- 1 -              Poslovni broj: Usž-4145/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4145/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. M. iz L., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu D. T. i J. T., Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z.,  radi zabilježbe vođenja upravnog postupka,  odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1UsIizv-7/18-5 od 29. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj dana  17. srpnja 2020.

 

  p r e s u d i o  j e

             

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1 UsIizv-7/18-5 od 29. ožujka 2019.

             

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-04/14-01/350, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 22. veljače 2018., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv zaključka o odbačaju prijedloga za donošenje rješenja o upisu zabilježbe vođenja upravnog postupka za isplatu naknade za eksproprirane nekretnine u k.o. Z.-n.

Tužitelj žalbom osporava presudu iz svih zakonskih razloga, u bitnom navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da je umjesto Zakona o izvlaštenju trebalo primijeniti Zakon o eksproprijaciji, a pogrešno je primijenjena i odredba članka 82. Zakona o zemljišnim knjigama, čije odredbe omogućuju zabilježbu temeljem rješenja tijela koje vodi postupak. Mišljenja je da je sud povrijedio i postupovna pravila iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je propustio uočiti nezakonitost rješenja tuženika te da je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da tužitelj traži zabilježbu postupka naknade, a ne zabilježbu postupka eksproprijacije. Predlaže poništiti pobijanu presudu te riješiti upravnu stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva.

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti iz jednog razloga na koji tužitelj upire u žalbi.

Ovo stoga što je sud pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika, posredno i zaključak prvostupanjskog tijela kojim je zahtjev tužitelja odbačen zbog nenadležnosti.

Naime, pogrešno tužitelj smatra da je, u postupku koji se vodi radi isplate naknade za 1969. godine ekspropriranu nekretninu, trebalo o zahtjevu za zabilježbu postupka odlučivati temeljem Zakona o eksproprijaciji, jer se postupak radi naknade za ekspropriranu nekretninu vodi temeljem članka 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94., 35/94., 112/00. – OUSRH, 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.). Nadalje, upravna tijela su pravilno utvrdila da u Zakonu o izvlaštenju ne postoji podloga za donošenje rješenja o zabilježbi postupka naknade za ekspropriranu nekretninu. Nije osnovan ni prigovor da je tužitelj tražio zabilježbu postupka eksproprijacije, jer je predmetni zahtjev od 9. travnja 2014. postavio u postupku radi naknade za nekretninu pravomoćno ekspropriranu 1969. godine.

Prigovor da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 82. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje: ZZK) također nije osnovan.

Ovo stoga što ta odredba daje ovlast zemljišno knjižnom sudu da glede knjižnoga prava dopusti zabilježbu postupka koji se vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, a što može zahtijevati svaki sudionik postupka koji za to ima pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Pod tim uvjetima, ovu zabilježbu može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni sud, a po službenoj je dužnosti može rješenjem narediti i tijelo pred kojim se vodi postupak.

U konkretnom slučaju postupak za određivanje neisplaćene naknade za pravomoćno ekspropriranu  nekretninu nije postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje knjižnog prava, niti je nadležnom tijelu u upravnom postupku zakonom koji regulira postupak koji vodi (Zakon o izvlaštenju) dana takva mogućnost.

Stoga ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud, s obzirom na točno utvrđene bitne činjenice, pravilno primijenio materijalno pravo i svoju presudu valjano obrazložio.

              Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno je kao u izreci.               

 

U Zagrebu, 17. srpnja 2020.

 

                                                                                                                                                   Predsjednica vijeća

                                                                                                                          Evelina Čolović Tomić, v.r.