- 1 -              I Kž 396/2020-4

Broj: I Kž 396/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 2. srpnja 2020. broj Ik I-108/20-6, u sjednici održanoj 17. srpnja 2020.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika I. Ć..

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku rješenjem od 2. srpnja 2020. broj Ik I-108/20-6, odbio je prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika I. Ć., podnesene od strane zatvorenika osobno i po službenoj dužnosti od strane Zatvora u Š., kao neosnovane.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. Ć. osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom da se zatvorenik ne nalazi u sustavu izvanzatvorskih pogodnosti, da se radi o osobi koja je nekritična spram počinjenog kaznenog djela, da ne prihvaća tretmanski utjecaj zbog čega je kriminalni povrat za zatvorenika ocijenjen visoko vjerojatnim, te obzirom na negativno mišljenje PU Osječko-baranjske vezano za korištenje izvanzatvorskih pogodnosti, da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti sa izdržavanjem kazne.

Uz navedene okolnosti, zatvorenik je do sada višestruko kažnjavan i to u razdoblju od 2000. do 2014. sedam puta na kazne zatvora i to tri puta u Republici Italiji (zbog kaznenog djela u vezi s drogama ili prekursorima te drugih kaznenih djela protiv javnog zdravlja, kaznenog djela pomaganja i drugih kaznenih djela), a četiri puta u Republici Hrvatskoj (zbog kaznenih djela silovanja, ubojstva u prekoračenju nužne obrane, teške tjelesne ozljede u pokušaju i pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela), slijedom čega se ne može osnovano očekivati da zatvorenik odobravanjem uvjetnog otpusta neće počiniti kazneno djelo.

Neosnovani su žalbeni navodi zatvorenika da se u pobijanom rješenju lažno navodi da je tri puta kažnjavan u Republici Italiji, s obzirom da navedeno proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa.

Kraj svih navedenih okolnosti bez značaja su navodi žalbe zatvorenika o okolnostima pod kojima je do sada osuđivan kao i da su mu do sada odobravani uvjetni otpusti koje nije zloupotrijebio.

Iz navedenih razloga žalba zatvorenika nije osnovana, a s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 17. srpnja 2020.