- 1 -              III Kr 49/2020-3

Broj: III Kr 49/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. F. K., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. studenog 2019. broj K-1154/19-7 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. ožujka 2020. broj Kž-547/2019-6, u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. F. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom os. F. K. je zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravodobno je podnio osuđenik putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika iz Z., zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine citirane presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Varaždinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev uredno je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Neosnovano osuđenik smatra da je sud u pravomoćnoj presudi prekoračio ovlasti u odluci o kazni time što mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu višestruke osuđivanosti, iako je u odnosu na sva kaznena djela koja su bila navedena u izvodu iz kaznene evidencije već prije donošenja prvostupanjske presude, dana 25. listopada 2020. nastupila rehabilitacija te ga se sukladno odredbi čl. 19. toč. 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12, 105/15, 32/17) trebalo smatrati neosuđivanom osobom.

Naime, iako je točno da je prvostupanjski sud na temelju izvatka iz kaznene evidencije od 12. studenog 2019. (list 100.), pogotovo nakon što je obrana prije zaključenja rasprave na ročištu od 12. studenog 2019. (list 107.) na to ukazala, jednostavno mogao utvrditi da su u odnosu na sva kaznena djela protekli rokovi iz čl. 19. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji i da je po zakonu u odnosu na osuđenika nastupila rehabilitacija, kao što je točno i da je to svakako mogao utvrditi i drugostupanjski sud jer je optuženik nakon podnošenja žalbe uz podnesak od 11. prosinca 2019. (120.-121.) dostavio rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo od 15. studenog 2019. o tome da je osuđenik s danom 25. listopada 2019. u potpunosti rehabilitiran, ne radi se o povredi kaznenog zakona prekoračenjem ovlasti koju sud ima po zakonu kod odlučivanja u odluci o kazni.

To stoga jer je osuđeniku pravomoćnom presudom, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina zatvora) na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, pri čemu sudovi nisu imali u vidu kao otegotnu okolnost samo dosadašnju osuđivanost, već i vrste i količine droge koju je osuđenik posjedovao radi prodaje te društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Prema tome, sudovi su na temelju zakonskih ovlasti osuđeniku izrekli kaznu nešto iznad posebnog minimuma, ali unutar propisanog zakonskog okvira, a pitanje pogrešnog utvrđenja činjenice dosadašnje osuđivanosti kao otegotne okolnosti koja je relevantna kod donošenja odluke o kazni, je činjeničnog karaktera zbog koje osnove se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne može podnositi.

Prema tome, nije osnovan zahtjev osuđenika jer u pravomoćnoj presudi sud prvog nije povrijedio kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 5. ZKP/08, zbog čega je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. srpnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.