1              Poslovni broj: Gž R-427/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-427/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz O., OIB: .., zastupane po Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. iz O., protiv tuženika H. L. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. M., dpl. iur., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-135/2019-6 od 28. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 78 Pr-135/2019-6 od 28. siječnja 2019.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu broj HLOD-05-1-2016/17503-1 od 17. lipnja 2016., te da radni odnos tužiteljici nije prestao; za sudski raskid tužiteljičinog Ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude; za obvezivanje tuženika da tužiteljici isplati naknadu plaća od dana prestanka radnog odnosa (21. srpnja 2016.) u iznosu od 106.220,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate; za obvezivanje tuženika da isplati tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 55.419,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate; za obvezivanje tuženika da isplati tužiteljici na ime naknade štete za neisplaćeni regres, božićnicu i dar za djecu za 2016. iznos od 3.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, te da se obveže tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

 

Protiv prvostupanjske presude žalila se je tužiteljica, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači, podredno ukine, potražujući trošak žalbenog postupka.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Pri tome treba reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žaliteljice, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 17. lipnja 2016., te zahtjev za isplatu naknade plaće, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete na ime regresa, božićnice i dara za djecu.

 

U konkretnom slučaju riječ je o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čanka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17- u daljnjem tekstu: ZR-a).

 

Prema ovoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Shodno odredbi članka 135. točka 3. ZR-a, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

Poslodavac je prije redovitog otkazivanja, dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR-a).

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da su stranke 8. svibnja 2015. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove prodavačice na mjestu rada Regija Istok;

-da je osim poslova prodavačice tužiteljica bila dužna obavljati i sve pripremne i završne poslove, te sve druge poslove koji, s obzirom na organizaciju rada, standarde i pravila struke te spadaju u njezin djelokrug rada;

-da radnik na mjestu prodavača daje informacije igračima o igrama H. L. d.o.o. i kontinuirano usvaja nova znanja, prima uplate za sve igre i isplaćuje dobitke, prodaje G. H. L., vrijednosnice i trgovačku robu, odgovoran je za uredno vođenje protokola isplate dobitaka, te vođenje drugih propisanih izvješća, za vađenje i sortiranje novaca iz aparata, popisivanje i provjeru elektroničkih i mehaničkih brojčanika, prijavu kvarova aparata, provjeru atesta na automatima za igre na sreću, izrađuje dnevne protokole, obračunava ostvareni promet i provodi druge poslove vezane uz blagajničko poslovanje, ažurno vodi financijsku i ostalu dokumentaciju, održava čistoću u radnom prostoru, prema potrebi raznosi piće igračima, prazni pepeljare u pušačkom prostoru;

-da u daljnje obveze prodavača spada i tiskanje ponude klađenja, ažuriranje oglasne ploče, polaganje gotovine u trezor ili na račun H. L. d.o.o. i osiguravanje dovoljne količine sitnog novca, vođenje evidencije dnevne prisutnosti na radu, uvođenje u rad novih prodavača, održavanje dostatnih zaliha vrijednosnica, trgovačke robe i ostalog potrošnog materijala i dr.;

-da je tuženik 17. lipnja 2016. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog pogodovanja igračima i dopuštanja nelegalne igre, tereteći je da je nanijela imovinsku štetu poslodavcu u iznosu od 43.576,00 kuna;

-da u obrazloženju predmetne Odluke tuženik navodi kako je internom kontrolom poslovanja utvrđeno da je za vrijeme rada tužiteljice došlo do niza nepravilnosti koje za posljedice imaju imovinsku štetu u vidu isplate dobitaka temeljem nelegalne igre u iznosu od 43.576,00 kn, oštećenje kupole ruleta, te štetu nanesenu ugledu tuženika, da je provjerom snimke video nadzora od 7. svibnja 2016. ustanovljeno da je tužiteljica svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima oštećenje imovine, odnosno bušenje kupole elektronskog ruleta kako bi na taj način omogućili nelegalan dobitak. Nadalje, dana 19. svibnja 2016. da je počinila manjak u poslovanju u iznosu od 5.000,00 kuna na način da je dvojici igrača omogućila igru u elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate u novcu;

-prije donošenja ove odluke interni kontrolori da su izvršili kontrolu poslovanja predmetnog automat kluba 23.svibnja 2016., povodom koje je utvrđeno niz nepravilnosti u radu tužiteljice čime je tuženiku prouzročena imovinska šteta;

-da je tuženik pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, te je tužiteljica dala svoju obranu pisanim putem;

-da je Radničko vijeće dana 15. lipnja 2016. dalo suglasnost tuženiku na namjeru redovnog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici;

-da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu u propisanom roku iz članka 133. stavak 2. ZR-a;

-da se pobijana odluka o otkazu, između ostalog, upravo temelji na činjenici da je tužiteljica uzrokovala manjak u poslovanju, i da je time poslodavac u istu izgubio povjerenje;

-da tuženik ničime nije dokazao da bi tužiteljica zbog pogodovanja igračima i dopuštanja nelegalne igre nanijela tuženiku imovinsku štetu u iznosu od 43.576,00 kuna,
odnosno da je tužiteljica svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima bušenje kupole ruleta kako bi ostvarili nelegalan dobitak a kada je prostor za igru ostavila bez nadzora, jer imajući u vidu okolnost da je u opisu posla tužiteljice kao prodavača i niz drugih poslova koje je morala obavljati kao i nadzor drugih aparata osim ruleta, pritom da je sama radila u smjeni, kako bi mogla obaviti sve poslove za koje je zadužena nemoguće je da cijelo vrijeme vrši nadzor nad igračima na ruletu u takvim okolnostima;

-tako činjenicu da su igrači iskoristili trenutke odsutnosti tužiteljice dok je obavljala druge poslove i oštetili kupolu ruleta, te ostvarili nelegalan dobitak, sud prvog stupnja ne smatra posljedicom neodgovornog i nesavjesnog rada tužiteljice a posebice jer smatra da za efikasno obavljanje svih zadaća navedenih u opisu posla prodavača bilo bi potrebno da se u prostoru kluba istovremeno nalaze dvije ili više ovlaštenih osoba tuženika;

-da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, 19. prosinca 2016. odbacilo kaznenu prijavu ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice zbog kaznenih djela prevare i oštećenja tuđe stvari, a u kojoj prijavi je navedeno isto što i u Odluci o otkazu;

-da u odnosu na povredu koju je tuženik stavio na teret tužiteljici u osporavanoj Odluci da bi dana 19. svibnja 2016. počinila manjak u poslovanju u iznosu od 5.000,00 kn (koji je naknadno podmirila) na način da je dvojici igrača omogućila igru na elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate u novcu, sud prvog stupnja mišljenja je kako je tuženik istu povredu dokazao;

-da u tom smislu obzirom na sadržaj tužiteljičine izjave tužiteljica ne čini spornim da je dana 19. svibnja 2016. počinila manjak u poslovanju u iznosu od 5.000,00 kn (koji je naknadno podmirila) na način da je dvojici igrača omogućila igru na elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate u novcu;

-da tužiteljica u bitnome nije osporavala sadržaj izjave od 20. svibnja 2016., koju je vlastoručno potpisala, u kojoj se navodi kako je svojom velikom pogreškom i nepažnjom ukucala u rulet ukupno 5.000,00 kn i da je svjesna svoje pogreške;

-polazeći od iskaza svjedoka I. Z. držeći ga uvjerljivim, tim više što je tužiteljica tijekom ranijeg kao i ovog postupka iskazala da je znala da je zabranjeno omogućiti igru bez uplate, te da je znala da je time, što je igraču omogućila igru bez uplate, postupila suprotno pravilima poslodavca, prvostupanjski sud nalazi ispunjenje pretpostavki za donošenje pobijane odluke o otkazu.

 

U tako utvrđenom činjeničnom stanju, koje svoj osnov ima u sadržaju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice, a za koju ocjenu je u obrazloženju pobijane presude naveo jasne određene i iscrpne razloge koje žaliteljica ne dovodi u sumnju svojim žalbenim navodima pa ih tako prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, u članku 115. stav 1. točka 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ime opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Prema članku 119. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Iako tuženik za konkretnu povredu radne obveze nije pisano upozorio tužiteljicu, sud prvog stupnja smatra da, s obzirom na njezin sadržaj i težinu, kao i činjenicu da je tužiteljica bila svjesna svoje pogreške što je igračima omogućila igru bez uplate, a koja povreda dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u radnika i predstavlja takvu okolnost zbog koje u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da opomene tužiteljicu i upozori ju na mogućnost otkaza, koje mišljenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa suprotna izlaganja u žalbi nisu od značaja.

 

Nastavno navedenom, sud prvog stupnja imao je u vidu kako su temeljna prava i obveze iz radnog odnosa propisane odredbama članka 7. ZR-a.

 

Tako prema stavku 1. navedenog članka, obveza je poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

 

Tužiteljica se Ugovorom o radu od 8. svibnja 2015. kao radnica obvezala preuzete polove prodavačice obavljati savjesno i stručno, prema uputama poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba poslodavca, u skladu sa zakonom, naravi i vrstom rada, a kako je to propisano u članku 4. Pravilnika o radu.

 

U konkretnom slučaju tuženik je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu naveo više povreda radnih obaveza tužiteljice, te neke od navedenih povreda koje joj se stavljaju na teret nisu dokazane međutim, uzimajući u obzir dokazanu povredu radne obaveze, da je tužiteljica, kao radnica tuženika, počinila manjak u poslovanju, uz nepoštivanje propisanih procedura (omogućavanje igre na elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate) iako je znala da je to zabranjeno i da je postupila suprotno pravilima poslodavca, čime je tuženik kao poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu, kao svoga radnika, jer je jedna od nužnih pretpostavki u radnom odnosu, odnos povjerenja između radnika i poslodavca, a to prije svega podrazumijeva poštivanje odredbi članka 7. i 8. ZR-a, ali i niza drugih čimbenika koji su odlučni za korektan i kvalitetan odnos između radnika i poslodavca, pa je tuženik po ocjeni suda prvog stupnja imao opravdani razlog otkazati ugovor o radu tužiteljici, koji je uvjetovan njezinim skrivljenim ponašanjem, a sukladno članku 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, a koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je žaliteljica nije dovela u sumnju svojim žalbenim navodima.

 

Navedeni propust tužiteljice koja je bila zadužena za primitak novca u sklopu svog radnog mjesta prodavača, predstavlja skrivljeno ponašanje i povredu radne obveze upravo iz razloga što se od tužiteljice tražilo postupanje s povećanom pažnjom, a što je ona propustila učiniti kada je ukucala u rulet ukupno 5.000,00 kuna, na način da je dvojici igrača omogućila igru na elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate u novcu, čime je tuženiku počinila imovinsku štetu. Samim time i po ocjeni ovog suda tuženik je zbog takvog postupanja tužiteljice izgubio povjerenje u njezin rad, te je postojao opravdani razlog da tuženik redovitim otkazom otkaže ugovor o radu tužiteljici.

 

Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje opravdanog razloga za donošenje predmetne odluke o otkazu, a sadržajno daje svoju ocjenu provedenih dokaza, takvi navodi kojima daje drukčiju ocjenu provedenih dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka suda prvog stupnja, nisu od značaja i ne dovodi u pitanje zaključak suda prvog stupnja koji je utemeljen na valjanoj ocjeni provedenih dokaza učinjenom sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te ga stoga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Utoliko su ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

 

Kako je sud prvog stupnja otkaz ugovora o radu utvrdio dopuštenim to je posljedično tome pravilno odbijen zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete s tog osnova kao i zahtjev za isplatu na ime naknade plaće i ostalih materijalnih davanja.

 

Glede ostalih žalbenih navoda kazati je kako nije od značaja pozivanje tužiteljice na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske priloženu uz žalbu, sve na okolnosti da je za otkazivanje ugovora o radu bez prethodnog upozorenja radnika na tu mogućnost opravdano kada okolnosti slučaja, a koje mogu i ne moraju ovisiti o visini štete koja je nastala poslodavcu upućuju na to da je na strani poslodavca došlo do gubitka povjerenja u radnika.

 

Tako kod navedene činjenice da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu za mjesto prodavača, da je povredu počinila upravo u izravnoj vezi s obavljanjem poslova svog radnog mjesta što je učinila svjesno i namjerno čime je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja tužiteljicu upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede. Stoga, neutemeljeno tužiteljica u žalbi upire na povredu odredbe članka 119. ZR-a i da bi u tom smislu bila nezakonita pobijana odluka o otkazu.

 

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a jer ista nije uspjela sa svojom žalbom.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 9. srpnja 2020.