Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj P-148/18-36
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. D. iz P., P…, OIB.: … zastupane po punomoćnici L. M., odvjetnici iz P., protiv tuženika A. bank d.d. sa sjedištem u Z., …, OIB: .., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz O. društva K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice M. G. S., odvjetničke vježbenice iz P. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a presude objavljene dana 17. srpnja 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.6.1.Ugovora o kreditu broj .. kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao
kreditor sklopili dana 11.07.2006.god. a koja glasi:
" … sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-Bank d.d. ili drugog akta
Banke. ", pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 3.662,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 5,91 kn od 03.12.2007.god. do isplate,
- na iznos od 15,98 kn od 03.01.2008.god. do isplate,
- na iznos od 33,55 kn od 5.02.2008.god. do isplate,
- na iznos od 77,73 kn od 02.04.2008.god. do isplate,
- na iznos od 35,13 kn od 5.05.2008.god. do isplate,
- na iznos od 54,96 kn od 03.06.2008.god. do isplate,
- na iznos od 54,80 kn od 5.07.2008.god. do isplate,
- na iznos od 54,02 kn od 4.08.2008.god. do isplate,
- na iznos od 55,22 kn od 02.09.2008.god. do isplate,
- na iznos od 58,33 kn od 4.10.2008.god. do isplate,
- na iznos od 61,58 kn od 03.11.2008.god. do isplate,
- na iznos od 58,26 kn od 4.12.2008.god. do isplate,
- na iznos od 75,46 kn od 02.01.2009.god. do isplate,
- na iznos od 70,89 kn od 6.02.2009.god. do isplate,
- na iznos od 68,91 kn od 10.03.2009.god. do isplate,
- na iznos od 84,70 kn od 9.04.2009.god. do isplate,
- na iznos od 80,97 kn od 11.05.2009.god. do isplate,
- na iznos od 97,28 kn od 8.06.2009.god. do isplate,
- na iznos od 89,15 kn od 03.07.2009.god. do isplate,
- na iznos od 89,55 kn od 03.08.2009.god. do isplate,
- na iznos od 89,31 kn od 4.09.2009.god. do isplate,
- na iznos od 86,43 kn od 6.10.2009.god. do isplate,
- na iznos od 89,57 kn od 03.11.2009.god. do isplate,
- na iznos od 90,50 kn od 03.12.2009.god. do isplate,
- na iznos od 85,50 kn od 4.01.2010.god. do isplate,
- na iznos od 87,08 kn od 13.02.2010.god. do isplate,
- na iznos od 100,67 kn od 8.03.2010.god. do isplate,
- na iznos od 89,83 kn od 7.04.2010.god. do isplate,
- na iznos od 89,74 kn od 8.05.2010.god. do isplate,
- na iznos od 92,72 kn od 7.06.2010.god. do isplate,
- na iznos od 94,83 kn od 7.07.2010.god. do isplate,
- na iznos od 89,29 kn od 10.08.2010.god. do isplate,
- na iznos od 108,84 kn od 10.09.2010.god. do isplate,
- na iznos od 106,01 kn od 9.10.2010.god. do isplate,
- na iznos od 92,59 kn od 11.11.2010.god. do isplate,
- na iznos od 69,93 kn od 13.12.2010.god. do isplate,
- na iznos od 156,96 kn od 11.01.2011.god. do isplate,
- na iznos od 104,27 kn od 14.02.2011.god. do isplate,
- na iznos od 109,46 kn od 15.03.2011.god. do isplate,
- na iznos od 104,26 kn od 19.04.2011.god. do isplate,
- na iznos od 113,27 kn od 20.05.2011.god. do isplate,
- na iznos od 121,77 kn od 21.06.2011.god. do isplate,
- na iznos od 90,10 kn od 26.07.2011.god. do isplate,
- na iznos od 176,96 kn od 16.08.2011.god. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona
o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.150,00 kn u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok se u preostalom zatraženom dijelu u iznosu od 1.600,00 kn zahtjev tužitelja odbija.
III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
Tužiteljica je dana 5. veljače 2018. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 11. srpnja 2006. sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 366-80/2006 kojim joj je tuženik odobrio iznos od 31.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Odredbom čl. 3. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,25%, dok je odredbom čl. 6. st. 1. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke. Tijekom zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Kamatne stope su se u nekoliko navrata povećavale što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. U periodu od rujna 2007. do veljače 2008. kamatna stopa iznosila je 5,60%, od ožujka 2008. do studenog 2008. iznosila je 6,50%, od prosinca 2008. do ožujka 2009. iznosila je 6.80%, od travnja 2009. pa do zatvaranja kredita 7,30%. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, kojom da je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu odredbom čl. 6.1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita. Obzirom je način promjene kamatne stope ništetan u vremenskom periodu od 31. kolovoza 2007 pa nadalje do zatvaranja kredita k9od svake takve promjene nastaje razlika između kamatne stope koja je jedina izrijekom ugovorena i nadalje po tuženiku određene kamatne stope i svaka je takva razlika na štetu tužitelja stečena neutemeljeno. Tuženik je od tužitelja neutemeljeno naplatio iznos od cca. 4.200,00 kn, stoga pozivom na odredbu čl. 323. ZOO-a postavlja zahtjev za isplatom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Podneskom od 18. ožujka 2020. konačno postavlja tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.
U odgovoru na tužbu tužena ističe da je tužbeni zahtjev neuredan budući nije navedeno koji novčani iznos tužitelj potražuje, niti je naveo tijek zatezne kamate prema dospijeću svakog pojedinog anuiteta. Ističe kako tužitelj u tužbi nije ispravno naznačio tuženika, sa podacima kako to stoji u sudskom registru, zbog čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe i prigovor nedostatka pravnog interesa iz razloga što je tuženik nakon stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju u cijelosti uskladio svoje poslovanje sa istim. Pored takve zakonske intervencije ne postoji i potreba za intervencijom suda. Tuženik je postupao sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, zbog čega je odredba čl. 6. predmetnog Ugovora jasna i lako razumljiva. Tužitelj je predmetni ugovor potpisao te mu je odredba o promjenjivosti kamatne stope bila pojašnjena od strane službenika tuženika. Tužitelj ju je još jedanput prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora predstavljaju njegovu pravu volju. Osim navedenog tuženik je postupao i sukladno Zakonu o bankama tako da je tužitelju učinio dostupnim sve bitne uvjete Ugovora, informacije o uvjetima pružanja usluga te je obavještavamo tužitelja o promjenama kamatne stope. Tuženik je na svojim internetskim stranicama 1. siječnja 2011. objavio metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama na koji način je jasno definirao parametre koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa. Ističe da je u navedenom razdoblju postupao u skladu sa svim tada važećim propisima u Republici Hrvatskoj. Smatra kako je tužitelj mogao utjecati na sadržaj svih ugovornih odredbi, pa tako i onih o promjenjivoj kamatnoj stopi i to prilikom pregovora oko sklapanja ugovora, prilikom potpisivanja i prilikom solemnizacije. Tužitelj je poslovno sposobna osoba koja je imala mogućnost razumjeti značenje svih odredbi ugovora. Tuženik u cijelosti osporava da bi odredba čl. 6. Ugovora o kreditu bila ništetna budući navedena odredba predstavlja pravu volju ugovornih strana. Tuženik ističe prigovor zastare budući u konkretnom slučaju valja primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbaci zbog nedostatka pravnog interesa, odnosno odbije kao neosnovan. Postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 11-17 spisa), otplatni plan (list 19-20 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 21 spisa), otplatni plan (list 22-23 spisa), specifikaciju uplata (list 23 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Galprom d.o.o. koji je 22. veljače 2019. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 109-118 spisa) i pisana dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 10. ožujka 2020. (list 142-143 spisa).
Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.
Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da su parnične stranke 11. srpnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj …na iznos od 31.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
- da je čl. 3 navedenog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,25 %, a da je čl. 6. st. 1. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke - tuženika,
- da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala, a da je do prvog povećanja došlo 31. kolovoza 2007.
- da je tužiteljica u cijelosti isplatila predmetni kredit u kolovozu 2011.
- da je tužena pravna slijednica Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.
Među strankama postupka sporno je:
- postojanje pravnog interesa tužiteljice,
- pasivna legitimacija tuženika,
- zastara potraživanja tužiteljice,
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,
- primjena odluke Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u ovom konkretnom sporu u svezi sa čl. 502.c ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka dana 11. srpnja 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika i isplata razlike preplaćenih iznosa u razdoblju od prosinca 2007. do kolovoza 2011.
Valja istaknuti da je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da prvostupanjski sud nije dužan utvrđivati je li ugovorna odredba između stranaka u ovome postupku o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tužene u utuženom razdoblju bila jasna, razumljiva, lako uočljiva, da li se o njoj pojedinačno pregovaralo i uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ovom individualnom sporu iz razloga što odluka VTS RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika sukladno čl. 502. C ZPP-a a kojom presudom je obuhvaćena i ovdje tužena.
Dakle, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P.-H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste, a koja presuda, sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, vezan i ovaj sud.
Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužiteljicu u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim. Zbog navedenog sud nije proveo predloženi dokaz tužene saslušanjem djelatnika banke na okolnosti koje su već utvrđene navedenim odlukama.
Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tužena, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji joj je to nalagao, kao banka, tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužiteljica u točki I izreke presude.
Iz toga nadalje proizlazi da je tužena u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primila povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Iz navedenog proizlazi pravni interes tužiteljice za podnošenjem predmetne tužbe.
Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Galprom d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje dostavila 22. veljače 2019. (list 109-118 spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je prema prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi prema kojoj je formiran otplatni plan iz kojeg proizlazi da bi tužiteljica za razdoblje od 31.8.2006. do 31.7.2011. bila u obvezi isplatiti 35.541,60 CHF. Utvrđeno je da je tužiteljica po osnovi kredita isplatila ukupno 36.396,60 CHF, odnosno da je podmirila na ime dospjelih anuiteta 35.541,60 CHF i 80,79 CHF na ime obračunate zatezne kamate radi neuredne otplate. Izvršenim uplatama tužiteljica je pretplatila svoju kreditnu obvezu u iznosu od 774,21 CHF u protuvrijednosti od 4.011,03 kn.
Obzirom je tuženik iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka proveden je dokaz dopunom vještačenja te je vještak pisanu dopunu dostavio dana 10. ožujka 2020. (list 14-143 spisa). Proizlazi da je izračun izvršen primjenom srednjeg tečaja tuženika međutim pogrešno je za dan 4.9.2009. naveden paritet 4,848 kn = 1 CHF a ispravno treba stajati 4,851 kn = 1 CHF, uslijed čega pretplata iznosi 18,41 CHF. Izvršen je izračun obveze primjenom početno ugovorene kamatne stope u sladu s istim i izračun zatezne kamate posljedično čemu su i trebale biti uzete u obzir sve uplate osim onih koje se odnose na troškove u ukupnom iznosu od 347,02 kn i to izvršeno dana 6.2.2009. u iznosu od 333,01 kn i dana 14,01 kn uslijed čega na dan 6.2.2009. pretplata iznosi 14,27 CHF i na dan 10.3. 2009. pretplatio iznos od 13,60 CHF. Tužiteljica je pretplatila svoju kreditnu obvezu od 3.12.2007. do 16.8.2011. u iznosu od 704,04 CHF u protuvrijednosti od 3.662,28 kn, a koji pojedinačni iznosi i datumi pretplate su prikazani u tablici sa l. 143 spisa, upravo onako kako je to tužiteljica i precizirala u svom konačno postavljenom zahtjevu.
Tužena i tužiteljica takvom obračunu vještaka nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručnog i objektivnog, izrađenog na temelju dokumentacije u spisu i zadatku suda.
Slijedom navedenog, kako je zahtjev za isplatu tužiteljice u skladu s dopunom nalaza i mišljenja vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u izreci presude. Obzirom da je tužiteljica tužbom potraživala iznos od 4.200,00 kn, da je podneskom od 18. ožujka 2020. uredila tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka, a da se tužena istom nije protivila (podnesak od 18. svibnja 2020.) sud je odlučio kao u izreci. Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva valja istaknuti da se ne radio o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191. ZPP-a već o smanjenju dijela tužbenog zahtjeva čemu se tužena nije protivila.
Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo sporno je li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
Pri tome valja posebno istaći da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).
Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tužene u tom smislu neosnovan, dok je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 3.662,28 kn, kao je to navedeno u izreci presude.
Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114 ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tužena kao ugovorna strana bila dužna prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinila iako je toga morala biti svjesna, pa joj je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada.
Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj s obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev pripada nagrada za sastav tužbe 50 bodova tbr. 7/1, za sastav podnesaka od 22.3.2018., 7.3.2019., 18.9.2019., 28.5.2020. sve po 50 bodova tbr. 8/1 (ne više od 4 podneska), za zastupanje na ročištima od 4.4.2018., 17.6.2020. po 50 bodova tbr. 9/1, za zastupanje na ročištu od 12.3.2020. po 25 bodova tbr.9/2, odnosno ukupno 375 bodova, odnosno obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn, 3.750,00 kn. Tužiteljici je priznat u cijelosti i trošak sudskih pristojbi u iznosu od po 400,00 kn za tužbu te cjelokupan predujam na ime financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn. Tužiteljici je dosuđen ukupni parnični trošak u iznosu od 6.150,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen.
Tužena je u cijelosti izgubila ovaj spor te je stoga odbijen njezin zahtjev za naknadom parničnog troška.
U P., 17. srpnja 2020.
Nataša Horvat, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
- tužiteljici po punomoćnici
- tuženoj po punomoćnicima
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.