- 1 -              III Kr 27/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 27/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. M.1, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. rujna 2019. broj K-400/17-46 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 27. studenog 2019. broj Kž-457/2019-4, u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. M.1 za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom os. S. M.1 je zbog jednog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i jednog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te je osuđenik uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

Osuđenik je osobno podni zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pozivom na odredbu čl. 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine citirane presude Općinskog suda u Novom Zagrebu i Županijskog suda u Varaždinu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev uredno je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

U pogledu činjeničnih prigovora iz zahtjeva o tome da iz stana ošt. D. Š. nije ništa otuđeno i da je sud odbio njegove dokazne prijedloge da se ispitaju svjedoci koji bi potvrdili njegovu obranu, a kojima nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, osuđeniku se ukazuje da se ovaj izvanredni pravni lijek u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već iz taksativno propisanih povreda kaznenog zakona i postupovnih povreda, tako da su u tom dijelu navodi zahtjeva potpuno promašeni.

 

Isto se odnosi na brojne prigovore osuđenika u vezi njegovog tretmana koji ima tijekom izdržavanja kazne zavora u Kaznionici u L. u kojoj se nalazi po osudi zbog drugih kaznenih djela i to u vezi smještajnih uvjeta, bolesti bruha, u vezi prijava koje je podnosio protiv dogovornih osoba kaznionice i liječnika kaznionice E. B., jer su također u pitanju prigovori zbog kojih se zahtjev za izvanredno preispitivanje ne može podnositi.

 

Osuđenik u ostalom dijelu svoj zahtjev temelji na tezi da mu je tijekom provedenog postupka povrijeđeno pravo na obranu, odnosno da je cijeli postupka bio nepravičan i to, ukratko, iz slijedećih razloga.

 

Sutkinja S. H.1 koja ga je osudila u prvom stupnju je tendenciozno vodila kazneni postupak protiv njega jer je u rodu s njegovom bivšom suprugom (na navodi se u kojem stupnju tazbinskog srodstva) i zbog toga ga je sudila na duplo veću kaznu od one koju je predložio državni odvjetnik, odbila je sve njegove prigovore u vezi dokazne radnje prepoznavanja i sve dokazne prijedloge te je unatoč njegovoj raspravnoj nesposobnosti zbog doživljenih epileptičnog napada 4. rujna 2019. dovršila raspravu.

 

Odbijeni su njegovi prigovori u vezi nezakonito provedene radnje prepoznavanja jer on nije bio prisutan u provođenju te dokazne radnje već neka druga osoba koja mu ne sliči.

 

Tvrdi da je neuropsihijatrijski vještak S. T. na navedenoj raspravi od 4. rujna 2019. pri utvrđivanju njegove raspravne sposobnosti neistinito naveo da prema medicinskoj dokumentaciji ima adekvatnu terapiju i da je raspravno sposoban, iako nije imao osnovni lijek „Kepre“ zbog čega je na raspravi i doživio „epi atak“.

 

Njegov branitelj na sve te nezakonitosti nije ukazivao nit ga je za svo vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka posjećivao u kaznionici tako da je tražio izuzeće branitelja, ali je taj njegov zahtjev sutkinja H. kao i ostale njegove zahtjeve odbila.

 

Međutim, i svi navedeni prigovori osuđenika nisu osnovani i niti u najmanjoj mjeri ne ukazuju da bi ovaj kazneni postupak u odnosu na njega bio nepravičan u smislu povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 u vezi teške povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

 

Naime, sve je te prigovore osuđenik isticao u tijeku prvostupanjskog postupka te u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude i sudovi su mu na njih vrlo argumentirano odgovorili.

 

U pogledu prigovora o sudjelovanju na raspravi suca koji se morao izuzeti, Županijski sud u Varaždinu je osuđeniku ukazao da se njegove ničim konkretizirane tvrdnje o tazbinskom srodstvu sutkinje S. H.1 s njegovom bivšom izvanbračnom suprugom M. H. ne mogu podvesti pod odredbu čl. 32. st. 1. ZKP/08 zbog koje bi sutkinja bila isključena od suđenja i da se stoga ne radi o bitnoj povredi odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08 koja je isticana u osuđenikovoj žalbi.

 

Prema tome, kako je u pravomoćnoj presudi osuđeniku pravilno i argumentirano odgovoreno na očito neosnovani prigovor u vezi izuzeća raspravne sutkinje, nema govora o tome da bi zbog toga osuđeniku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Uz navedeno treba istaknuti da je osuđenik u tijeku prvostupanjskog postupka tražio izuzeće sutkinje H. zbog njene nepristranosti i dr., koji je odbijen odlukom predsjednika suda od 30. kolovoza 2019., broj 29 Su-798/2019-4 što je potvrda da su i u prvostupanjskom postupku bili cijenjeni i navedeni prigovori osuđenika koje ponavlja u zahtjevu za izvanredno preispitivanje o neobjektivnosti sutkinje H., te mu je ukazano na njihovu neosnovanost.

 

Jednako tako, osuđeniku su prvostupanjski i drugostupanjski sud odgovorili na također očito neosnovan prigovor da on nije osoba koja je bila nazočna dokaznoj radnji prepoznavanja i radnji ispitivanja u svojstvu okrivljenika od 22. studenog 2016. ukazujući da je osuđenik nesporno primio pouku o pravima upravo tog dana kada je prvi put ispitivan i kada je provedena radnja prepoznavanja, što je sve i evidentirano snimkom DVD-a i fotografijama iz kojih nedvojbeno slijedi da se radi o istim osobama. Osuđeniku je u dosadašnjem tijeku postupka na prigovor o nezakonitosti dokaza ukazano da je radnja prepoznavanja provedena sukladno odredbi čl. 301. ZKP/08 i da stoga nije riječ o nezakonitom dokazu, tako da je osuđenikovo isticanje ove iste okolnosti, ali sada u kontekstu nepravičnog postupka, evidentno promašeno.

 

Iako se u biti radi o činjeničnom prigovoru zbog kojeg se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi, osuđeniku se ukazuje da je njegova teza o tome da on nije bila osoba koja je ispitana u svojstvu okrivljenika pri ispitivanju koje je provedeno 22. studenog 2016. i da nije bio nazočan pri radnji prepoznavanja koje je provedeno istog dana kada ga je djelatnica ošt. S. H.2 G. K. prepoznala kao počinitelja kaznenog djela krađe evidentno nije osnovana.

 

Naime, da je upravo osuđenik ta osoba koja je bila predmetom prepoznavanja i osoba koje je ispitana isti dan kao okrivljenik, ukazuje činjenice da je ista osoba koju je svjedokinja K. prepoznala kao počinitelja kaznenog djela krađe isti dan državnom odvjetniku davala detaljne podatke o identitetu (list 73.) iznoseći pri tom i obranu i potpisujući potvrde o primitku pouke o pravima i primjerka DVD-a sa snimkom ispitivanja, da osuđenik ovaj prigovor o zamjeni identiteta nije iznosio u odgovoru na optužnicu niti na prethodnim ročištima, sve do rasprave od 26 kolovoza 2019. i da je svjedokinja K. na raspravi od 20. veljače 2019. potvrdila, nakon što je suočena s osuđenikom na raspravi, da je u pitanju počinitelj krađe iz trgovine u kojoj je radila (osim što je navela da je tada malo drugačije izgledao).

 

Nadalje, osuđeniku je tijekom provedenog postupka ukazano i na njegove neosnovane prigovore u vezi raspravne nesposobnosti jer je na tu okolnost nakon odgode rasprave od 26. kolovoza 2019. upravo zbog zdravstvenih problema osuđenika provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještaku S. T. koji je u nalazu i mišljenju (na koje stranke nisu isticale primjedbi, list 358.) decidirano naveo da je osuđenik unatoč zdravstvenih problema u vezi bolesti epilepsije sposoban pratiti tijek rasprave, s tim da je vještak bio nazočan do zaključenja rasprave.

 

U vezi prigovora na branitelja treba istaknuti da je osuđenik tijekom cijele rasprave imao stručnu pomoć u osobi postavljenog branitelja po službenoj dužnosti S. M.2, odvjetnika iz Z., koju je izrijekom prihvatio (list 344.) i sve do iznošenja obrane (list 358.) nije u tom pravcu isticao primjedbe, iz čega slijedi da niti ovaj prigovor osuđenika u kontekstu povrede prava na pravično suđenje nije osnovan.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 17. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.