P-4604/17

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja
V. i k. d.o.o., OIB:…, S., protiv tuženika 1. I. A., OIB:, S., , 2. M. S., OIB:…, S.,kojeg zastupa M. G., odvjetnik u S., M. E., OIB:…, S., i 4. N. Đ., OIB:…, S., koju zastupa S. M. B., odvjetnica u S., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. lipnja 2020., u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 2 i punomoćnika tuženika pod 4., 16. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev :

„1. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na jednake dijelove
isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.534,76 kn ( pet tisuća pet stotina trideset četiri
kune i sedamdeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

2.783,31 kn teče od podnošenja tužbe, a na iznos od 279,09 kn teče od dana dostave
ovog podneska sudu pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na broj IBAN računa
HR… koja se vodi kod S. G. S. b. d.d. S.,
pozivom na broj ….

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na jednake dijelove
naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, na žiro račun HR… koja se vodi kod S. G.
S. b. d.d. S., pozivom na broj …. “

1

P-4604/17

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima pod. 2. i 4. trošak parničnog postupka, i
to tuženom pod 2. M. S. u iznosu od 3.850,00 kuna (tri tisuće osamsto
pedeset kuna), tuženom pod 4. N. Đ. u iznosu od 2.300,00 kuna ( dvije
tisuće i trista kuna ), a u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja na
navedene iznose teče od presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do isplate po
stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koja je zaprimljena pred ovim sudom 26. rujna 2017. godine tužitelj je naveo
da su tuženici suvlasnici zgrade anagrafske oznake S., K. …, te da nisu podmirili
iznos od 2.783,31 kn za uslugu isporuke pitke vode i odvodnju i to po tražbinama
… i … . Tužitelj da je kao
komunalni upravitelj vodoopskrbe i odvodnje zbog zakonodavnih izmjena pozvao suvlasnike
zgrada kao potrošače da njegovim službama dostave svoje osobne podatke radi
individualiziranja obračuna utroška vode i odvodnje putem svoje web stranice i to dana … 2008.,

te da je taj poziv ponovio i putem oglasa u dnevnom listu S.
D." … 2008. Kako su tuženici kao suvlasnici na čijem je suvlasničkom
dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, odnosno suvlasnici
nekretnine prema njihovim suvlasničkim dijelovima, za koje dijelove svaki suvlasnik snosi
sve obveze u svezi s vlasništvom odnosno suvlasništvo tih dijelova, sukladno odredbama čl.

84. st.2, i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98,137/99, 22/00,
73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), a u skladu s odredbom
čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) te u vezi s člankom 20.
Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03,
82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11,90/11, 144/12, 94/13, 153/13), te čl. 11.
Odluke o vodoopskrbi G. S. (S. g. G. S. 06/2000),a kod činjenice da u
odnosu na razdoblje iz kojeg proizlazi ova tražbine nisu postigli dogovor o načinu plaćanja
ove usluge niti su tužitelja obavijestiti o načinu raspodjele zajedničkog računa za obavljanu
uslugu vodoopskrbe i odvodnje, ali niti taj utrošak podmirili, to za isplatu odgovaraju svi
suvlasnici na jednake dijelove sukladno odredbi čl. 41. st.2. Zakona o obveznim odnosima,
radi čega se predlaže donošenje presude kojom će se tuženike obvezati na dužnu isplatu te
naknadu troškova ovog postupka.

Podneskom od 9. siječnja 2018., tužitelj je povećao postojeći tužbeni zahtjev za iznos
od 1.409,42 kn i to po tražbini …, podneskom od 22.
svibnja 2018. poveća tužbeni zahtjeva za iznos od 1.090,71 kn i to po tražbini …,
… i …, te podneskom od 25. rujna 2018. tužbeni zahtjev je povećan za
iznos od 279,09 kn, po tražbinama … i … dakle, ukupna
tražbina tužitelja je preciziran na iznos od 5.534,76 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu, a koji je zaprimljen kod ovog suda 18. lipnja 2018.godine
tuženik pod. 2. S. M. je naveo da se protivi povećanju tužbenog zahtjeva, te istog u
cijelosti osporava. Tužitelj navodi da je tužitelj kao komunalni upravitelj vodoopskrbe i
odvodnje zbog zakonodavnih izmjena pozvao sve suvlasnike zgrada kao potrošače da

2

P-4604/17

njegovim službama dostave svoje osobne podatke radi individualiziranja obračuna utroška
vode i odvodnje putem svoje web stranice i to dana … 2008. te da je taj poziv
ponovio i putem oglasa u dnevnom listu S. D. dana … 2008. Navodi
kako su tuženici kao suvlasnici na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo
posebnog dijela nekretnine, odnosno suvlasnici nekretnine prema njihovim suvlasničkim
dijelovima, za koje dijelove svaki suvlasnik snosi sve obveze u svezi s vlasništvom tih
dijelova u utuženom razdoblju nisu postigli dogovor o načinu plaćanja ove usluge niti su
tužitelja obavijestili o načinu raspodjele zajedničkog računa za obavljenu uslugu vodoopskrbe
i odvodnje ali niti taj utrošak podmitili pa ih stoga tereti za isplatu gore navedenog iznosa na
jednake dijelove. Tuženik pod 5) u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao
neosnovanom te svim navodima iz tužbe, ističe prigovor zastare, te prigovor nedostatka
pasivne legitimacije i pravnog interesa u odnosu na S. M.. Tuženik pod 5. S. M.
je posebno istakao kako nije suvlasnik na adresi K., S. odnosno u zemljišnim
knjigama Općinskog suda u S. na predmetnoj nekretnini nije upisan kao suvlasnik.
Ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 1. kolovoza 2016. prodao predmetnu
nekretninu, te isti od tada nije suvlasnik predmetne nekretnine niti korisnik usluga tužitelja.
Tužitelj ničim nije dokazao da su upravo tuženici suvlasnici predmetne nekretnine odnosno
obveznici plaćanja usluge na navedenoj adresi. 1z zemljišnoknjižnog izvatka jasno proizlazi
da nisu svi tuženici i suvlasnici predmetne nekretnine. Tužitelj u tužbenom zahtjevu navodi
kako su tuženici dužni utuženi iznos namiriti na jednake dijelove. Prema članku 22. st.2.
Zakona o zaštiti potrošača propisano je da prodaja javnih usluga potrošačima mora biti
obračunata prema potrošnji u obračunskom razdoblju primjenom tarifnog sustava na osnovi
posebnih propisa, a opskrba pitkom vodom i odvodnja se smatra javnom uslugom. Tužitelj
nije dokazao koliki se dio računa odnosi na svakog pojedinog suvlasnika. Tužitelj navodi
kako je putem svoje internetske stranice i dnevnog lista pozvao sve suvlasnike zgrade kao
potrošače da dostave svoje osobne podatke radi individualiziranja obračuna utroška vode.
Navodi kako je odredbom čl. 11. O. G. S. (S. g. G. S.
06/2000) propisano da ukoliko se plaćanje usluge vodoopskrbe vrši prema zajedničkom
računu za više korisnika cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema
sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Prema stavku 2. istog članka ako među
korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu stavka 1. cijena za pruženu uslugu za potrebe
domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe
vodom. Kako ovaj tuženik, S. M. ne koristi uslugu opskrbe vodom na predmetnoj
adresi jer je istu prodao još 2016. Također, tužitelj nije podnio niti jedan dokaz kojim bi
dokazao na koji je način izvršen obračun vode, odnosno na koji je način izvršen obračun
potrošnje vode a koji je očito sporan. Tužitelj mora dokazati koliko dio duga otpada na
pojedinog tuženika, utvrditi na koji su način stanari dogovorili plaćanje utroška vode
ponajprije kako bi se izbjeglo da pojedini suvlasnici plaćaju vodu koju nisu potrošili.
Sukladno navedenome, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 5.
kao neosnovan, te tužitelja osudi na plaćanje parničnog troška.

Tuženik pod 4. N. Đ. u svom odgovoru na tužbu od 20. lipnja 2018. da je
nakon izračuna djelatnika tužitelja, a kako je u više navrata istaknuto tijekom postupaka koji
se vode pred Općinskim sudom u S. po istoj osnovi (P-…, P-… ) plaćala
troškove na ime vode u mjesečnim iznosima koje su odredili upravo djelatnici tužitelja. Na taj
način plaća i danas. Tužitelj po tko zna koji put pokreće postupak radi naplate, međutim,
budući tužena ad. 4. redovito plaća u iznosima koji je upravo odredio tužitelj to uporno slanje
tužbi sudu protiv tužene ad. 4 predstavlja šikaniranje iste. Tužena je u više navrata sa
predstavnicima tužitelja pokušavala riješiti nastali problem mirnim putem, međutim da je
uporan tužitelj u šikani, tužena je instruirana od strane predstavnika tužitelja na koji način će

3

P-4604/17

izvršiti obračun vlastite potrošnje, sukladno kojem sporazumu je i redovito plaćala uslugu
tužitelja. U prilog svojih tvrdnji tužena pod 4. N. Đ. je dostavila primjerak uplatnice
kao dokaz o izvršenom plaćanju za sporni period. U predmetnom stanu da živi majke ove
tužene, odnosno samo jedna osoba starije životne dobi. Radi navedenog istakla je
neosnovanost tužbenog zahtjeva, te je predložila istog odbiti uz obvezu tužitelja da naknadi
trošak postupka.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom djelomičnog izvoda otvorenih stavki
na dan 25. rujna 2017., račun broj …, (list 4-10 spisa), djelomični izvod otvorenih stavaka na dan 5. siječnja 2018.,
računi broj … (list 16-19 spisa), izvod otvorenih
stavaka na dan 21. svibnja 2018., računi broj …(list 24-
28 spisa), zemljišno knjižni izvadak - neslužbena kopija za čest. zgr.374/1 Z.K. 117, K.O.
S. (list 37-39 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen … 2016. između
M. M., S. M., A. M., kao prodavatelja, s jedne strane te A. D.
ž. V., kao kupca, s druge strane, solemniziranog pod brojem OV-… i Ov-…
(list 40-44 spisa), preslike uplatnica na iznos od … kn, uplatitelja N. Đ. primatelju
V. i k.(list 47-52 spisa), djelomični izvod otvorenih stavki na dan 24. rujna

2018., računi broj … (list 58-62 spisa).

Tužitelj, tuženi pod 2. i 4. po punomoćnicima su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 5.534,76 kuna, sa
pripadajućim kamatama na ime naknade komunalne usluge opskrbe pitkom vodom. Ovaj
iznos tužitelj je obračunao temeljem kartica kupaca, ispostavljenih računa za predmetnu
zgradu, a odnosi se na račune kroz određeni period 2016. i 2017. godine (ukupno 14 računa).

Odredbom čl. 11 st. 2 Odluke o vodoopskrbi G. S. (Službeni glasnik G.
S. br. 6/00) propisano je da ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema
zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju
međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Prema stavku 2 istog članka
ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu st. 1 ovog članka cijena za pruženu
uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje
koriste uslugu opskrbe vodom.

Sud zaključuje da se očito ovdje radi o situaciji u kojoj neki od suvlasnika zgrade nije
podmirio svoj trošak vode, a tužitelj je podnio tužbu protiv svih suvlasnika zgrade.

Prema mišljenju ovog suda, a budući se u konkretnom slučaju plaćanje usluge opskrbe
vodom vršilo prema zajedničkom računu za više korisnika, tužitelj je trebao dokazati koliki
dio duga otpada na svakog pojedinog korisnika, vezano ili za očitanje pojedinih vodomjera i
raspoređivanje razlike očitanja ili prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom
(primjerice utvrđenje broja osoba pojedinog domaćinstva), odnosno putem vodomjera.
Odnosno, ovaj sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao na koji način je u
predmetnoj zgradi izvršen obračun potrošnje, koliko dio duga otpada na pojedinog korisnika,
sukladno navedenoj odredbi Odluke.

4

P-4604/17

Kako bi sud u postupku mogao odlučiti o osnovanosti zahtjeva za pružanje tražene
pravne zaštite, mora u pravilu sa sigurnošću utvrditi činjenice na kojima temelji svoju odluku,
a kako proizlazi iz odredbe čl. 221 a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i
89/14. – dalje ZPP-a)

Prema navedenoj odredbi, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8 ZPP-a) ne može
sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom
pravila o teretu dokazivanja.

U smislu odredbe čl. 7 ZPP-a ne postoji više inkvizitorno načelo odnosno dužnost
suda pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, jer je akcent stavljen na postupanje stranaka
u iznošenju činjeničnih tvrdnji i predlaganju dokaza u tom pravcu čime je zapravo napušteno
načelo materijalne istine.

U odnosu na zahtjev, da tuženici plate tužitelju utuženi iznos na jednake dijelove, za
navesti je da je ranije tužbom tužitelj od 8 tuženika zatražio iznos od 4.192,73 kune, potom da
je odbačena tužba u odnosu na dva tuženika D. A. i D. S. rješenjem
od 9. svibnja 2018., a da potraživanje istog iznosa ostalo prema preostalim tuženima na
jednake dijelove, potom je povećan tužbeni zahtjev 22. svibnja 2018., te 25. rujna 2018. na

5.534,76 kuna na jednake dijelove prema 6 tuženika, rješenjem od 18. veljače 2020. utvrđeno
je povlačenje tužbe u odnosu na tuženu M. S., a rješenjem od 6. ožujka 2020. u odnosu
na tuženu L. T., dok je potraživanje tužitelja i nadalje ostalo na jednake dijelove u
istom iznosu prema preostalim tuženima. Odnosno konačno uređenim zahtjevom isti iznos, bi
se tražio na jednake dijelove od 4 tuženika, kao prethodno od 6 tuženika.

Za istaći je da traženje da se neki iznos plati na jednake dijelove nije sukladan čl. 11
Odluke o vodoopskrbi, jer u slučaju da među suvlasnicima ne dođe do sporazuma o načinu
obračuna potrošnje vode, cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u
jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom, a ne prema broju
suvlasnika. Dakle, tužitelj nije dokazao da su mu tuženici ostali dužni određeni novčani iznos
na ime isporučene vode. Za navesti je i to da je tužba podnesena protiv 8 tuženika, tužitelj nije
niti pokušao podijeliti glavnicu iz zahtjeva sa brojem svih tuženika, što ponovno ne bi bilo
logično i uvjerljivo postupanje, već je bez obzira na odbačaj i povlačenja tužbe u odnosu na
neke tuženike čitav iznos glavnice tražio na jednake dijelove od svih tuženika. Dakle, teret
dokaza je na tužitelju, a tužitelj ne ulaže nikakav napor da bi dokazao ono što tvrdi, po pitanju
i osnova i visine. Dakle, tužitelj je trebao dokazati koliko su mu u utuženom periodu upravo
tuženici bili dužni platiti, tužitelj to nije dokazao, niti se u tom pravcu potrudio ponuditi
izvođenje dokaza na okolnosti visine zahtjeva, sud ne može obvezati tuženike da tužitelju
plati ono što nije dokazano, a što, sagledavajući čitav tijek postupka, ne može predstavljati
egzaktni dug i potrošak tuženika. Zaista je nelogično i životno nemoguće da svaki od 8
tuženika, pa tako i ova 4 tuženika, naprave potpuno isti trošak za utuženi period.

Zaključno, tužitelj nije dokazao koliko mu je na ime potroška vode svaki pojedini
tuženik za utuženi period bio dužan, koliko je od toga eventualno platio te koliko je ostao
dužan, a zahtjev kako je postavljen nije osnovan niti dokazan po pitanju visine.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a), te odredbama

5

P-4604/17

Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, dalje: Tarifa).

S obzirom na potpuni uspjeh tuženih u sporu tuženima su priznati troškovi i to
tuženom pod 2. za odgovor na tužbu 75 bodova, sukladno Tbr. 8. Tarife, za podnesak od 20.

11. 2018., 75 bodova, sukladno Tbr. 8.1 Tarife, za ročišta od 18. 2. 2020.. 18. 6. 2020. za
svako ročište po 75 bodova, sukladno Tbr. 9. 1. Tarife, a što ukupno daje 300 bodova, pri
vrijednosti boda od 10,00 kuna sukladno Tbr. 50 Tarife, daje 3.000,00 kuna, uvećano za pdv
od 25%, odnosno 750,00 kuna, iznosi 3.750,00 kuna, a što je trebalo uvećati za trošak
pristojbe presude od 100,00 kuna, pa je tuženiku pod. 2. obistinjen ukupan iznos od 3.850,00
kuna, a kao što je i zatraženo. Tuženom pod 4. za odgovor na tužbu 75 bodova, sukladno Tbr.

8. Tarife, za ročišta od 18. 2. 2020.. 18. 6. 2020. za svako ročište po 75 bodova, sukladno Tbr.

9. 1. Tarife, a što ukupno daje 225 bodova, pri vrijednosti boda od 10,00 kuna sukladno Tbr.
50 Tarife, daje 2.250,00 kuna, a što je trebalo uvećati za trošak pristojbe presude od 100,00
kuna, pa je tuženiku pod. 4. obistinjen ukupan iznos od 2.300,00 kuna, a kao što je i
zatraženo.

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tužitelja prema
tuženima u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tužitelj sazna za visinu
troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove
postupka za tužitelja ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije
presuđenja.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 16. srpnja 2020.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude

obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika pod. 2. i 4.
- tuženima pod 1. i 3.
- u spis

6