Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split
P-5408/18-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB:….., iz K. N., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika I.OIB: , iz K. N., , kojeg zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 3. lipnja 2020. u prisutnosti tužitelja osobno sa zamjenikom punomoćnika I punomoćnikom tuženika, na ročištu za objavu održanom 17. srpnja 2020.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku I. B., da tužitelju L. B., u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 43.356,60 kune, skupa sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. svibnja 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. lipnja 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. srpnja 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. kolovoza 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. rujna 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. listopada 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. studenog 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. prosinca 2011.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. siječnja 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. veljače 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. ožujka 2012.,
- na iznos od 1.171.80 kuna od 15. travnja 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. svibnja 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. lipnja 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. srpnja 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. kolovoza 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. rujna 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. listopada 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. studenog 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. prosinca 2012.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. siječnja 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. veljače 2013.,
P-5408/18-19
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. ožujka 2013., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. travnja 2013., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. svibnja 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. lipnja 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. srpnja 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. kolovoza 2013., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. rujna 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. listopada 2013., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. studenog 2013., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. prosinca 2013.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. siječnja 2014., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. veljače 2014.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. ožujka 2014., - na iznos od 1.171,80 kuna od 15. travnja 2014.,
- na iznos od 1.171,80 kuna od 15. svibnja 2014., pa do 31. srpnja 2015. po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.
Za više zatraženi iznos od 54.263,34 kn s pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev
se odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 4. srpnja 2014. tužitelj je ustao zahtjevom
naspram tuženika radi isplate.
Tužitelj je kao pravnu osnovu svog zahtjeva naveo da je vlasnik obiteljske kuće,
izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1171/8, Z.U. 2125, K.O. K. N.,
, u kojoj da se nalaze stanovi te da jedan stan bespravno
koristi tuženik, poradi čega da od tuženika potražuje naknadu za korištenje predmetnog
stana od svibnja 2011. do svibnja 2014.
Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući kako su
neistiniti, jer da tužitelj manipulira činjenicom da bi bio isključivi vlasnik predmetne
nekretnine te da je visina tužbenog zahtjeva neosnovana.
U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je
izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. Ivana Breškovića, poslovni
broj O-11/91 od 24. veljače 1992., neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za čest.
zem. 1171/8, Z.U. 2125, K.O. K. N., izvatka iz Katastra zemljišta, Ispostave K.
S. od 3. studenog 2009. s kopijom katastarskog plana od 3. studenog 2009.,
pregledom naloga PBZ priloženih uz tužbu (7 stranica), pregledom presuda ovog suda
poslovni broj Pst-487/12 i Pi-514/11, Psp-35/11, Psp-288/11, sudske prakse priložene u
predmetni spis, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave K. od 10.
prosinca 2012., pregledom spisa ovog suda Pst-487/12 i Pi-514/11, pregledom dopisa
Porezne uprave, Ispostave K. od 25. veljače 2019. (list 75 spisa), i dopisa od 12.
prosinca 2019. (list 88 spisa), te dopisa od 6. ožujka 2020. (list 96 spisa), pregledom
presude ovog suda poslovni broj P-1107/19, saslušanjem svjedokinje A.
B., saslušanjem parničnih stranaka, dok je tužitelj odustao od prijedloga za
P-5408/18-19
izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, s obzirom na dostavljene podatke Porezne
uprave. Kako stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga sud je zaključio raspravljanje.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet spora jest zahtjev tužitelja naspram tuženika za isplatu naknade za bespravno korištenje stana u vlasništvu tužitelja.
Pregledom Z.K. izvatka za kat. čest. 1171/8 Z.U. 2125 K.O. K. N. razvidno
je da predmetna čestica zemlje predstavlja pašnjak u naravi, površine od 792 m², i da je na
predmetnoj nekretnini upisano pravo vlasništva za cijelo L. B., sina
I..
Pregledom Izvatka iz katastra zemljišta za K. S. 3. studenog 2009.
razvidno je da predmetna kat. čest. zem. 1171/8 K.O. K. N., u naravi predstavlja
pašnjak, zgradu i dvor u vlasništvu L. B., pok. Ivana, za cijelo.
Pregledom Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru, poslovni broj O-
11/91 od 24. veljače 1992. iza smrti pok. I. B., pok. J., razvidno je da je
prednik tužitelja vlasnik čest. zem. 1171/8, Z.U. 2125 K.O. K. N., u cijelosti, te da
je predmetnu nekretninu naslijedio njegov sin L. V. B., sin ostavitelja za
cijelo.
Pregledom presude Stalne službe u K. L., ovog suda, poslovni broj Pst-
487/12 od 28. ožujka 2014. razvidno je da je sud u postupku tužitelja protiv tuženika, a
radi iseljenja, predaje u posjed i utvrđenja, odlučio:
"I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:
"N a l a ž e s e tuženicima da isele i predaju tužitelju prizemlje koje se sastoji od kuhinje,
kupaonice, dnevnog boravka, hodnika, ostave i četiri sobe, ukupne neto površine 82,39
m2, položeno u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1171/8, upisanoj
u z.k. ul. 2125 K.O. K. N., anagrafske oznake Sv. Petra 5 (ranije Rudine bb), a koja
zgrada je na skici vještva izrađenog od strane vještaka Z. R. od 20.02.
2013.godine, označena slovima FGHI, tlocrtne površine 120 m2, slobodno od osoba i
njihovih stvari."
II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja pod 1/ I. B. koji glasi:
"Utvrđuje se da je prvotuženik-protutužitelj I. B. sin L. vlasnik odnosno
suvlasnik za 1/6 dijela cjeline nekretnine obiteljske kuće sagrađene na nekretnini
označenoj kao čest. zem. 1171/8 upisane u ZU 2125 k.o. K. N., anagrafske oznake
pa je dužan tužitelj-protutuženik L. B. pok. Ivana
priznati mu pravo vlasništva za 1/6 dijela cjeline navedene nekretnine te ispustiti
prvotuženiku – protutužitelju odgovarajuću tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu
njegova prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda
S., Stalna služba u K. L., a ako tako ne postupi tuženik-protutužitelj je
ovlašten temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti zatražiti i ishoditi upis prava
vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za odgovarajući suvlasnički udio i to u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
III/ N a l a ž e s e tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.912,50
kuna (slovima: osamtisuća devetstotinaidvanaestkuna i pedesetlipa), sve u roku od 15
dana."
Odlučujući po žalbi Županijski sud u Splitu je svojom presudom i rješenjem poslovni broj Gžp-585/14-2 od 3. rujna 2015. odlučio:
" I. Djelomično se odbija žalba tuženika pod 1. I. B. kao neosnovana
te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u K. L., poslovni
broj Pst- 87/12 od dana 28. ožujka 2014. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
P-5408/18-19
II. Djelomično se prihvaćaju žalbe tužitelja te tuženika pod 1. i 2. te se ukida
presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom I. te u odluci o troškovima
postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i
odlučivanje.".
Pregledom presude ovog suda poslovni broj Ps-179/2015 od 8. ožujka 2017.
razvidno je da je ovaj sud svojom odlukom u pravnoj stvari tužitelja L. B.
protiv tuženika pod 1. I. B. i pod 2. A. B. ž. Ivana iz K.
, radi iseljenja i predaje u posjed, te u pravnoj stvari tuženika pod 1. –
protutužitelja I. B., protiv tužitelja – protutuženika L. B., radi
isplate, odlučio:
"I. Nalaže se tuženima iseliti i predati tužitelju prizemlje koje se sastoji od kuhinje,
kupaonice, dnevnoga boravka, hodnika, ostave i četiri sobe, ukupne neto površine 82,39
m2, položeno u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1171/8, upisanoj
u z.k.ul. 2125 K.O. K. N., a koja
zgrada je na skici vještva izrađenoga od strane vještaka Z. R. od 20. 02.
2013.godine, označena slovima FGHI, tlocrtne površine 120 m2, slobodno od osoba i
njihovih stvari.
II. Odbija se kao neosnovan podredni protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. – protutužitelja koji glasi:
"I. Dužan je tužitelj-protutuženik L. B. pok. I. iz K. N., isplatiti prvotuženiku-protutužitelju I. B. sinu L. (OIB:… iz K. N., iznos od 500.000,00 kn (slovima:
petstotisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. studenoga 2009.
god. do 30. lipnja 2011.god. po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011.god. po stopi
od 12 % godišnje pa do konačne isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata
prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15
dana i pod prijetnjom ovrhe."
"II. Nalaže se tuženima pod 1. i 2., solidarno i pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana,
naknaditi tužitelju-protutuženiku parbeni trošak u iznosu od 39.285,00 kn sa zateznom
kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3%, počev od 08. ožujka 2017.god. pa do isplate."
Pregledom presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1669/2017-2 od
26. travnja 2018. razvidno je da je odbijena žalba tuženika te potvrđena presuda ovog suda
poslovni broj Ps-179/15 od 8. ožujka 2017.u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
Pregledom podataka Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda
Split, Ispostave K., Klasa: 410-01/19-01/446, Ur broj:513-07-17-11/2019-4 od 4.
ožujka 2020. razvidno je da je okvirna prosječna mjesečna cijena najamnine stana iznad
20 m² iznosi 1.000,00 kuna, i to za porezne obveznike koji nisu izvršili prijavu porezne
obveze dostavom ugovora o najmu iz kojeg bi se sa sigurnošću mogli dostaviti
vjerodostojni podaci. Nadalje, navedeni minimalni iznos da se nije mijenjao u zatraženom
periodu. Stan od 80 m² i više, da može biti iznajmljen i za 1.000,00 kuna mjesečno,
zavisno o ugovornoj volji stranaka. Najamnina da se ugovara prema opremljenosti i
namjeni, može se mijenjati prema trenutnom stanju na tržištu ali sve prema slobodnoj
ugovornoj volji ugovaratelja i u pravilu se porezno prihvaća kao osnovica za razrez poreza
i prireza na dohodak od imovine uz obvezu prijave poreznoj upravi u nadležnosti prema
prebivalištu vlasnika nekretnine. Nadaje, Ministarstvo financija, Porezna uprava da ne
raspolaže propisanim kriterijima za najam stanova na koje bi se izrijekom mogli pozivati,
P-5408/18-19
a teret dokaza stranaka da je da dokažu ili ospore osnovanost traženja i u pravilu pronađu
u svojim dokumentima izvedene isprave, interne ugovore, uplatnice najamnine, uplate
najamnine na račun, uplate režijskih troškova predmetnih stanova, paragon blokove o
isplati u gotovini, uplate komunalija i slično, te dokaze o isplatama, bilo da se radi o
vrijednosti u naravi ili novcu koji bi u konačnici predstavljali konkretni podatak za
zatraženu vrijednost u pojedinačnom postupku.
Saslušana svjedokinja A. B. je u svom iskazu navela da ona u
predmetnom stanu tužitelja živi od studenog ili prosinca 1994. zajedno sa svojim
suprugom i svojih petero djece. Prilikom useljenja u predmetni stan s tužiteljem da nisu
dogovorili nikakvu najamninu niti je bilo govora da bi mi plaćali najamninu. Tada da su
ujedno suprug i ona radili za tužitelja. S obzirom da oboje imaju status branitelja da su bili
na listi za stan 2008., međutim, njezin svekar, ovdje tužitelj, da je poduzeo određene
akcije da oni ne dobiju stan jer on da je tvrdio da oni imaju gdje živjeti. Njihovi odnosi da
su se narušili upravo 2009. i od tada da je nekoliko puta tužitelj isključivao vodu i struju
za njihov stan. Oni da su ranije bili snosili troškove potrošnje vode i električne energije ali
sve da se vodilo na ime tužitelja. Nakon nekoliko takvih puta da su uspjeli riješiti da imaju
električnu energiju i za to da podmiruju troškove, a vodu da koriste iz gustirne. Što se tiče
drugih troškova kao komunalnu naknadu i sl. te troškove za predmetnu nekretninu da oni
snose i plaćaju, nekoliko puta da je te troškove podmirila kad je našla ostavljene uplatnice.
Pretpostavlja da bi te uplatnice ostavio upravo tužitelj. Naime, prije sukoba od njih tužitelj
da nikad nije tražio da izađu iz predmetnog stana niti da podmiri troškove već da je svaki
daljnji njihov odnos išao upravo putem suda. Njezina obitelj i ona da su sada u ovoj
njihovoj situaciji i životnoj dobi da se nemaju gdje iseliti odnosno nemaju nikakvu drugu
nekretninu. Ona da prima mjesečnu plaću za pola radnog vremena u iznosu od 1.500,00
kuna, a suprug da joj je zaposlen. Njihovo troje djece da imaju poteškoće u razvoju.
Tužitelj da je odbijao tuženiku od plaće za potrošak vode i struje sve do 2008., da bi nakon
toga vodu plaćao njezin suprug (tuženik). U konkretnom slučaju da se radi se o obiteljskoj
kući u kojoj je živjelo više domaćinstava, te da je u njoj i tvrtka tužitelja. Komunalnu
naknadu za predmetnu nekretninu da nije plaćala. Poznato joj je da se protiv tuženika
vodio kazneni postupak, te da joj je poznato kako postoji neka sudska odluka kod
odvjetnika njezinog supruga radi iseljenja. Naime, dok je radila kod tužitelja da joj je
tužitelj davao po 200,00 kuna, zatim po 500,00 kuna a samo zadnjih pet mjeseci da joj je
davao iznos od 4.500,00 kuna ali da je na taj iznos nije prijavio. Ona da je kod tužitelja
radila od 1994. do 2008. Od 2011. do 2014. da nije imala niti dobivala nikakve uplatnice,
ali da ih je dobila da bi ih sigurno platila, samo da se ne bi sukobila s tužiteljem. Tužitelj
nikada da nije išao kod njih i rekao im da se isele. Naime, tužitelj da ima na raspolaganju
još 4 stana koja koristi, te da je iz predmetnih kuća izbacio i svojeg sina Antu.
Tužitelj u svom iskazu naveo da je on ustao ovom tužbom radi troškova koje je
imao po stanu u kojem živi tuženik bez prava na stanovanje. Naime, da se radi o stanu u
prizemlju njegove kuće površine oko 80-100 m². U tom stanu da živi tuženik sa svojom
obitelji i da ne snosi nikakve troškove za taj stan odnosno ni troškove potrošnje vode,
troškove odvoza smeća, troškove komunalne naknade a ne plaća niti najamninu za
predmetni stan. Između njih odnosi da su poremećeni i da je u tijeku postupak iseljenja
kod ovog suda. On da je pokušao na mirni način riješiti ovaj odnos s tuženikom nudeći mu
da podmiri dio troškova i drugu nekretninu, međutim, on da je sve to odbio. Sada više da
nemaju komunikacije. I drugog sina da je tužio za iseljenje. Navodi tuženika da neko
vrijeme nije imao vode da nisu točni.
U svom iskazu saslušani tuženik navodi da se u cijelosti pridružuje navodima svoje
supruge-svjedokinje A. B., te da on ne snosi nikakve troškove kako je to
njegov otac (tužitelj) tražio od njihovog sukoba. Nakon tog sukoba svoje zahtjeve tužitelj
P-5408/18-19
da postavlja samo putem suda i od njega osobno da nikad nije tražio nikakvu najamninu.
Vodu iz gustirne da koriste od kada je otac isključio vodu a ne sjeća se od kada, a trošak
potrošnje električne energije da snosi sam. Dakle, on i njegova obitelj da su se s ocem
dogovorili da on živi u tom stanu sa svojom obitelji bez plaćanja bilo kakve naknade.
Njegov brat i sestre da imaju kontakt s ocem. Naime, njegov otac da ima osim ove
nekretnine i drugih nekretnina, ali koliko on da ne zna. Ističe kako on i supruga žive od
njihovih osobnih primanja, te njegova plaća da iznosi oko 5.000,00 kuna. Kuća u kojoj
žive da ima dva stana. Od imovine da ima jedan maslinik na Šolti od oko cca 5000 m2 i
malu kućicu od 30 m². Ta zemlja da mu je pod ovrhom jer da nije plaćao neki kredit. Od
druge imovine da više ne posjeduje ništa. Komunalne troškove za stan u kojem živi da je
plaćao do svađe s ocem, ali o tome da nema dokaze.
Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka valjalo je odlučiti o
postavljenom zahtjevu. Dakle, da bi tužitelju pripala zatražena naknada tužitelj bi morao
biti vlasnik predmetne nekretnine.
Prema odredbi članka 165. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) nepošteni posjednik
tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su
na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi
stvar dala da ih nije zanemario.
Doduše, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj tužbom od 5. studenog 2009., koja je
zavedena pod poslovnim brojem Pst-487/12, zatražio iseljenje tuženika i predaju u posjed
predmetnog stana u kojem stanuje tuženik sa svojom obitelji, pa je nesporno da je tuženik
upravo od podnošenja tužbe postao nepošteni posjednik kojemu je opozvano besplatno
stanovanje.
Kako je već pravomoćnom sudskom odlukom ovog suda poslovni broj Ps-179/15
od 8. ožujka 2017., razriješeno pitanje neosnovanog stanovanja tuženika i kako je
pregledom Z.K. izvatka razvidno vlasništvo predmetnog stana koji se nalazi u obiteljskoj
kući sagrađenoj na čest. zem. 1171/8 K.O. K. N., to je ovaj sud morao na temelju
citirane odredbe odlučiti o postavljenom zahtjevu.
Dakle, kako je tužitelj tijekom postupka nesporno dokazao ovom sudu da je
vlasnik predmetnog stana, a kako tuženik ničim nije osporio navode tužbe i utvrđenja koja
proizlaze iz provedenoga dokaznog postupka, te kako je nesporno da upravo tuženik sa
svojom obitelji koristi predmetni stan u vlasništvu tužitelja u spornom razdoblju, valjalo je
utvrditi visinu potraživanja.
Naime, Porezna uprava, Ispostava K., je izvijestila dopisom od 25. veljače
2019. sud da je okvirna prosječna mjesečna cijena najamnine stana iznad 20 m² iznosi
1.000,00 kuna, i to za porezne obveznike koji nisu izvršili prijavu porezne obveze
dostavom ugovora o najmu iz kojeg bi se sa sigurnošću mogli dostaviti vjerodostojni
podaci. Nadalje, navedeni minimalni iznos da se nije mijenjao u zatraženom periodu. Stan
od 80 m² i više, da može biti iznajmljen i za 1.000,00 kuna mjesečno, zavisno o ugovornoj
volji stranaka.
Tužitelj je kao visinu najamnine za stambeni prostor površine 82,39 m², koji se
nalazi u obiteljskoj kući sagrađenoj na čest. zem. 1171/8 K.O. K. N. uzeo
najamninu od 2.000,00 kn.
S obzirom na dostavljene podatke nadležne porezne uprave i nesporene činjenice o
stambenoj površini i položaju stana koji koristi tuženik, a imajući na umu tržišna kretanja,
te na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 223. ZPP-a, ovaj sud je mišljenja da bi za
stambeni prostor visina cijene najamnine bila 1.350,00 kn. Tužitelju pravo na traženu
P-5408/18-19
najamninu pripada od 15. svibnja 2011. do 15. svibnja 2014., kako to i zahtijeva, pa je tuženik ostvario korist od 37 mjesečnih najamnina ili 49.950,00 kuna.
Međutim, na tako utvrđene iznose valjalo je sukladno Zakonu o porezu na dohodak
(„Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/11, 22/12, 144/12, 43/¸13,
120/13, 125713, 148/13, 83/14 i 143/14) odnosno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne
novine“ br. 115/16 i 106/18), obračunati poreze i doprinose, jer bi tužitelj trebao platiti
poreze i doprinose, jer bi u protivnom na strani tužitelja došlo do stjecanja bez osnove.
Dakle, tako dobiveni iznos predstavlja poreznu osnovicu na koju bi trebalo obračunati
poreze i doprinose sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a koji padaju na teret tužitelja i
za toliku umanjiti obvezu prema tužitelju, pa je ovaj sud tako dobivene iznose umanjio za
12% (porezna stopa najma) i za dobio iznos od 43.956,00 kn, a tako dobivene iznose
umanjio za trošak prireza u visini od 12% (na poreznu osnovicu), što ukupno proizlazi
43.356,60 kn za koji iznos je valjalo tuženika obvezati prema tužitelju, što u konačnici
predstavlja mjesečnu najamninu u iznosu od 1.171,80 kn.
Zatezna kamata dosuđena je za svaki mjesečni iznos od 1.171,80 kn teče od 15.-og
u mjesecu za tekući mjesec do isplate.
Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), dok je za više traženu najamninu do iznosa od 2.000,00
kn mjesečno, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
Pored zahtjeva za isplatu najamnine tužitelj postavlja zahtjev i za isplatu troškova i
to naknadu za odvoz komunalnog otpada, utrošak vode i komunalne naknade. Za tako
nastale troškove tužitelj se poziva na pregled svojih izvršenih naloga PBZ d.d. Zagreb.
Kod činjenice da je tuženik osporio visinu potraživanja, da je u konkretnom slučaju riječ o
režijskim troškovima za cijelu stambenu kuću tužitelja, da se u stambenoj zgradi nalazi i
poslovni prostor, što tužitelj nije osporio, da je u Z.K. izvatku upisan pašnjak, da se u
stambenoj zgradi nalaze i druge stambene jedinice, to ovaj sud nije mogao prihvatiti
tužbene navode tužitelja i prihvatiti raspodjelu troškova kako to tužitelj predlaže. Naime, u
konkretnoj pravnoj stvari radilo bi se o troškovima koji bi bili vezani za cijelu predmetnu
nekretninu, budući predmetna zgrada nije etažirana, pa ovom sudu nije jasno na temelju
čega je tužitelj podijelio troškove odvoza komunalnog otpada i komunalne naknade po ½
dijela, a niti jesu li kod podijele troškova vode obuhvaćeni svi korisnici stambene zgrade.
S obzirom da tužitelj nije ovom sudu dokazao stanje nekretnine i zaduženja za tu
nekretninu, ovaj sud je stava da tako zatraženi troškovi predstavljaju proizvoljnu volju
tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o režijskim troškovima koji terete cijelu
nekretninu pa koliki dio otpada na pojedinu stambenu jedinicu mora bit egzaktan i
neprijeporan, a što tužitelj nije podastro ovom sudu.
Nedvojbeno je da bi tuženik bio u obvezi naknaditi troškove vezane uz korištenje
nekretninu, međutim, po stavu ovog suda, ti troškovi nisu dokazani, a ovaj sud kod takvog
stanja stvari, ne može paušalno obvezivati tuženika.
Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su
za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne
proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka
iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u
istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem
efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu
dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.-a ZPP-a
koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka
P-5408/18-19
koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno
odgovarajućih dokaznih sredstava.
Slijedom iznijetog, a kod činjenice da tužitelj nije ovom sudu dokazao na precizan i
vjerodostojan način račune i pojedinačne obveze na okolnost visine traženih naknada kroz
utuženo vrijeme, a kod činjenice da takvi računi postoje, to je ovaj sud odbio tužbeno
potraživanje u tom dijelu kao neosnovano.
Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
Na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek
postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi
svoje troškove, poradi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 17. srpnja 2020.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u
roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu a
putem ovog suda u tri primjerka.
Kontrolni broj: 041fc-799c1-37cad
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SONJA MEŠTROVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
