Poslovni broj: Gž R-33/2020-2

 

Poslovni broj: Gž R-33/2020-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Z., OIB ..., koju zastupa Odvjetničko društvo Todtling & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Bolnice, Z. OIB ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6028/2018-25 od 23. listopada 2019., dana 17. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6028/2018-25 od 23. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 42.735,56 kuna bruto sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose čiji tijek i stopa je specificiran u izreci presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I presude). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 42.735,56 kn (točka II presude).  Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 5.386,57 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude (točka III presude). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 5.386,57 kn (točka IV presude). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.652,50 kuna u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka V presude).

 

Protiv točaka I, III i V presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2013. pa do siječnja 2019. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13.; dalje: KU 143/13 ), koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018., te temeljem odredbe članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18.; dalje: KU 29/18), a kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, i to za vrijeme prekovremenog rada, jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

 

Nadalje, predmet spora je i zahtjev na ime dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta na temelju odredbe članka 5. Dodatka I KU/2013 ("Narodne novine", broj 96/15), kojim je dodan članak 59.a. KU/2013, a kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

 

Također, tužiteljica potražuje i plaćanje slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, koje pravo je regulirano odredbom čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU NN 88/13).

 

Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće na temelju odredbe članka 36. KU/2013 i članka 59. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12; dalje: TKU).

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući kako, sukladno citiranim odredbama, plaću tužiteljice čini osnovna plaća sa pripadajućim uvećanjima, a osnovna plaća da ne postoji samo u redovnom radu, već da se ista tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnom, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat da se uvećava za one dodatke koji u tom satu postoje. Navedeno da proizlazi iz citiranih odredbi KU 143/13, Dodatka I. KU, KU 29/18, TKU/12 i TKU/17. Navedena uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni, i to od vrijednosti osnovne plaće, te da ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata provedenoga postupka proizlazi:

 

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalizant, a od 08. ožujka 2018. liječnik specijalist;

- da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad, ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada u visini od 25% koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad, ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata u visini od 12%, koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak na ostvareni radni staž za sve sate koje je tužiteljica efektivno odradila;

- da joj tuženik nije isplaćivao naknadu nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom za korišteni plaćeni slobodni dan u utuženom periodu;

- da je tuženik tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad isplaćivao u umanjenom iznosu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljici platio utužene iznose, a što je obvezan prema citiranim odredbama KU 143/13, Dodatka I. KU, KU 29/18 te TKU/12 i TKU/17.

 

Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje, te staž, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

 

Naime, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

 

Iz podataka dostavljenih od strane tuženika proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužiteljice, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

 

Pri tome valja istaknuti da tužiteljica, kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi naprijed citiranih odredbi KU 143/13, Dodatka I. KU, KU 29/18 te TKU/12 i TKU/17. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe članka 58. KU/2013 sa dodacima iz odredbe članka 57. KU/2013, što ovdje i nije slučaj.

 

Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

Glede pak, zahtjeva za isplatu povećane plaće s naslova rada ostvarenog iznad mjesečnog fonda sati a konkretno, visine cijene sata rada ostvarenog u dane blagdana, sud je prvog stupnja pravilno uvidom u evidenciju tuženice te vještačenjem utvrdio sporne iznose, kao i s naslova naknade plaće za godišnji odmor, te se u tom dijelu dodatno prednjem upućuje na razloge pobijane presude.

 

Konačno, u odnosu na žalbeni navod da je sve utužene naknade trebalo obračunati na osnovnu plaću, za odgovoriti je da je vještačenje i provedeno na taj način, odnosno na način da je obračun dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću.

 

Stoga je sud prvog stupnja, prihvativši tužbeni zahtjev, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge. Pravilna je i odluka o trošku utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP.

 

Pravilno je tužiteljici priznat i trošak pristupa ročištu na kojem se objavljuje presuda, jer je pristup na ročište za objavu presude osobito važan zbog pravila sadržanih u odredbi članka 335. ZPP, u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude. Motiv zakonodavca za donošenje ovih pravila bio je discipliniranje i suda i stranaka glede obveze održavanja i nazočnosti ročištu za objavu presude i sa svrhom izbjegavanja zlouporaba pri dostavi odluka.

 

Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 17. srpnja 2020.

 

Sutkinja:

 

Svjetlana Vidović, v. r.