- 1 -              II Kž 295/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 295/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. lipnja 2020. broj K-7/2020-45, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog I. V. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi I. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Dalje je odlučeno da se u istražni zatvor uračunava lišenje slobode od 13. do 14. prosinca 2019. te od 23. prosinca 2019. nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku R. R., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Opovrgavajući opasnost od ponavljanja djela žalitelj ističe svoje loše zdravstveno stanje vezano za šećernu bolest zbog čega mu predstoji operacija, zatim zrelu životnu dob, namjeru distanciranja od oštećenice boravkom u vikendici, kaznenu neosuđivanost te prekršajnu nekažnjavanost, kao i izostanak motiva da počini kazneno djelo nakon osude na zatvorsku kaznu.

 

Suprotno žalitelju, ovaj sud smatra da činjenični opisi s podacima u spisu potvrđuju ustrajnost optuženika u postupanju za koje se tereti, zbog čega i dalje postoje one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog kojih je bilo neophodno produljiti istražni zatvor optuženiku.

 

Naime, isti je nepravomoćno proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11. na štetu svoje supruge. Iz podataka u spisu je vidljivo da su ranije u ovom postupku optuženiku bile izrečene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., i to zabrana približavanja te zabrana uspostavljanja i održavanje veze s oštećenicom, čiji cilj je bio odvraćanje optuženika u činjenju kaznenih djela na štetu iste oštećenice. Unatoč tome, isti je nepravomoćno proglašen krivim da je tijekom trajanja mjera počinio na štetu iste oštećenice kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11. Žalba se poziva na dob i zdravstvene probleme optuženika kao argumente za izostanak opasnosti od ponavljanja djela, no te okolnosti su postojale i u inkriminiranom vremenu, a također ih je vještak psihijatar uzeo u obzir te usprkos njima, našao je da kod optuženika postoji "visoka razina rizika za ponovno počinjenje djela" (list 108. spisa).

 

Dakle, navedene okolnosti ukazuju da niti mjere opreza, kao blaže mjere, nisu ostvarile svrhu sprječavanja iteracijske opasnosti. Isto tako, niti okolnosti koje su u žalbi istaknute kao argumenti u pravcu nemogućnosti i izostanka motivacije kod optuženika u činjenju kaznenih djela, nisu takve da bi ga mogle odvratiti od kršenja zakona. Kod takvog stanja stvari, jedino se mjera istražnog zatvora ukazuje kao neophodna i efikasna sa ciljem onemogućavanja optuženika da naudi oštećenici.

 

Potrebno je napomenuti da optuženik u zatvorskoj bolnici ima svu potrebnu svakodnevnu zdravstvenu skrb, koju zacijelo ne bi imao u vikendici u kojoj bi boravio pod pretpostavkom puštanja na slobodu. To znači da ukidanje istražnog zatvora za njega ne bi značilo i bolje medicinske uvjete kako aludira u žalbi.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. srpnja 2020.