Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1011/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članova vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz V. L., koju zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.1, Š. M., M2, S. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Hrvatske seljačke stranke, Z., kojega zastupa opunomoćenik Ž. A., odvjetnik iz S., radi isključenja iz stranke, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagreb, poslovni broj: UsI-2287/17-7 od 6. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2020.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2287/17-7 od 6. prosinca 2019.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora (točka II. izreke) i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (točka III. izreke), jer je sud zaključio da se ne radi o upravnom aktu u smislu odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 2. Zakona o političkim strankama („Narodne novine“, broj 76/93., 111/96., 164/98., 36/01., 28/06.), koja propisuje da su političke stranke, u smislu ovog Zakona, pravne osobe koje politički djeluju u skladu s ciljevima utvrđenim programom i statutom te da su, prema članku 1. stavku 1. istog Zakona, političke stranke svojim slobodnim osnivanjem izraz demokratskog višestranačkog sustava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a da se pravni položaj, uvjeti, način i postupak za osnivanje, registriranje, prestanak i financiranje političkih stranaka uređuje ovim Zakonom (stavak 2.).
Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, navodi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao ekstenzivno tumačiti jesu li političke stranke pravne osobe javnog prava. Poziva se na odredbu članka 85. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99., 29/02., 49/02.), kojom je propisano da Ustavni sud nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka te zabranjuje njihov rad ako utvrdi da su se za to stekli Ustavom i zakonom utvrđeni uvjeti. Smatra kako iz navedene odredbe proizlazi da su političke stranke osobe javnog prava, obzirom se stavljaju pod nadzor Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe kako je iz Zakona o političkim strankama vidljivo da i taj Zakon tretira političke stranke kao subjekte javnog prava. Poziva se na odredbe članka 6. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.), kojom je propisano da unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima, te stavka 3. istog članka da stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine. Navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu o odbačaju tužbe te da je, stoga, neosnovana i odluka o troškovima postupka. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti pobijano rješenje.
Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Osnovano upravni sud zaključuje da predmetna odluka Predsjedništva Hrvatske seljačke stranke o isključenju tužiteljice iz članstva stranke od 6. lipnja 2017., primjenom odredaba Zakona o političkim strankama, nije upravni akt u smislu odredbe članka 3. ZUS-a.
Naime, iz članka 1. stavka 1. Zakona o političkim strankama proizlazi kako su političke stanke pravne osobe nastale slobodnim udruživanjem njegovih članova koji, u skladu s ciljevima utvrđenim programom, statutom te drugim internim pravilima, slobodno odlučuju tko će biti njihov član, dok se odredbe Ustava na koje se poziva tužiteljica odnose na ustavnu kontrolu programa i djelovanja stranaka.
Odredba članka 3. ZUS-a određuje što može biti predmet upravnog spora pa tako u stavku 1. navodi ocjenu zakonitosti pojedinačne odluke, ocjenu zakonitosti postupanja, ocjenu zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela i ocjenu zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, a u stavku 2. tog članka ocjenu zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu.
Obzirom odluka koja je predmet ovog upravnog spora nije upravni akt odnosno pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo ili pravna osoba koja ima javnu ovlast odlučila o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, osnovano je odbačena tužba.
Kako, dakle, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Slijedom navedenog, ovaj Sud je žalbu ocijenio neosnovanom pa je, primjenom članka 74. stavak 1. u svezi s člankom 67. stavak 3. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 17. srpnja 2020.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.