vlasnik i direktor ali je siguran da je bio većinski vlasnik.

U odnosu na plaćanje naknade od 15% od naplaćenih potraživanja navodi da je :

- po ugovoru ista  trebala biti plaćena H p,  međutim po usmenom dogovoru sa D J, G t ju je trebala  platiti na njegov privatni račun kao fizičkoj osobi, međutim ni jednu naknadu od tih 15% niti za jedan naplaćeni iznos potraživanja nije bila plaćena,

- da je bilo dogovoreno da se isplati od dobiti i to 15% g J i 15% njemu,

- da je J htio doći do 15% profita i  udjela u tvrtci koji će dati sinu te ma taj način osigurati da bude suvlasnik G t.

Ne osporava da je naplatio iznos kakav je i u optužnici.

Ne osporava da nije postupio po narečenom ugovoru i platio naplaćena sredstva a to iz razloga što je s oštećenim imao  drugi poslovni dogovor, naime  kad je  gospodin J vidio  dobit od 600 tisuća kuna  na ime realiziranog posla bio je okidač da ostavi novac u njegovoj firmi da prošire posao, te mu je   naknadno,  usmeno rekao da  ne postupi po ugovoru i ne izvrši prijenos naplaćenih sredstava na žiro račun H p jer  da će oni taj novac uložiti u druge poslove  odnosno  u partnerstvo te da predmetni novčani iznos bude zajedničko ulaganje u novi poslovni odnos no o tome nema nikakvog pisanog traga a sporni ugovor nikad  nije stavljen van snage niti je rađen neki aneks.Tom usmenom dogovoru bio je prisutan D Š, njegov  prijatelj a  D poslovni partner te su njih  trojica smatrali da će im privatne, poslovne veze i kontakti D Š, koji nije imao nikakvu firmu nego je to radio kao fizička osoba,  pomoći u poslovanju.

Navodi da je sa gospodinom J nakon zaključenja ugovora od siječnja 2010. do travnja 2011. godine bio svakodnevno i to tjedno 2-3 puta u Zagrebu, bili su par puta na ručkovima sa gospodinom Š i T, pa su čak od 20-25 puta se obiteljski družili u njegovoj vinariji u D p. Sva putovanja je platio gospodin J i sve promidžbe pa tako i put u trećem mjesecu 2011. godine kada je s gospodinom Š otišao u M potpisati ugovor koji im je omogućila N B koja radi u poduzeću R usluge. Tamo su realizirali ugovor za kupnju krumpira, naranči i luka u iznosu od milijun dolara.

Ne osporava da je novac koji je naplaćen od dužnika H sjeo na račun G t  no  uplatama  je podmirio  dugovanje trgovačkog društva "G t" d.o.o. O te tako umanjio svoju obvezu prema svojim dobavljačima, odnosno  da je navedeni  novac namjenski trošen za poslovanje G t u dogovoru sa D J   koji je bio aktivno uključen u poslovanje G t direktor H projekta te novac nije  uplatio na račun oštećenog trgovačkog društva "H-P".Prilikom potpisivanja ugovora o ustupu potraživanja predao  je oštećenom dvije bjanko zadužnice po milijun kuna i  tada je bio solventan za narečeni iznos kao i slijedeću godinu dana kada  nije bio zadužen.

Navodi da su  tri cesije i jedna asignacija bile zaključene na iznos od 160 tisuća kuna. Ostvario je samo ovih 160 tisuća kuna glede cesija i asignacija, a iznos do dva milijuna kuna je bio poslovni odnos mimo ugovora. Firme koje su bile cedirane su bili poznate H ceste, H ceste S, N G, V i iste su bile razvijene. Posao je bio realiziran i sa istim je bio upoznat gospodin J za iznos od 2 i nešto milijuna kuna. Nakon ovog posla sa K tvrtka gospodina J je dao da se razvijaju cesije i sve su uglavnom realizirane, osim jedne i to H a i to iznos od 6 milijuna kuna, jer je ista upala u probleme. Što se tiče kompenzacija u iznosu od 411.829,87 kuna, novac od istih nije vidio, jer gospodin D K iz K t nije uplatio novce i za to je podnio kaznenu prijavu protiv istog koja je odbijena i državno odvjetništvo ga je uputilo u građansku parnicu. A također i tvrtka C koja je vlasništvo D K nije platio navedeni iznos. Cesije su sukcesivno rađene a rok za vraćanje je bio 100 dana prema ugovoru. Više od pola iznosa je napravljen nakon proteka roka od 100 dana za vraćanje novca. Kompenzacije je zadnje ovjeravao gospodin J i H d.o.o.

Poslovni odnos sa oštećenim  smanjio se 2012. godine, a trajao je i tijekom 2013. godine. Tvrtka H p aktivirala je zadužnice koje je dao na 2 milijuna kuna, u siječnju 2014. godine. Isto tako H p nikad nije pokrenuo parnični postupak za naplatu potraživanja iako je imao bjanko zadužnice koje je mogao naplatiti, a  nad G t proveden je stečajni postupak i koji je okončan a ošt. nije prijavila svoja potraživanja u stečajnu masu.

Gospodinu J nudio je milijun i pol kuna akreditiva a i svu imovinu koju je imao. Na upit zašto je nakon proteka od 100 dana kada se novac  nije vratio, gospodin J tek nakon tri godine tražio naplatu putem zadužnica, navodi da je na zadnjem sastanku 22. prosinca 2013. gospodin J rekao "ne pada mi na pamet platiti porez na potraživanja i ja ću ti zato podići kaznenu prijavu", tada su bili nazočni sin O i njegov odvjetnik. Isto tako  gosp. J mu je rekao da je kazneni postupak pokrenut iz razloga što je to morao učiniti zbog pritiska Upravnog odbora i potraživanja koje je prema G t postojalo a nije bilo naplaćeno a i u tom trenutku je već bila zastara za naplatu.

Navodi da  oštećenom od spornog iznosa koji mu se stavlja na teret nije ništa namirio  iz razloga što je G t otišla u stečaj.             

 

Tijekom dokaznog postupka, sud je ispitao I-okr. D P, svjedoka D J te uz suglasan prijedlog stranaka izvršio uvid i pročitao iskaz svjedoka D J sa lista spisa 111 – 113, O J na listu spisa 84, B T na listu spisa 189, svjedoka A B na listu spisa 194, svjedoka M P na listu spisa 194, D Š na listu spisa 197, iskaz svjedoka D V na listu spisa 264, izvadak iz sudskog registra za TD "G t" d.o.o. (list 6), očevidnik o redoslijedu plaćanja za TD (list 7-15 spisa), ugovor o ustupanju potraživanja (list 19 spisa), ugovor o prijenosu potraživanja broj 6/10 (list 20 spisa), nalog za plaćanje (21), ugovor o prijenosu potraživanja broj 7/10 (list 22 spisa), nalog, potvrda o izvršenoj transakciji (23-25), nalog za plaćanje (26), ugovor o cesiji broj 21/10 (27-28), nalog za plaćanje (29), ugovor o prijenosu potraživanja broj 8-I/2010 (30), nalog  (31), ugovor o prijenosu potraživanja broj 8-P/10 (32), nalog za plaćanje (33), ugovor o prijenosu potraživanja broj 8-6/2010 (34 spisa), nalog (35), ugovor o prijenosu potraživanja broj 08-7/2010 (36), nalog za plaćanje (37), ugovor o prijenosu potraživanja broj 08-8/2010 (38), nalog za plaćanje (39-40), ugovor o prijenosu potraživanja 0'8-9/29010 (41), nalog (42), ugovor o prijenosu potraživanja broj 8-10/2010 (list 43 spisa), nalog (44), ugovor o prijenosu potraživanja broj 91/2010 (list 45), ugovor o prijenosu potraživanja 91/2010 (46), nalog (47), odobrenje (48), ugovor o prijenosu potraživanja broj 2/2011 (list 49), nalog (50), odobrenje (51), ugovor o upućivanju broj 4/2010 (sa izjavom o prijeboju (52-55), ugovor o upućivanju broj 7/2010 (list 56-59), višestruka kompenzacija (60 spisa), dokumentaciju (list 114-181 spisa), financijsko knjigovodstveni nalaz na listu spisa 258-262. Izvadak iz Trgovačkog suda u Z za tvrtku H – p d.o.o. u stečaju.

 

Iz iskaza svjedoka D J proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao pred policijskim istražiteljem 02. lipnja 2015. (list 88-92 spisa), kao i na raspravi od 20. travnja 2016. na listu spisa 111-113. Navodi da je direktor oštećenog trgovačkog društva "H-P" d.o.o., te da je tijekom 2009.  upoznao D P,  direktora TD "G t" d.o.o. O posredstvom jednog poslovnog partnera iz V.

Okrivljenik ga je prvi put  tražio da ga prati u financiranju a drugi puta je došao sa ugovorom da mu ustupi potraživanja, jer ima dobre veze u H c  te obećao da će naplatiti određena potraživanja koje je njegovo trgovačko društvo "H-P" d.o.o imalo prema trećim osobama. Ta potraživanja nisu bila sporna potraživanja. Dogovor je bio da će okr. raspolagati novcem koji uspije naplatiti od njegovih dužnika i to na rok od 3 (tri) mjeseca od dana naplate, s time da bi predmetni novac vratio njegovom trgovačkom društvu, a koji iznos bi se uvećao za naknadu od 15% kao naknadu za vrijeme raspolaganja predmetnim novcem.Pregledao je ugovor i zaključio da se radi o dobrom poslu za njegovu tvrtku a motiv je  bila kamata od petnaest posto za korištenje tih sredstava, osim toga ga je gospodin P  uvjeravao da će kroz narečenu naplatu doći u kontakte sa osobama iz H c koje će mu omogućiti da naplati neka svoja potraživanja prema njima, te  je na njegov nagovor  pristao zaključiti ugovor jer mu je novac trebao biti vraćen, trebao je dobiti kamatu, a kao garanciju mu je dao bjanko zadužnicu.Navodi da od okr. nije  tražio narečenu kamatu nego ju je on sam ponudio, štoviše on je ugovor i sačinio. Ne smatra da je kamata od petnaest posto za tri mjeseca lihvarska kamata jer  tu kamatu nije tražio već ju je okr.  sam ponudio i ugovor  napravio.Za  što je njemu trebao taj novac  ne zna, odnosno sjeća se da  je spominjao neki posao za izvoz voća u R, odnosno E i drugih zemalja u H te da mu za taj posao trebaju sredstva. 

Prije ovoga ugovora o ustupu potraživanja nije imao nikakav realiziran poslovni odnos sa G t, niti je sa I-okr.  imao poslovnih kontakata niti su raditi.

U kritično vrijeme je imao zaposleno preko 90 ljudi, a nije se mogao baviti naplaćivanjem jer nije imao infrastrukturu za to i zato je ušao u poslovni odnos sa I-okr.

Negdje pred kraj 2013. godine saznao da je D P uspio naplatiti dobar dio potraživanja za račun njegove tvrtke.Navodi da ga okr., iako je to bilo dogovoreno, nije obavijestio da je naplatio bilo koji iznos od ustupljenog potraživanje, nego je to sama istraživala njegova  knjigovotkinja na način da bi provjeravala mjenice koje je dao okr. radi naplate, kada, gdje su i u kojem iznosu naplaćene te je došla do narečenog naplaćenog iznosa a i po nekim ugovorima o prijenosu potraživanja dužnik  ih je obavijestio  kao vjerovnika da je platio dugovanje novom vjerovniku odnosno G t ali to nije bilo u svim slučajevima, te je u tim  slučajevima, no ne može reči u koliko, kontaktirao okr. i pitao ga kada će izvršiti plaćanje,  normalno nakon onoga dogovorenog roka od tri mjeseca. Ne zna da li je knjigovodstvo njegove  tvrtke dobilo obavijest o izvršenim cesijama, ali do njega  takvi podaci nisu dolazili.  Nakon  saznanja o tim naplatama kontaktirao je okr. koji mu je rekao da je naplaćeni novac potrošio te da ga trenutno ne može vratiti. Nakon određenog vremena poslao je na naplatu i zadužnicu koju je D P potpisao, no nije se uspjela naplatiti jer je TD "G t" d.o.o. bilo u blokadi.

Nije imao nikakav dogovor sa okr. da bi naplaćeno potraživanje bilo plaćeno na bilo koji način osim na račun njegove tvrtke,  za to ne bi imao niti interesa jer je  jedini i stopostotni vlasnik svoje tvrtke. Ističe da ni u jednom trenutku nije bio zainteresiran niti bi ušao u bilo kakav poslovni odnos osim vezano za narečni ugovor koji su potpisali. S tim u vezi između njega i okr. nikada nije bilo govora o bilo kakvom partnerskom ulaganju na način da bi novac koji je okr. naplatio bio dio ulaganja u zajednički posao, niti mu je poznato bilo šta oko toga. Sa  okr. D P   kontaktirao je i razgovarao samo da mu vrati dug prema tvrtci a bio bi lud da ulazi u partnerstvo jer je projektant a gospodin P se bavi trgovinom. Nije bilo nikakvog razgovora o partnerstvu sa okr. u nazočnosti O J i T, već  je samo tražio da se vrati njegov dug, a okr. je predlagao nabavku voća iz T i E, te je predlagao da on bude žirant njemu za kredit, no nije toliko lud da ako mu netko uzme 2 milijuna da ide u veći gubitak.

Ne zna na koje iznose su bile sklopljene prve tri cesije. Zna da je najveći bio 700 tisuća a ostale su bile manje. To nije bilo sadržano u prvom ugovoru. Naime, imali su jedan ugovor na temelju kojih je D P trebao naplatiti potraživanja i vratiti njegovoj tvrtci. Kada je bjanko zadužnicu dobio od okr., istu je aktivirao i kada je vidio da ne može dobiti svoja potraživanja i svoje novce, protestirao je istu jer se htio naplatiti te je bjanko zadužnicu protestirao prije podnošenja kaznene prijave. Od 2010. godine do danas se sa okr. sretao 6-8 puta, kada bi dolazio u Z i kada ga je pitao zašto mu ne vraća novce. Također je naveo da je okr.  jednom sa obitelji došao u vinograd u E gdje njegova supruga ima vikendicu a smisao toga je bilo kada će mu okr. vratiti novce i to sve u dobroj vjeri da će mu okr. vratiti njegove novce. Okr. je predlagao kupovinu hladnjače, a sve u modalitetu da ga uvuče u posao sa voćem, ali on to nije ništa prihvatio. Nije poduzimao nikakve radnje kod banaka. Okr. ga je u cilju da ga uvuče u poslovnu suradnju, samoinicijativno dovezao kamen iz E, a on ga nije niti vidio a niti ga je interesirao.

S gospodinom Š ga je upoznao okrivljenik,  predstavi  ga je kao čovjeka širih mogućnosti i koji ima veze te je s okr.   bio u par navrata u  njegovom lokalu "P Ž" u Z i tada se je razgovaralo o poslu koji su Š i okr. imali namjeru obaviti, izvoz voća u R odnosno uvoz iz A zemalja. Nije  sudjelovao u nikakvim razgovorima sa Š i okr.  za neko zajedničko poslovanje jer   nema iskustva s istim. Točno je da je financirao  okr. i Š put u R u iznosu od nekih koliko se sjeća 36.000,00 kuna jer ga je okr. koji nije imao novaca to tražio,  a  na taj način htio je pomoći da okrivljenik  ipak zaključi posao te  mu može vratiti  dospjeli dug, odnosno prošla su ta tri mjeseca te je samo  pokušavao naplatiti potraživanje Po kojem osnovu su išli u R, to ne zna.

Po proteku tih tri mjeseca  je  u više navrata  zvao okr. ali bezuspješno. Nakon što  mu je okr. rekao da nema novaca da plati dugovanje, sjeća se da mu je nudio neku robu u smislu nekog građevinskog materijala (željeza), u smislu da ukoliko bude čuo da nekom treba taj materijal da on to može riješiti i na taj način da iskompenziraju dio duga međutim odmah  mu je rekao da se s tim ne bavi tako da niije ni saznao o kojoj bi količini i cijeni bilo riječ.

Ne sjeća se da li je sklopio ugovor o pozajmici sa okr. vezano uz to. Prilikom sklapanja ugovora D P je ponudio bjanko zadužnice kao osiguranje, a ne sjeća se da li je bilo jedne ili dvije. Ne zna o kojem se iznosu novca radi kada je potpisivao ugovor o ustupanju potraživanja i ne može točno reći. Ne znači mu ništa ime M. Dana 05. srpnja 2011. nije tražio 30% dionica od tvrtke Gradska trgovina na terasi restorana u nazočnosti D Š jer mu ne treba firma koja od njega potražuje novac i nije mu vratila njegov novac.

Nije platio naknadu za uslugu koju je D P ostvario, jedino ako se kamata ne smatra plaćanje.

Iako je imao bjanko zadužnicu na iznos od dva milijuna kuna istu nije pustio na naplatu po dospijeću svog potraživanja a iz razloga što  se iskreno rečeno bojao da bi ga blokirao,  a iz njegovih odgovora kad  ga  je zvao da mu plati dugovanje uvijek je imao izgovor i opravdanje da sada nema novaca da ne može platiti, da ga pusti još malo jer je novac uložio u nabavku robe,  te je bio svjestan ukoliko bi  ga blokirao da ne bi mogao raditi odnosno da bi na taj način onemogućio naplatu sam sebi potraživanja s tim u svezi nije  ni provjeravao njegovu solventnost. Odlučio je pustiti bjanko mjenicu na naplatu i podnijeti kaznenu prijavu iz razloga što je okr. saznao,  ne zna kako, da njegova tvrtka ima  novo potraživanje  prema H c u iznosu od oko dva milijuna kuna te je došao sa par ljudi da mu ponudi da će mu pomoći u naplati tog potraživanja, ali na način da naplaćeni novac sjedne na njegov račun a ne račun njegove tvrtke te poučen prethodnim iskustvom je to  odbio,  odlučio pustiti zadužnici i  podnijeti kaznenu prijavu protiv okr. Navodi da je stopostotni vlasnik  tvrtke i donio je odluku da podnese  kaznenu prijavu a nije podnio tužbu radi naplate tog potraživanja jer je smatrao da je kaznena prijava dostatna.  Tvrtka H p je sada u stečaju  od 08. prosinca 2016. Stečajnom upravitelju, L J sve je prenio i objasnio vezano za potraživanje prema G t a  ne zna da li je on potraživanja prema G t nekom prijavio.

Koliki je bio ukupan iznos potraživanja koji je ugovorom obuhvaćen  prema tvrtki G t  ne zna točno, otprilike je bilo  ukupno četiri potraživanja na ukupan iznos od 2.070.000,00 kuna bez kamata. Ne može se zbog proteka vremena očitovati o kojem iznosu i kojim cesijama se radilo, međutim svu je dokumentaciju dao prilikom podnošenja kaznene prijave.  Navodi da je druge cesije potpisivao jer je bio prisiljen na isto, naime okr. nije izvršio plaćanje po ugovoru i isplatio mu naplaćeno potraživanje.

Navodi da okrivljenik nije ništa platio od potraživanja.             

Na cjelokupan iskaz svjedoka branitelj je stavio primjedbu navodeći da je isti neistinit i kontradiktoran ranijem danim iskazima pred ovim sudom.

 

Iz iskaza svjedoka O J proizlazi da mu je poznato da je očeva tvrtka H-p d.o.o. Z posudila novce G t, no ne zna o količini novca. Nije sudjelovao kod ugovora koji je sklapan između dva subjekta i nisu mu poznati detalji istoga. Poznaje okrivljenika, prije dvije godine  bilo je razgovora s  okr. da pokušaju naplatiti novce za H-p uz pomoć G t iz O, no  prije nije imao kontakta sa okrivljenikom. Od strane H-p je bila inicijativa da se dugovanje vrati od strane okr. i njegove firme. U ugovoru je naznačeno u roku kojem je trebao okr. i njegova tvrtka vratiti novce, no on je isti taj rok premašio. Imao je dva sastanka sa okr. jednom u očevoj firmi i jednom u kafiću u C. U tvrtci njegovog oca je bio nazočan i njegov otac a u kafiću u C je bio jedan okrivljenikov prijatelj ali se ne sjeća imena. Na tim sastancima nisu ništa dogovorili. Tražili su povrat sredstava, a okr. je davao obećanja koja je davao unazad tri godine, a na kraju kada je otac shvatio da je sve priča,  odlučio je poduzeti mjere, a sve je rezultirao ovim postupkom. Inzistirali su na vraćanju financijskih sredstava, čak su i pristali na sve što P ponudi da se namiri dug, no on se nije izjasnio o tome. Koliko mu je poznato ništa nije vraćeno H-p od strane G t i misli da je G t bila u blokadi i nije mogla vratiti ništa od iznosa. Poznaje D Š, no nije bio sa istim i okr. u društvu i nikada nisu bili na poslovnom sastanku. Sa okr. je razgovarao telefonom i kada je dobio kućni broj, a što se tiče SMS, isti su slani u svrhu sastanka, kada bi se sastali kada je došao u Z.  Sa okr. nije kontaktirao vezano za pijesak i ne zna o čemu se radi. Nije mu poznato za nikakvu poslovnu suradnju i ulaganje između okr. tvrtke i H-p jer je do prije dvije godine bio student.

 

Iz iskaza svjedoka B T proizlazi da je okr. vidio 2-3 puta, na način da je sjedio sa D J kada je došao okr. Nikada nije putovao sa okr.  Sa okr. je otišao u banku koja je bila udaljena 50 metara od H p provjeriti bonitet okrivljenika, a ne okrivljenikove tvrtke, na zamolbu D J, koji je bio okupiran svojim poslovima. Okr. je  ostao vani a on je ušao u banku.  Bonitet  nije bio dobar.  Potom je došao i okr. te su okr. i  J razgovarali no on se nije uključivao u isti razgovor. Okr. je tvrdio da ima mogućnosti dobiti kredit kod Kreditne banke Z koja je 50 metara od tvrtke. Njemu nije bilo poznato o kakvom se dugu radi i kakav je poslovni odnos između okr. i J. U njihovom razgovoru spominjao se nekakav dug okr. i njegove tvrtke i tvrtke H-p Ne sjeća se da li je bilo govora o bankarskim garancijama i tom prilikom je okr. spomenuo da bi mu trebalo nekakvo jamstvo. Nije mu poznato da H-p treba naplatiti neke bankarske garancije. On nije trebao naplatiti nikakve bankarske garancije pa da je zbog toga išao u banku sa okr. Poznaje D Š i bio je u njegovoj gostionici. Na upit da li je bio D Š s njima u društvu kada je bio u društvu okr. i J, navodi da je Š vlasnik gostionice i  prilazio je svakom stolu ali nije sjedio s njima. Nije putovao sa D Š te nije povezao gospodina Š sa okr. u poslovnim odnosima. Iz ovog razgovora J i okr. zaključio je da su oni imali nekakvi poslovni odnos, ali da li je imao Š to ne zna, jer se dug nije mogao stvoriti ako nije bilo poslovnog odnosa. Prvi puta čuje o kupovini hladnjače za voće i povrće. Nema saznanja da je tvrtka  D J imala poslovni odnos sa okr. i njegovom tvrtkom i D Š, oko kupovine voća i povrća, te da je okr.  izrekao da je uvoznik banana. Ne može reći da li je  J bio zainteresiran za kupnju banana od okr.  Nikada nije radio niti bio djelatnik H p. Svjedok je također naveo da su on i D J sjedili na klupi pred restoranom P Ž, kada je im je pristupio okr.  Ne poznaje gospodu M i M. Ne sjeća se da li su razgovarali o založnom pravu na okrivljenikovoj vikendici na moru, ali se sjeća da su nešto spominjali i nisu ga interesirala neka jamstva i hipoteke. Navodi da ga  okr. 2011. nije vozio kod S M u banku, već je okr. došao  do porte i otišao te mu rekao da dalje ide sam. I nije nudio nikakve garancije, nego je u banci samo pitao da li okr. P ima bonitet da dobije kredit, na što su  mu rekli  ni u ludilu.

 

              Iz iskaza svjedoka A B proizlazi da ne poznaje okr. D P i tvrtku koja se zove "G t" d.o.o. O. Ne poznaje osobu po imenu D Š. Nije bio nazočan kontaktima i razgovorima oko kupnje hladnjače od okrivljenog i  J i Š već  su ih vodili njegovi suradnici i ne može se sjetiti ništa vezano uz to. Ne sjeća se da li je u njegovom portfelju bilo hladnjača. bilo je svašta, moguće da je bila ta hladnjača.

 

Iz iskaza svjedoka M P proizlazi da je zaposlen u E banci, poznaje okr. a ne poznaje gospodina J. Okrivljenik je  imao neke poslovne ideje te su oni, da bi ih okr. D P realizirao, tražili od H p d.o.o. financijska izvješća te utvrdili da I-okr. nema bonitet. Do realizacije kredita nije došlo jer H p nije bio jamac i ništa se nije realiziralo od ideja okr. Dobili su financijski izvještaj od H p d.o.o. Z za 2011. godine. Ne zna točno gdje je stalo sa projektom,  napravili su financijsku analizu i dalje mu nije poznat postupak samo zna da nije došlo do realizacije. To je bilo u travnju 2012. godine. Nakon zaprimanja izvješća nije imao kontakta sa tvrtkom H p a komunikacija između E banke i H p bila je misli putem E-maila i faksa.

 

Iz iskaza svjedoka D Š proizlazi da mu je poznat poslovni odnos između okr. tvrtke "G t" d.o.o. i ošt. tvrtke, jer okr. poznaje još iz O dok je živio u O te je isti dolazio u Z u restoran koji je imao.

Jednom prilikom okr. je  doveo gospodina J te su razgovarali o poslovnom odnosu glede voća i povrća, tj. glede uvoza i izvoza, a tako je predloženo da se i on uključi u isti. Dogovor između njih je bio da uđu u posao kao partneri da dobit dijele na tri dijela i to preko tvrtke okr. ili da se novi ugovori naprave u tvrtci okr. ili nekoj drugoj tvrtki koju bi osnovali s tim što je gospodin J trebao osigurati financije, tj. garancije tj. akreditive za uvoz i izvoz. Okr. se bavio komercijalnim dijelom kao i on, s tim što se on više bavio  komunikacijom budući da govori engleski jezik. Navodi da je dogovor među njima bio  džentlmenski a osigurač  je bio da oni poslovni odnos ne mogu realizirati bez njega

  Njihovi planovi su počelo tijekom 2010. godine,  da posao  razviju u nekih milijun eura, a isti iznos novca  je trebao nabaviti gospodin J pa čak i da kupe jednu hladnjaču na Ž u Z. Dobit  je trebala biti u milijunskim iznosima eura tijekom godine i planovi su bili realni u odnosu na tržište. Najveći rizik s obzirom na bankarsku garanciju preuzima  J, te je dogovor bio da se prvo namiri  J glede novca kojeg je uložio, a nakon dobiti odnosno profit bi se dijelio na tri jedna dijela. To je bio prvi projekt njih trojice kao partnera i to njega, okr i  J.

Išli su na razgovor u Š banku, no J nije osigurao novac za kupnju hladnjače. Posao nije realiziran jer J nije  osigurao financije i garancije, naime kao garanciju trebao je pribavili oko milijun eura.

Sa  okr. je više puta išao na poslovna putovanja i to dva puta u M, u R, te lokalno u M, B i S, I. U R su sklopili ugovor o uvozu milijun dolara vrijedne robe, a sve je to financirao  J.

Poslovni odnos je trajao nekih godinu dana do godinu i pol dana te je isti prekinut jer  J nije uspio dobiti garancije za posao koji su trebali pokrenuti. 2011. J se povukao iz posla

Poznaje B T koji ih je upoznao sa  J koji je trebao biti financijer za ove druge poslove glede građevine, pa tako i za ovaj njihov posao. Okr.,  J, on  i  T nalazili  su se   više od 30-40 puta, te su u više navrata išli u banku, C banku i K banku gdje je vodio  T koji je   bio upućen u njihove poslovne odnose. Navodi da je išao i u S banku da dobiju garanciju na temelju dokumentacije koju mu je dostavio  T. Nema dokumente da je  J odbijen od strane banaka, a sigurno ih ima  J ili banke. Nakon 4 odbijanja u bankama, očekivao je da će realizirati garanciju, imao je iskustvo da se nakon 50 odbijenica od banaka dobije garancija.

Poznaje O J, sina  J, koji je  bio upućen u poslove a J ima i sina O s kojim se družio. J je rekao da  te poslove radi za sinove i zato ga je uključivao u poslove.

Sa J se u godini dana nalazio svakodnevno i to je bilo i neformalno druženje i poslovni odnos. Kada je upoznao  J, okr. i  J su već bili u poslovnim odnosima, novčane transakcije su išle na tvrtku gdje je ošt. davao okr. i on je dalje financirao putovanja, akreditacije, karte i kupovanja robe.

Sa  J je imao još projekata mimo okrivljenika.

 

Iz nalaza i mišljenje financijsko-knjigovodstvene vještakinje D V, a koji je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da se G t prema navedenom Ugovoru obvezuje ustupljena potraživanja u roku od 100 dana od primljenih uplata iznos naplaćenih potraživanja uplatiti na račun H-P d.o.o. U privitku ugovora se nalazi i slijedeća dokumentacija:

15 cesija 06/2010 u iznosu od 110.000,00 kuna, sa danom uplate 26.01.2010. godine

16. cesija 07/2010 u iznosu od 540.399,00 kuna, sa danom uplate 15.3.2010. godine, u visini uplate od 100.000,00 kuna, 01.4.2010. godine sa uplatom u visini 140.399,00 kuna, 01.2.2010. godine u visini od 200.000,00 kuna, te 03.3.2010. godine u visini od 100.000,00 kuna, ukupno 540.399,00 kuna.

17. Cesija broj 21/2010 na iznos od 738.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 21.4.2010. godine

18. Cesija broj 08-1/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 03.3.2010. godine

19. Cesija broj 08-V/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 11.5.2010. godine

20. Cesija broj 08-VI/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 09.6.2010. godine

21. Cesija broj 08-VII/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 02.7.2010. godine

22. Cesija broj 08-VIII/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 28.7.2010. godine  u visini od 20.000,00 kuna, te 04.8.2010. godine, u visini 10.000,00 kuna, što ukupno iznosi 35.000,00 kuna

23. Cesija broj 08-IX/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 03.9.2010. godine

24. Cesija broj 08-X/2010 na iznos od 35.000,00 kuna, koji iznos je uplaćen dana 06.10.2010. godine

25. Cesija broj 91/2010 na iznos od 50.000,00 kuna, koji iznos je iznos od 42.500,00 kuna, obzirom da je izdano odobrenje u visini od 7.500,00 kuna

26. Cesija broj 2/2011 u visini od 25.097,30 kuna, koja je plaćena u visini od 21.332,70 kuna, obzirom da je izdano odobrenje u visini od 3.060,65 kuna

27. Ugovor o asignaciji broj 4/2010 na iznos od 100.000,00 kuna, kompenzacija 116.000,00 kuna, kompenzacija 90.000,00 kuna

28. Ugovor o asignaciji 7/2010 na iznos od 61.000,00 kuna, kompenzacija na iznos od 16.043,45 kuna, te kompenzacija u visini od 28.786,42 kuna.

 

Naplate cesijama i asignacijama

 

 

Kompenzacije

 

 

Ukupno uplaćeno cesijama 1.697.823,70 kuna

 

Ukupna asignacija 161.000,00 kuna i kompenzacije 250.829,87 kuna = 411.829,87 kuna.

SVEUKUPNO = 2.109.653,57 kuna

Na raspravi održanoj dana 15. siječnja 2018. godine, vještakinja je također navela da je iznos od 1.697.823,70 kuna naplaćen cesijama na način da je navedeni iznos istim cesijama uplaćen na ž.r. okr. TD, a asignacijama je naplaćeno 161.000,00 kuna i kompenzacijama 250.829,87 kuna što bi značilo da je ukupno 411.829,87 kuna namireno bezgotovinski.

              Kao u zaključku u spisu nije bilo dokumenata koji bi upućivali na povrat ovako iskazanog iznosa.               Naknada za povrat prikupljenih sredstava, a koja su trebala temeljem ugovora trebala biti vraćena u roku od 100 dana, misli da je iskazana u visini od 15%., koji je  velik postotak obzirom da se ovdje radi o uvjetno rečeno kreditu, a sve iz razloga što je tvrtka okrivljenika u stvarnosti dobila pozajmicu, ali ne u novcu, već u potraživanjima koje je trebalo naplatiti i korištenjem tako naplaćenih sredstava u roku od 100 dana platiti uvjetno rečeno kamatu ili naknadu od 15% za korištenje tako naplaćenih sredstava u roku od 100 dana.

              Vezano za preslike bjanko zadužnica od 19. siječnja 2010. godine na iznos svaka od 1.000.000,00 kuna, navodi da su sastavni dio ugovora i izdavanje instrumenata osiguranja plaćanja u obliku zadužnica, a kako je ugovor konzumiran za pretpostaviti je nesporno da su zadužnice i izdane.

 

              Stranke nisu imale primjedbi na izvedene i pročitane dokaze, a niti daljnjih dokaznih prijedloga, a vjerodostojnost isprava nije dovedena u pitanje.

             

              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve dokaze zajedno kao u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznom postupkom nesporno i nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je okr. D P počinio kazneno djelo, a koje mu se stavlja na teret činjenično opisan u izreci presude.

 

              Zaključak suda da je I-okr. D P počinio kazneno djelo iz točke 1. izreke ove presude, proizlazi iz obrane okrivljenog, iskaza svjedoka D J, te iskaza svjedoka O J, B T, A B i M P te materijalne dokumentacije koja prileži spisu, kao i nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D V.

 

              Nesporno je da se događaj odigrao u razdoblju od 19. siječnja 2010. do 04. travnja 2011. godine u O i u Z, kada je okrivljeni D P bio direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva "G t" d.o.o.u O.

 

         Nesporno je da je okr. kao direktor trgovačkog društva "G t" d.o.o.u O sa oštećenim D J kao direktorom trgovačkog društva "H-p" d.o.o. iz Z zaključio ugovor o ustupanju svojih potraživanja  19.siječnja 2020,  (na listu spisa 19) kojim se okr. obvezao naplatiti potraživanja za račun trgovačkog društva "H-p" d.o.o. Z od trećih pravnih osoba, te se obvezao u roku od 100 dana od dana naplate iznos naplaćenih potraživanja uplatiti na žiro račun trgovačkog društva "H-p" d.o.o. Z.

 

Nesporno je, temeljem priznanja okrivljenika, vještačkog nalaza te iskaza vještaka D V  da je okrivljeni D P u navedenom razdoblju od strane trećih pravnih osoba naplatio potraživanja trgovačkog društva "H-p" d.o.o. Z  u iznosu kao i u optužnici u ukupnom iznosu od 2.109,653,57 kuna i to putem cesija na žiro račun svog trg. društva "G t" d.o.o. O dobio uplatu od 1.697.823,70 kuna   kao i da je  u više navrata vršio asignacije i prijeboje (kompenzacije) dugovanja trg. društva "G t" d.o.o. prema trećim osobama u ukupnoj vrijednosti od 411.829,87 kuna.

 

Nesporno je, temeljem priznanja okrivljenog i svjedočkog iskaza D J da okrivljenik navedeni iznos od 2.109,653,57 kuna, nije u ugovorenom roku uplatio na račun "H-p" d.o.o. Z  već ga je  zadržao za svoje trg. društvo.

 

              Sporno je u postupku bilo da li je okrivljeni navedeni iznos zadržao protivno zaključenom ugovoru ili u skladu sa dogovorom sa direktorom oštećenog trgovačkog društva "H-p" d.o.o. Z  D J koji bi mu  usmeno rekao da  ne postupi po ugovoru i ne izvrši prijenos naplaćenih sredstava na žiro račun H p jer  da će oni taj novac uložiti u druge poslove  odnosno  u partnerstvo te da predmetni novčani iznos bude zajedničko ulaganje u novi poslovni odnos.

Obranu okrivljenika u tom djelu sud cijeni nedokazanom, neistinitom, neživotnom i nelogičnom te usmjerenu na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti, budući je u suprotnosti s iskazima ostalih ispitanih svjedoka i materijalnim dokazima koje je sud prihvatio.

To stoga što osporava da o tome nema nikakvog pisanog traga kao i  da  sporni ugovor nikad  nije stavljen van snage niti je rađen neki aneks.

 

Ista obrana je u suprotnosti sa svjedočkim iskazom D J koji dosljedno tijekom postupka osporava isto, odbija bilo kakvu mogućnost da je postojala suradnja i daljnja poslovna aktivnost sa okr. glede novca koji je okrivljeni naplatio i koji je primio na žiro račun svoje tvrtke a koji nije dalje uplatio na žiro račun H p Ista obrana u suprotnosti je i   sa navodima samog okrivljenika  kada je okolnosno iskazao  da je naplaćeni novac namjenski trošen za poslovanje G t, da je  uplatama   podmirio  dugovanje trgovačkog društva "G t" d.o.o. O te tako umanjio svoju obvezu prema svojim dobavljačima

Neživotno je i nelogično da bi J naplaćeni iznos potraživanja tvrtke čiji je jedini i stopostotni vlasnik dao za podmirenje dugova okrivljenog.

Nadalje neživotno je i nelogično da bi oštećeni, koji je projektant, ušao u partnerstvo s predmetom poslovanja trgovine, sa okr. i trećim članom Š, na način da ulaže novac a partneri svoje komercijalno znanje i znanje engleskog jezika i to štoviše i bez ikakvog ugovor.

 

Iz nijednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi oštećeni na bilo koji način bio u parnerskom odnosu sa okrivljenim.  Isto ne proizlazi niti iz svjedočkog iskaza M P, A B niti B T kojima je sud poklonio vjeru jer su dani temeljem neposrednog zapažanja.

 

Iskaz D Š koji okolnosno iskazuje o partnerskom odnosu sa okrivljenim i svjedokom  Jakovcem sud ocjenjuje neistinitim. Isti je u suprotnosti sa svjedočkim iskazom D J i B T. Iskaz je paušalan, ne posjeduje materijalnu dokumentaciju, iskaz je neživotan da bi oštećeni pristao na partnerski odnos s podjelom dobiti na iste djelove samo zbog znanja engleskog jezika. Iskaz je pristran okrivljeniku  s kojim je  u dobrim odnosima kako u privatnom tako i poslovnom te na taj način želi ublažiti njegovu kazneno pravnu odgovornost.

 

Slijedom navedeog sud nalazi za  utvrđenim da okrivljenik nije postupio sukladno ugovoru te da je protivno zaključenom ugovoru zadržao na računu svog trgovačkog duštva "G t" d.o.o. iznos novca kao u  izreci presude a navedena sredstva okr. D P kao niti njegovo trgovačko društvo nije vratilo oštećeniku "H- p" d.o.o. Z.

 

Temeljem provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljenika, svjedočkih iskaza D i O J, te vještaka V,  sud nalazi za utvrđenim da  je okrivljenikova tvrtka  temeljem zaključenog ugovora o prijenosu potraživanja  i ugovorene naknade od  15%., za korištenje  naplaćenih sredstava u roku od 100 dana, u stvarnosti dobila pozajmicu u potraživanjima koje je trebalo naplatiti  a korištenjem tako naplaćenih sredstava u roku od 100 dana platiti uvjetno rečeno kamatu ili naknadu od 15% za korištenje tako naplaćenih sredstava u roku od 100 dana.

 

Sud nalazi utvrđenim, temeljem svjedočkog iskaza D J da ustupljena potraživanja nisu bila sporna te da su bila odrediva, naime iz ugovora je razvidno da se ustupaju potraživanja koja je H-p d.o.o. imala na dan 19.siječnja 2010.

 

Nesporno je da je okrivljeniku navedenim pravnim poslom, ugovorom, novac koji je dobio naplatom potraživanja bio povjeren na način da istim raspolaže odnosno da ga koristi na vrijeme od 100 dana od dana naplate.

 

Sud nalazi za utvrđenim da je  oštećenik bio upoznat o izvršenim transakcijama na žiro račun okr. tvrtke jer je uobičajena praksa da dužnik (cesus) o izvršenoj cesiji obavijesti vjerovnika cedenta a o čemu je okolnosno iskazao oštećeni D J navodeći da je imao saznanja o izvršenim uplatama jer je bio obaviješten o istima od strane svoje knjigovotkinje kao i od strane cesusa kao naprijed navedeno.

 

Nesporno je a temeljem svjedočkog iskaza D i O J te samog okrivljenika da je oštećeni u više navrata pozivao okrivljenog da mu naplaćeni novac uplati na račun a što okrivljeni nije učinio.

 

Nesporno je da novac koji je temeljem zaključenog ugovora o prijenosu potraživanja sjeo na račun okr. tvrtke nije njegov novac već tuđi novac odnosno novac ošt. tvrtke. 

 

Nesporno je da naplaćeni novac, za koji je okrivljenik znao da nije njegov već da se radi o naplati tuđih potraživanja, nije uplatio na račun oštećene tvrtke  po dospjelosti, već je isti protupravno prisvojio i istim novcem  raspolagao kao da je taj novac njegov na način da je istim plaćao  dugovanje svoje tvrtke a za što nije bio ovlašten jer je za isto bio  ovlašten  jedino vlasnik. Po ocijeni suda za postojanje kazneno pravne odgovornosti okrivljenika nije od utjecaja što je dio naplaćanog potraživanja naplaćen kompenzacijama i nije fizički sjeo na račun tvrtke okr, jer je nedvojbeno okrivljenik istim sredstvima raspolagao kao vlasnik podmirujući dugovanja svoje tvrke te ih je na taj način protupravno prisvojio. Za istaći je da je okrivljenik bezuspješno u svojoj obrani pokušao isto opravdati navodeći da je direktor oštećene tvrtke  J bio upoznat sa plaćanjem odnosno poslovanjem njegove tvrtke.

 

Slijedom navedenog neutemeljena je obrana okrivljenika da se radi o građansko pravnom odnosu između okr.i oštećenog.

 

Opisanim postupanjem okrivljenika  ispunjeno je u cijelosti obilježja kaznenog djela koji mu se stavlja na teret u izreci presude jer je protupravno  prisvojio tuđu pokretnu stvar (novac), koja mu je povjerena, a utajena stvar je velike vrijednosti i postupao je s ciljem prisvajanja velike vrijednosti koja je u ovom slučaju 2.109.653,57 kuna.

 

Da je okrivljenik postupao u nakani da se njegovo trgovačko društvo "G t" d.o.o. O znatno okoristi, i da nije postupio s namjerom da novac vrati, nego upravo da ga zadrži za svoje trgovačko društvo kako bi namirio svoje obveze i dugove prema drugim poslovnim partnerima, nedvojbeno proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, ali i iz iskaza svjedoka D J, koji je okolnosno opisao kako je okrivljeni došao k njemu  sa ugovorom da mu ustupi potraživanja, koji je na njegov nagovor i potpisao, da je okrivljenik ugovor sam sačinio i samoinicijativno stavio naknadu od 15 posto za korištenje sredstava, kao i u djelu u kojem iskazuje  da je je nakon naplata potraživanja i zadržavanja istih na svom računu te neplaćanja istih po ugovoru saznavši, da tvrtka oštećenika ima  novo potraživanje  prema H c u iznosu od oko dva milijuna kuna došao sa par ljudi kod oštećenika J da mu ponudi da će mu pomoći u naplati tog potraživanja, ali na način da naplaćeni novac sjedne na njegov račun a ne račun  tvrtke oštećenika.

 

Obrana okrivljenika da su postojala sredstva  osiguranja i namjere i volje okr. da predajom određenih artikala i roba ošt. namiri dug je neutemeljena i nedokazana i ista u suprotnosti sa svjedočkim iskazima D i O J te  B T i M P da okrivljenik nije bio.

 

Tijekom postupka ubrojivost i svijest o protupravnosti okr. D P tijekom ovog postupka nije dovedeno u pitanje.

 

Iskaz D J je sud u cijelosti prihvatio i poklonio mu vjeru, jer je isti dan vjerodostojno i okolnosno, kod istog ustraje tijekom cijelog postupka, a same stranke nisu imale primjedbi na iskaz navedenog svjedoka.

 

S obzirom da su se u radnjama I-okr. D P ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine - utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona/11, stoga ga je ovaj sud temeljem citiranog zakonskog propisa u izreci ove presude za isto i proglasio krivim.

 

Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kazne, ovaj sud je uzeo u obzir stupanj krivnje, društvenu opasnost djela i svrhu kažnjavanja.

 

Sud je od olakotnih okolnosti na strani I-okr. uzeo u obzir da je kazneno neosuđivan da je oženjen i otac troje djece i vrijeme od počinjenja djela.

 

Od otegotnih okolnosti sud je I-okr. uzeo u obzir upornost prilikom počinjenja kaznenog djela. 

 

Sud je cijeneći istaknute olakotne i otegotne okolnosti na strani okr., sud je okr. D P za navedeno kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Sud nalazi da će se jedino bezuvjetnom kaznom postići svrha kažnjavanja u odnosu na I-okr. D P i da će ista djelovati na njega i druge počinitelje da ubuduće ne čini kaznena djela.

 

Sud je obvezao okr. D P da je dužan na ime imovinsko pravnog zahtjeva ošt. TD "H P" d.o.o. Z platiti iznos od 2.109,653,57 kuna, za koliko je isto društvo oštetio, a što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D V te podneska oštećene  u stečaju.

 

              Budući je sud okr. D P oglasio krivim temeljem odredbe čl. 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka ovome sudu i to u ukupnom iznosu od 13.712,00 kuna i to 2.500,00 kuna na ime provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, iznos od 712,00 kuna na ime troškova za svjedoke i na ime paušalne svote  iznos od 10.500,00 kuna, a pri tome je sud imao u vidu činjenicu da okr. ima imovine i plaćanjem troškova neće biti ugrožena njegova egzistencija niti egzistencija njegove obitelji.

 

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude. 

 

U Osijeku, 20.srpnja 2020.

 

                                                                                                                               Sudac:                                                                                                                                              Jadranka Seletković, v.r.

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno u pet istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

 

 

DNA:

1. ODO u Os na br. K-DO-1077/2014
2. I-okr. D P
3. branitelj I-okr. R Z, odvjetnik iz O
4. oštećenom

 

                                                                             Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                            Ljiljana Stolla