- 1 -              I Kž 380/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 380/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. O., zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 19. lipnja 2020. broj Kv I-30/2020-6 (Ik I-67/2020), u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. O..

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Bjelovaru rješenjem od 19. lipnja 2020. broj Kv I-30/2020-6 (Ik I-67/2020) odbio je prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika M. O., kao neosnovane.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. O. osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

 

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust i to iz razloga što dosadašnji tijek izdržavanja kazne zatvora nije bio uredan s obzirom da je zatvorenik višestruko kažnjavan zbog različitih stegovnih prijestupa, da je upitna podrška zatvoreniku nakon izlaska iz zatvora, zatvorenik nije završio niti osnovnu školu, nema nikakvih vještina i znanja koje bi mu omogućile lakše pronalaženje posla zbog čega je upitan i postpenalni prihvat, a i iz podataka o tijeku izvršavanja kazne zatvora proizlazi da je povremeno bio radno angažiran, ali je rad prekidao upravo zbog počinjenja stegovnih prijestupa.

 

S obzirom na navedene okolnosti i po stavu ovog drugostupanjskog suda ne može se osnovano očekivati da zatvorenik odobravanjem uvjetnog otpusta neće počiniti kazneno djelo kao i da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke za njegov uvjetni otpust, ni po osobno podnesenom prijedlogu ni po službenoj dužnosti.

 

Neosnovani su stoga žalbeni navodi zatvorenika da bi mu se uvjetni otpust trebao odobriti s obzirom na vrijeme provedeno na izdržavanju kazne i njegovo zdravstveno stanje.

 

Iz navedenih razloga žalba zatvorenika nije osnovana, a s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 17. srpnja 2020.