- 1 -              I Kž 369/2020-4

Broj: I Kž 369/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 24. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 14. svibnja 2020. broj K-7/2020-12, u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđeno je da je opt. M. V. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 24. st. 1. i 2. KZ/11. te mu je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi čl. 24. st. 2. KZ/11. i čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14. – dalje: ZZODS) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, S. Š., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (koju osnovu u obrazloženju ne argumentira, a zbog koje se optuženik niti ne bi mogao žaliti u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08. jer je izjavio da se smatra krivim), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podnijelo je odgovor na žalbu u kojem je predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik samo na paušalan način, djelomično citirajući zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., tvrdi da se pobijana presuda ne da ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Iz ove bi žalbene tvrdnje, u kojoj se ne precizira o kojim su to odlučnim činjenicama u obrazloženju presude izostali razlozi, proizlazilo da u obrazloženju pobijane presude niti o jednoj odlučnoj činjenici nisu navedeni razlozi, što je potpuno promašeno jer je sud prvog stupnja o svim pravno relevantnim činjenicama, materijalnog i postupovnog karaktera, iznio vrlo argumentirane razloge.

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženikova žalba, a nije počinio niti jednu od taksativno propisanih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, optuženik pogrešnim tumačenjem odredbe čl. 51. ZZODS-a, smatrajući da se ta odredba o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci odnosi samo na osobe koje se već nalaze na izdržavanju kazne zatvora, neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja tu odredbu pogrešno primijenio.

Naime, nema dvojbe da se ova odredba ZZODS-a o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, ispravnim tumačenjem odnosi na sve neubrojive osobe za koje sud u kaznenom postupku na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, a ne samo na osuđene osobe koje se nalaze na izdržavanje kazne kod kojih se utvrdi postojanje duševnih smetnji.

Optuženik pod toč. 3. obrazloženja žalbe smatra da je sud prvog stupnja u odnosu na odluku njegovom o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, u vezi trajanja te mjere trebao u obrazloženju iznijeti razloge, što je također pogrešno jer se radi o kogentnom propisu kojim je propisan rok zadržavanja i koji se ne može skraćivati niti produljivati. Dakle, to vrijeme zadržavanja neubrojive osobe, protivno tvrdnjama žalbe ne ovisi o individualnim okolnostima koje se odnose na konkretne optužene osobe, tako da sud prvog stupnja i nije trebao u vezi trajanja ove mjere u obrazloženju iznositi razloge zbog kojih je trajanje smještaja u psihijatrijsku ustanovu određeno kroz taj vremenski period.

Jednako tako, promašeno žalba zbraja vrijeme kojim je određeno zadržavanje optuženika iz ove i prethodne odluke jer ta odluka nikada nije postala pravomoćna i nije u tom smislu proizvela pravne posljedice, pa niti u smislu vremena zadržavanja.

Iz svih navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana, a sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakona, u smislu odredbe čl. 467. st. 1. toč. 2. ZKP/08., na temelju čl. 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. srpnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.