Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Pnš-251/14

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja M.
M., OIB: S., kojeg zastupana I. J., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: S., kojeg zastupa N. Č. i dr. odvjetnici iz OD  G. & P., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. lipnja 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. J., odvjetnika u S., punomoćnika tuženika odvjetnika u OD G. & P., 16. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e :

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete
zbog povrede prava osobnosti iznos od 43.000,00 kn (četrdeset tri tisuće kuna) sa
zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe, dakle 26.
lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište na
način da se eskontna stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1.
kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete tuđe
njege iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom od presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više traženo na ime zatezne kamate od 26. lipnja 2014. do 15. srpnja 2020.
tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete
troškova liječenja iznos od 500,00 kn sa zateznom kamatom od 18. kolovoza 2011.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište na način da se
eskontna stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015.

1



Pnš-251/14

pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete
troškova na motociklu isplati iznos od 4.000,00 kn, (četiri tisuće kuna) zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do
isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena.

Za više traženo na ime zatezne kamate od 27. lipnja 2011. do 15. srpnja 2020.
tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova materijalne štete za trošak fotokopiranja
dokumentacije isplati iznos od 78,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom od 26. lipnja 2014., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište na način da se eskontna stopa HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5%
poena.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi trošak ovog parničnog
postupka u iznosu od 24.555,00 kuna (dvadeset četiri tisuće petsto pedeset pet
kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, dakle od 16.
srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi, podnijetom ovom sudu 26. lipnja 2014. tužitelj je naveo dok je upravljao
motociklom marke S.- reg. oznake u S., na raskrižju P. c. i
P. udario osobni automobil marke M.l. reg. oznake kojim je upravljao S. S., koje osobno vozilo je osigurano kod tuženika, te da je
tako S. S. izazvao prometnu nesreću. Kod tužitelja da je došlo do povrede prava
osobnosti, te je tužitelj ostvario pravo na isplatu pravične novčanu naknade radi nastale
nematerijalne štete, kao i pravo na naknadu materijalne štete radi oštećenja koja su nastala na
motociklu, troškova liječenja, te troškova fotokopiranja dokumentacije. U predmetnoj
prometnoj nesreći da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja i to njegovo pravo na tjelesno
zdravlje. Tužitelju da su tri mjeseca zarastale rane, a radi čega je rane morao previjati tri
mjeseca. Nakon nesreće tužitelju da su ostale posljedice i to: - redukcija opsega desnog
nožnog zgloba - nožni zglob da i dalje natiče i boli, pa da ga čak bol i sada noću probudi -
šaka da ga boli nakon malo dužeg pisanja ili nekog kraćeg fizičkog rada, te i nadalje natiče.
Nakon nesreće tužitelji da je razvio fobične simptome vezane uz vožnju, da ima povremene
košmarne snove i intenzivna sjećanja traumatskog događaja radi čega da više ne može niti
voziti motocikl, a u vožnji osobnog vozila i nadalje da se povremeno javljaju strahovi. Kod

2



Pnš-251/14

tužitelja se nakon nesreće smanjio frustracioni prag, te je postao skloniji povlačenju, a
poglavito što da je još u tijeku i prekršajni postupak u kojem je protiv tužitelja neosnovano i
podignut optužni prijedlog, a što je razvidno iz prometno tehničkog vještačenja kojeg je
sačinio sudski vještak S. S., dipl.ing. izrađenog za potrebe prekršajnog postupka
koji se vodi pred Prekršajnim sudom u Splitu br. 2411-04114, a u kojem vještačenju se
nesporno utvrđuje da za prometni udes je odgovoran S. S.. Nakon nesreće kod tužitelja
da su ostale trajne posljedice i to: - bo1 u šaci i naticanje šake, poglavito izražene pri malo
dužem pisanju ili fizičkom radu, ne može dizati niti nositi bilo kakva teret u toj ruci radi boli,
a bol je još izražajnija i obvezna pojava kod promjena vremena, trajna i konstantna bol u
nožnom zglobu, radi čega da se tužitelj budi i noću, te da nožni zglob i dalje natiče što je
izražajnije nakon hodanja, strah u prometu, te nemogućnost radi straha vožnja motociklom.
Glede trajanja jačine fizičkih bolova, tužitelju da radi povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje, a koja da se manifestira kroz fizičke bolove pripada pravična novčana
naknada u iznosu od 8.000,00 kn. Uz navedeno, kod tužitelja da se oštećenje tjelesnog i
duševnog zdravlja pojavljuje kroz njezino trajno smanjenje životne aktivnosti za 20%
odnosno kroz duševne bolove koje radi toga trpi, te kroz način na koji će se to smanjenja
životne aktivnosti tužitelja manifestirati u njegovo svakodnevnom životu. Sukladno
navedenom, radi povrede prava osobnosti na tjelesno duševno zdravlje, a koje se ogleda kroz
smanjenje životnih aktivnosti od 20 % duševnih bolova koje radi toga trpi, tužitelju da bi
pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 25.000 00 kn. Tužitelj da je u prometnoj
nesreći pretrpio veliki strah koji je trajao i za vrijeme liječenja, i nakon liječenja, pa da je radi
navedenog povrijeđeno tužiteljevo pravo na duševno zdravlje, te bi pravedna satisfakcija
iznosila 10.000,00 kn. Tužitelj da je trebao tuđu njegu i pomoć u vremenu od šest tjedna, te s
tog osnova tužitelj potražuje iznos od 1.000,00 kn, na ime naknade materijalne štete. Na
motociklu tužitelja da su nastala oštećenja i to: oštećenje desne strane motocikla, oštećenje
plastičnih dijelova motocikla, oštećenje držača za noge, polomljen je desni dio upravljača
polomljena desna ručka štipalica, na upravljaču polomljeno desno ogledalo, oštećen prednji
blatobran pukla šasija motora. Radi čega da je tužitelju nastala materijalna šteta na motociklu
u iznosu od 4.000,00 kn. Tužitelj da je imao i materijalne troškove nastale kao posljedica
prometnog udesa i to: trošak obrade rane kod specijalističke ordinacije plastičko-
rekonstruktivne kirurgije V. G. m.d. u iznosu od 500,00 kn, te trošak fotokopiranje
dokumentacije priložene uz tužbu u iznosu od 78,00 kn. Slijedom navedenog predlaže se da
sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će se naložiti tuženiku da u roku od 15
dana tužitelju s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno
zdravlje na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 43.000,00 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom i to koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate. Nadalje da
se naloži tuženiku da s osnova tuđe njege i pomoći isplati iznos od 1.000,00 kn zajedno sa
zakonskom zateznom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj potražuje s
osnova materijalne štete za oštećenje motocikla iznos od 4.000,00 kn, na ime trošaka obrade
rane iznosu od 500,00 kn, te troška fotokopiranja dokumentacije 78,00 kn, zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom, i to koja teče za iznos od 4.000,00 kn od dana 27.6

2011.god.,do dana isplate, na iznos od 500,00 kn od dana 18.8.2011.god. do isplate, te na
iznos od 78,00 kn od dana 26.6.2014.god. do isplate. Konačno je tužitelj zatražio naknadu
parničnog postupka sa zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu tuženika, zaprimljenom kod suda 6. ožujka 2015. tuženik je
naveo kako nije sporna činjenica da je u predmetnoj prometnoj nezgodi od dana 27. lipnja

2011. godine sudjelovalo vozilo reg. oznake koje je u vrijeme nezgode bilo
osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa u tom
smislu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. Temeljem postojeće dokazne građe tuženik

3



Pnš-251/14

objektivno da ne može utvrditi postojanje svoje obveze naknade štete tužitelju. U odnosu na
način nastanka predmetne nezgode, uz tužbu da je priložen Zapisnik o očevidu sastavljen
putem djelatnika MUP-a, iz kojeg ne proizlazi koji je od sudionika odgovoran za nezgodu, te
da se prekršajni postupak pokreće protiv obojice. Zaključci prometnog vještačenja sudskog
vještaka S. S., sačinjenog za potrebe prekršajnog postupka, ne baziraju se na
objektivnim tehničkim parametrima, već na ocjeni dokaza izvršenoj od strane vještaka gdje
vještak ne prihvaća iskaz službene osobe MUP-a - policajca - jer bi tobože bio u opreci sa
nekim drugim dokazom u prekršajnom spisu. U prvom redu, da nema ama baš nikakve logike
da bi policajac koji je vršio očevid iskazivao nevjerodostojno, riskirajući time svoj ugled i
radno mjesto, a u svakom slučaju nije zadaća vještaka ocjenjivati dokaze u spisu. Tuženik da
ne pristaje koristiti vještačenje sudskog vještaka S. S. iz prekršajnog postupka u
predmetnom parničnom postupku, te napominje kako se u konkretnom slučaju radi o šteti
uzrokovanoj pogonom dvaju vozila gdje je tužitelj vozač jednog od tih vozila (nije treće
osoba) zbog čega da se odgovornost cijeni po načelu krivnje, pa se krivnja tuženika ne
predmnijeva, već ju se dokazuje, a teret dokaza je na tužitelju. Na okolnost načina nastanka
predmetne nezgode u nastavku postupka tuženik je predložio saslušati svjedoke, te pregledati
i pročitati cjeloviti spis Prekršajnog suda u Splitu koji je vođen povodom predmetne nezgode
pod posl. brojem Pp 11 P-15025/11. Kao podredno, ne ulazeći u pitanje osnove odgovornosti,
u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik je naveo da se protivi visini tužbenog
zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete jer ako se i uzme da težina povrede prava
osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu naknade, ne opravdavaju je ni približno u
utuženom iznosu. Naime, tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio posve blage povrede u
vidu udaraca ogrebotina po tijelu, koje ga ozljede u daljnjem životu neće ni u čemu
ograničavati, niti da je uzrokovala značajnijih tegoba tijekom liječenja. Tuženik smatra kako
se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti kakva povreda ne opravdava dosudu naknade
neimovinske štete, a ako se i uzme suprotno da se radilo o višestruko manjoj naknadi od
utužene, sve u skladu sa blagošću zadobivene ozljede. U cijelosti da se osporava potraživanje
naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, jer je tužitelj osnovne radnje
samozbrinjavanja mogao obavljati sam, bez pomoći drugih osoba. Tuženik da se u cijelosti
protivi utuženoj naknadi imovinske štete na motociklu, jer tužitelj nije aktivno legitimiran
potraživati ovu naknadu. Osporava se i potraživanje naknade troškova liječenja u vidu obrade
rane u iznosu od 500,00 kn, jer da je tužitelj ranu mogao obraditi i uz korištenje svojih prava
iz zdravstvenog osiguranja (dakle, u KB-u ili u Domu zdravlja) što bi za njega bilo besplatno,
a ne bi utjecalo na kvalitetu usluge. Naime, svaki je oštećenik dužan poduzeti sve razumne
mjere u svrhu smanjenja štete, a korištenje svojih prava iz zdravstvenog osiguranja svakako
spada u minimum razumne mjere. Troškovi fotokopiranja dokumentacije priložene uz tužbu
ne mogu predstavljati dio glavnog zahtjeva, već isključivo trošak parničnog postupka, pa je i
takvo potraživanje neosnovano.

U postupku su izvedeni dokazi uvidom u zapisnik o očevidu sastavljenog po
djelatnicima PU SD PPP 6. studenog 2011. (list 6-9 spisa),
medicinska dokumentacija tužitelja: liječnički nalaz od 8. srpnja 2011. (od 10-14 spisa),
povijest bolesti sa specijalističkim nalazima (list 15-18 spisa), odluka na odštetni zahtjev
I. M. upućen od E. o. d.d. od 19. rujna 2011. (list19 spisa), izviješće o prometnoj nezgodi sa izjavom i fotografijama (list 20 do 30 spisa),preslik dva računa Specijalističke ordinacije r. br. 79, te račun foto studio (list 41 spisa),
dopisa G. S., Odsjek za komunalne poslove rad semaforskog uređaja (list 52-53
spisa), sporazum o ustupu prava potraživanja sklopljen između I. M. i M.
M. (list 62 spisa), tri fotografije u boji-ozljede tužitelja (predano na ročištu 7.2.207.),
liječnički nalaz specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije (list 82-83 spisa), pisani nalaz i

4



Pnš-251/14

mišljenje prometno-tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku N. K., dipl.
ing. od 29. kolovoza 2017. (list 88-100 spisa), preslik osobnog zdravstvenog kartona tužitelja
(list 130-154), e-karton tužitelja (list 160-192 spisa), specijalistički kontrolni nalaz, te
radiološki nalazi (list 155-157 spisa), pregledom i čitanjem cjelokupnog spisa Prekršajnog
suda u Splitu pod brojem Pp 11P-15025/11, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te
svjedoka K. G., S. B. i M. B., te su provedena vještačenja po
stalnim sudskim vještacima: dipl.ing. strojarstva N. K. (list 114 spisa), specijalist
ortoped traumatolog dr. A. P. (list 121-122, 201/202, 229-221 spisa) i specijalist
psihijatar dr. S. B. (list 210 spisa).

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, tuženik priznaje štetni
događaj, te činjenicu da je vozilo registarske oznake bilo osigurano kod tuženika
policom osiguranja od autoodgovornosti na dan prometne nezgode, nije sporno da je tužitelj u
prometnoj nezgodi oštećen.

Među strankama je sporan osnov i visina tužiteljeva potraživanja prema tuženiku.
Sporno je postojanje obveze tuženika na naknadu štete tužitelju, je li se obzirom na prirodu
ozljeda tužitelja radi o neznatnoj povredi prava osobnosti koja ne opravdava dosudu naknade
štete. Sporna je aktivna legitimacija tuženika u odnosu na imovinsku štetu na motociklu,
sporno je li tužitelj ima pravo na troškove tuđe pomoći i njege, liječenja, fotokopiranja.

Odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da svaka fizička
i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim
zakonom, a stavkom 2. istog članka da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na
život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i
obiteljskog života, slobodu i drugo.

Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava
osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2.
istog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi
računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju
kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s
njezinom naravi i društvenom svrhom.

Odredbama članaka 1085. stavak l. i 4., te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za
dosudu naknade imovinske štete, kao i obim te naknade. U istima je propisano da je
odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da
će sud, dosuditi oštećenom naknadu u novcu ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne
opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti
koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosi koji je potreban da se
oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo
štetne radnje ili propuštanja (potpuna naknada).

5



Pnš-251/14

U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu
novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu
težinu i trajanje, nije neznatna.

Odredom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Pregledom zapisnika o očevidu PU SD PPP broj:511-12-36-
03-1167/11 od 5. studenog 2011. razvidno je da je isti sačinjen povodom prometne nezgode
koja se dogodila 27. lipnja 2011. godine oko 15,30 sati na raskrižju P. c. i P. iza
nove bolnice, u kojem je jedna osoba zadobila tjelesne ozljede, a na vozilu je počinjena manja
materijalna šteta. Izlaskom na mjesto događaja da je utvrđeno da je isto osigurano od strane
djelatnika policije, vozila pomjerena, vozači vozila prisustvovali očevidu. Sudionici ove
prometne nezgode da su M. M. u trenutku prometne nezgode upravljao motociklom
marke... reg. oznaka, osigurano kod J. o. policom
broj 068000723315 koja vrijedi do 11/29011, drugi sudionik je S. S., vozač osobnog
vozila marke M. l. reg. Oznake, vozilo osigurano kod E.
o. policom broj 0818704863. U opisu mjesta događaja stoji da se prometna nezgoda
dogodila u naseljenom mjestu grada S., vrsta ceste s podijeljenim kolnikom za oba smjera,
bez biciklističke trake, s pješačkim nogostupom podignutim asfaltiranim, vrijeme nastanka
nezgode je dan-dnevna svjetlost, sunčano. Na mjestu događaja, na južnoj kolničkoj traci,
istočnog dijela raskrižja zapaženo je na asfaltnoj podlozi svjež trag struganja metala po
asfaltnoj podlozi. Trag metala u obliku struganja pruža se iz smjera zapada i vodi u smjeru
istoka u dužni 4,00 m. Početak opisanog traga udaljen je od PTM gledano u smjeru istoga
21,60m, a okomito od južnog ruba južne kolničke trake u smjeru sjevera 2,20 m., završni dio
traga udaljen je od južnog ruba južne kolničke trake 3,00 m. Na završnom djelu trake, a u
desnoj prometnoj traci južne kolničke trake dalje u smjeru istoga za 5,00 m, da se pružaju
sitne čestice plastike koje su otpale s motocikla. Oštećenja na motociklu su po desnoj bočnoj
strani od pada na asfaltnu površinu, na desnom nosaču uočava se trag loma plastike praćen
tragom koji je nastao od pneumatike automobila. Na desnoj bočnoj strani, a iza smještaja
stražnjeg kotača zapaža se lom plastike gdje se nalazi nosač za desnu nogu putnika. Desni
rukohvat volana, desna štipalica, desno ogledalo slomljeno i vrh prednjeg blatobrana ostruga.
Oštećenja na vozilu M. l. uočena su oštećenja počima u lijevom prednjem
vrhu branika ispred smještaja prednjeg lijevog kotača i vodi lijevom bočnom stranom u
dužini 3,90m, a počima na visini od razine kolnika 0,29 do 0,93m, gdje je oštene prednji
branik, prednji lijevi blatobran, oboja lijeva vrata, lijevi stražnji blatobran a na pneumatiku
prednjeg lijevog kotača zapaža se trag boje motocikla.

Pregledom dopisa G. S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i
redarstvo, Odsjeka za komunalne poslove od 11. prosinca 2013. razvidno je da isti
izvještavaju da je dana 27. lipnja 2011. semaforski uređaj na križanju P. c. i P. radio, a što je i razvidno iz tjednog izvještaja u prilogu dostavljeno od strane
službe za održavanje semafora koncesionara C. d.o.o. S..

Uvidom u predmet Prekršajnog suda u Splitu broj Pp 11P-15025/11 razvidno je:
- da je Prekršajni sud u Splitu je tužitelja M. M. oslobodio optužbe presudom
11P-15025/11 od 20. lipnja 2014. da bi kritičnog dana 27. lipnja 2011. da je izazvao
prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom i materijalnom štetom, postupajući protivno
odredbi članka 43. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je S.
S. oglasio krivim što je kritičnog dana na raskrižju kolnika ulice P. c. i

6





Pnš-251/14

P., izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom materijalnom
štetom način da je upravljao osobnim automobilom marke M. l. "
registarske oznake, južnom kolničkom, a srednjom prometnom trakom
P. c. od smjera zapada u smjeru istoka, a dolaskom do raskrižja s ulicom P.
na kojem se prometom upravlja svjetlosnim prometnim znacima -
semafor, u isto je ušao zadržavajući smjer kretanja dok je na semaforu za njegov smjer
kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, uslijed čega je u raskrižju prednjim lijevim
vrhom automobila udario u desnu bočnu stranu motocikla marke S."
registarske oznake .s kojim je upravljao M. M. sjevernom
kolničkom, a lijevom prometnom trakom P. c. od smjera istoka u smjeru
zapada, a dolaskom do raskrižja s ulicom P., vršio je radnju
skretanja ulijevo u obliku polukružnog okretanja. U ovoj prometnoj nesreći lakše
tjelesne ozlijede zadobio je vozač motocikla M. M., a nakon pružene
liječničke pomoći otpušten je sa odjelu HKP KBC S.,, čime je S. S. počinio
prekršaj iz članka 59. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po
članku 59. st. 5., a u svezi s člankom 293. st. 2. istog Zakona, pa je na temelju
navedenog propisa istom izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kn,

- presudom Visokog prekršajnog suda RH -6601/14 od 26. studenog 2015.
preinačena je presuda broj Pp 11P-15025/11 u odnosu na S. S., te je istom
odbijena optužba za S. S.. Naime, u skladu s odredbom čl.13. st.1. i 6.
Prekršajnog zakona, nastupila je procesna smetnja apsolutne zastare prava na vođenje
prekršajnog postupka protiv okrivljenika S. S., jer je od dana počinjenja djela,
prošlo više od četiri godine,

- u navedenom predmetu nalazi se i prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom
vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila S. S., dipl.ing. koje
nije korišteno u ovom parničnom postupku,

- istom predmetu prileže dva zapisnika o očevidu prometne nesreće od 1. kolovoza
2011, te ispravak od 6. studenoga 2011., te ispravljeni optužni prijedlog u skladu s
zapisnikom o očevidu od 6. studenog 2011,

- osiguranik tuženika S. S. u svom iskazu od 19. ožujka 2012. naveo je kako je
predmetne prigode upravljao osobnim vozilom M. srednjom prometnom
trakom P. c. od smjera zapad-istok, te je zadržavao smjer kretanja dolaskom
do raskrižja s ulicom P. U raskrižje da je ušao na znak zelenog
svijetla na semaforu, a moguće da se u samom raskrižju upalilo žuto svjetlo, da bi
ispred samog kafića s desne strane došlo do kontakta njegovog vozila i motocikla koji
se polukružno okrenuo, a krećući se od smjera istok-zapad, a na raskrižju s ulicom P.
nakon polukružnog okretanja motociklom je prešao sve tri trake s
namjerom da ide u kafić s desne strane, te da ga je išao izbjeći, ali u samoj krajnjoj
desnoj prometnoj traci da je udario prednjim lijevim vrhom vozila, u desnu bočnu
stranu motocikla, a nakon čega je isti završio na kolniku. Vozač motocikla da je bio na
kolniku, on da je izašao iz vozila i odveo ga u bolnicu. S njim u vozilu da se nalazio
suvozač K. G. dok prisutnog svjedoka po prijedlogu M. M., M.
B. da nije vidio na mjestu nesreće. Kazao je da se za ovu nesreću ne osjeća
krivim jer da smatra da nije počinio prekršaj. Kazao je kako se M. B. kao
svjedok javio policiji nakon mjesec i pol dana. Istakao je da se nesreća dogodila 27
lipnja 2011. a zapisnik o očevidu napravljen 6. studenog 2011. Kazao je kako je bio u
vožnji u naletu i nije se mogao zaustaviti, da je vidio pred raskrižjem zeleno svjetlo,
ali na samo tri metra prije da mu se upalilo žuto svjetlo, pa da više nije mogao stati.

Saslušani tužitelj M. M. u svom iskazu je naveo da u cijelosti ostaje kao kod

7





Pnš-251/14

navoda iz spomenutog prekršajnog postupka, a u pogledu nastanka predmetne prometne
nezgode. Kada je dobio zapisnik o očevidu, u svakom slučaju sa zakašnjenjem da je primijetio
neistinite i netočne navode u zapisniku, pa je na isti uputio prigovor, a djelatnik policije koji
je sastavljao isti, mijenjao je navode u zapisniku. Posebno da ga je zasmetao navod u pogledu
semafora, što nije bilo točno. Kada se dogodila nezgoda on da je već bio ispred restorana
M. i praktički je motocikl bio u ravnini kolnika, a M. da ga je pokušao zaobići i
udario ga u desnu stranu motora. M. je pokušao priči između njega i trotoara. S
obzirom da nije bilo dovoljno prostora da je udario je u njega. Dakle, kada se upalila
dopunska lijeva strelica za motocikl on da je došao do trake i došao do restorana M.. Gosp.
B. odmah poslije nezgode da mu je kazao da je on bio zaustavljen na crvenom svjetlu a
da je pokraj njega projurio M. te da mu se isti gospodin ponudio da će svjedočiti o
načinu nastanka nezgode, ostavio je svoje podatke, jer je žurio na brod. Gosp. B. da se
zaustavio autom. Posebno upitan tužitelj je kazao da je pretrpio ozljede u ovoj nezgodi i to u
desnu ruku, rame, kuk, potkoljenice s koljenom te posebno skočni desni zglob koji je bio jako
oštećen, jer je povrijedio kost pa je imao otvorenu ranu 6 mjeseci. U toplicama da je bio u
M. tri puta, da ima osiguranje zdravstveno i jedan dio liječenja da je obavljao preko
zdravstvenog, a drugo privatno. Tužitelj da nadalje poslije ove nezgode više nije upravljao
motorom iz razloga što je ostao strah, mada vozačku dozvolu za motor ima već 55 godina, te
se smatra iskusnim vozačem. Što se tiče tuđe pomoći i njege istu da su mu pružali sin i
supruga, sin ga je morao voziti kod liječnika što mu je oduzimalo puno vremena, s obzirom da
sin ne živi s njim nego na drugoj adresi. Osobni automobil da je mogao voziti nakon 8-10
mjeseci nesreće. Nakon prometne nezgode motor da nije popravljen jer je bila totalna šteta.
Osiguravatelj vozila da je bio J. o. Dodatno upitan od punomoćnika tuženika
tužitelj je naveo da kada je skretao lijevo da je imao namjeru polukružno se okrenuti, a ne
skrenuti u ulicu P., a do sraza da je došlo pred restoranom M., u krajnjoj
trećoj traci - desnoj i to na mjestu bliže crte koja graniči sa srednjom trakom. Prije nego što je
krenuo u polukružno da je bio zaustavljan na crvenom svjetlu i bio je prvi u traci. Kada se
uključila zelena dopunska, da je tada krenuo. Nadalje da je tužitelj naveo da je na motoru
pukla šasija, te da su ga stavili u staro željezo. Vozilo da je prodano za staro željezo. To da je
napravio njegov sin, jer je na njega glasio motor, te da ne zna koliko je to bilo novca.

Saslušani svjedok K. G. u svim iskazu, a nakon što je pročitan iskaz iz
prekršajnog postupka, naveo kako u cijelosti ostaje kao kod iskaza koji je dao pred
Prekršajnim sudom u Splitu 13. studenog 2012. te da ne bi imao ništa posebno dodati, tvrdeći
da je S. ušao u raskrižje kada je bilo uključeno zeleno svjetlo, te da se u raskrižju upalilo
žuto svjetlo. Na samom ulazu u raskrižju se još može vidjeti svjetla na semaforu. U momentu
kada je S. ulazio u raskrižje motociklist da se okretao polukružno i nije ušao u prvu traku
već da je vozio prema zadnjoj traci. M. da je udario svojim prvom lijevom stranom u
desnu stranu motocikla, te koliko se sjeća da nije bilo vozila do njihovog, odnosno u traci u
kojoj se kretao M.. Posebno upitan kada je svjedok točno vidio da se na semaforu
uključilo žuto svjetlo, svjedok je odgovorio, kada je vozilo M. već ušlo u raskrižje,
praktički je prednjim kolima došlo na pješački prijelaz i tada da je uočio da se uključuje žuto
svjetlo. U tom položaju motocikl da je v krenuo u raskrižje. Ne sjeća se na kojem položaju
odnosno traci da je tada bio motocikl kada je vidio da se uključuje žuto svjetlo. Svjedok da se
također ne sjeća da je bilo drugih vozila prije njih ili u susjednim trakama da bi se kretalo u
raskrižju u drugom smjeru.

Saslušani svjedok S. B., je u cijelosti ostao kod iskaza koji je dao pred
Prekršajnim sudom u Splitu, te je naveo da on točno ne zna kada je pristupio na lice mjesta po
pozivu o prometnoj nezgodi, a što stoji na zapisniku o očevidu, sa kolegom M.

8



Pnš-251/14

I.. Sa sigurnošću se nije mogao sjetiti da li su, kada su pristupili na licu mjesta,
sudionici prometne nezgode bili prisutni ili su bili u bolnici. U svakom slučaju to se spominje
u zapisniku o očevidu. Svjedok da se nadalje nije mogao sjetiti da li je sa sudionicima
prometne nezgode razgovarao u bolnici ili na mjestu događaja. Zapisnik da je sastavljen
sukladno onome što su sudionici kazali, sukladno zatečenim tragovima i fiksiranom stanju
šireg mjesta događaja. Kada je na lice mjesta osobno da se uvjerio kako svjetlosna
signalizacija koja je trebala označavati dopunsko lijevu strelicu nije radila. To da je osobno
vidio i utvrdio da dopunska lijeva strelica na semaforu nije radila, nije bila uključena. Na
mobitel nije mogao dobiti prijavljenog svjedoka B.. To je naknadno učinila njegova
kolegica A. V.. Na poseban upit suda nakon kojeg vremena je pisan zapisnik o
očevidu, policijski službenik je naveo da mu to nije poznato, moguće sa zakašnjenjem jer ima
velik obim posla. Kada mu je predočeno da je nezgoda bila u lipnju 2011. godine, a da je
zapisnik o očevidu sastavljen u studenom 2011., svjedok odgovara da je bilo nekakvih
problema pa da je vjerojatno zato zapisnik kasnije sastavljen. O problemima o kojima govori
da se radi o tome da je M. M. imao prigovor na zapisnik, te da je morao podnositi
izvješće na prigovor M. M. i da su od strane MUP-a slani dopisi M., te da je
naknadno saslušan svjedok B.. Nakon što je izvršio uvid u dokumentacija koja prileži u
spisu Prekršajnog suda (lista 9 zaključno do lista 10) svjedok B. je kazao da je to ta
dokumentacija i problemi koji su se javili u vezi sačinjena zapisnika o očevidu. Posebno
upitan zbog čega je u svezi s prometne nezgode sačinjeno dva zapisnika o očevidu, jedan

1.8.2011., a drugi 6.11.2011. godine i zbog čega je u ovom prvom napisano da je zapisnik
dovršen 1.8.2011., a u ovom drugom da je dovršen 6.11.2011. godine i što je u konačnici
točno kada je zapisnik dovršen, policijski službenik B. je naveo da je odmah nakon
prometne nezgode od 27.6.2011. podnio optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Splitu protiv
M. M., a sukladno zatečenom stanju na licu mjesta. Međutim, kako je nakon što je
sačinjen zapisnik o očevidu 1.8.2011. i nakon što su zaprimljeni prigovori od strane M.
M., te nakon provedenih dodatnih radnji po nalogu pretpostavljenih, a nakon
sačinjenog zapisnika o očevidu 6.11.2011 napravio dopunu optužnog prijedloga i to protiv
M. M. i S. S., sve na Prekršajni sud u Splitu. Nadalje upitan radi čega raniji
zapisnik od 1.8.2011. nije storniran već praktički postoje dva zapisnika o očevidu, policijski
službenik je naveo da on o tome nema saznanja, te da će se o tome morati pitati njegove
pretpostavljene, a raspolaže omotom spisa, te pokazuje sudu kako je pomoćnik P.
T. za M. naveo "za M. upit da se stavi a/a 21.9. i ispod toga njegov paraf".
Radi se o preslici omota iz arhive predmeta M./S. broj predmeta 03-1167/11. Upitan
svjedok radi čega se u zapisniku od 1.8.2011 i 6.11.2011 nigdje ne spominje da dopunska
lijeva odnosno svjetlo na semaforu nije bilo isključeno odnosno nije radila, policijski
službenik navodi kako je pri dolasku na lice mjesta fiksirao zatečeno stanje, osobno se uvjerio
kako dopunska strelica u lijevo nije radila, nije bila uključena dok se uvjerio da su svjetla na
semaforu za pravocrtno kretanje bila uključena. To da se točno vidi na fotografijama. Na
opasku suda da je prema podacima C. u to vrijeme dopunska lijeva strelica bila
uključena i radila, policijski službenik navodi da on o tome nema saznanja da ne zna zbog
čega su to naveli. Konačno upitan da li je nerad odnosno neuključivanje dopunske lijeve
strelice činjenično stanje koje treba unijeti u zapisnik o očevidu, policijski službenik B.
je naveo kako nije, jer na zapisniku unosi samo ono što je zatečeno.

Saslušani svjedok M. B. je naveo kako ostaje kod svog iskaza danog pred
Prekršajnim sudom u Splitu uz naglasak da je vozilo M. već prednjim dijelom udario
motocikl. Radilo se o prednjem lijevom blatobranu. Posebno upitan svjedok B. je kazao
kako je motorista skoro već prešao polovicu srednje trake kada se polukružno okretao, ali ovo
vozilo koje je dolazilo iz njemu suprotnog smjera i kretalo se srednjom prometnom trakom, da

9



Pnš-251/14

je prošlo na crveno, pokušao ga je zaobići s desne strane, ali to nije mogao i došlo je do sraza.
Svjedok ističe da se on zaustavio i bilo je upaljeno crveno svjetlo na semaforu u njegovom
pravcu kretanja, dok je vozilo M. prošlo kroz crveno svjetlo. U autu da su u autu bile
dvije osobe i čak da mu je suvozač kazao na njegovu primjedbu da su mogli ubiti čovjeka, da
je bilo žuto svjetlo. Nakon nesreće, budući da je žurio na pogreb ostavio vizitku tužitelju i
kazao da ga može slobodno predložiti u svojstvu svjedoka, a izjavu je dao i na policiji i kod
suca za prekršaje.

U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dipl. ing. N. K. od 29.
kolovoza 2017. godine naveo da se mjesto prometne nezgode nalazi se u S. na križanju
kolnika P. c. i kolnika Ulice P.. Neposredno prije samog naleta
osobno vozilo ,M. L. ", reg.oznake i broja , da se giba srednjom
prometnom, a južnom kolničkom trakom P. c. iz pravca zapada u pravcu istoka sa
namjerom nastavljanja gibanja pravo u pravcu istoka kroz navedeno raskrižje. U trenutku
neposredno prije samog naleta osobno vozilo M. L. gibalo se sa brzinom
od oko 50 km/h ili 13,85 m. Neposredno prije samog sraza motocikl S." reg. znake i broja
, giba se sjevernom kolničkom trakom P. c. južnom prometnom trakom
sa namjerom polukružnog okretanja i nastavljanja gibanja krajnjom južnom prometnom
trakom južnog kolničkog traka P. c. u pravcu istoka. U fazi skretanja i neposredno
prije sraza motocikl S." giba se sa brzinom od oko 25 km/h ili 6,29 m/s. Do sraza između
prednjeg više bočnog lijevog dijela osobnog vozila M. L. i bočnog desnog
dijela motocikla S." dolazi na udaljenosti od oko 18,5 metara od početne točke mjerenja u
pravcu istoka i oko 2,4 metra od južnog ruba nogostupa u pravcu sjevera, na južnoj prometnoj
traci južnog kolničkog traka P. c., a kada su uzdužne osi oba vozila zatvarala kut od
oko 20°, pa je sam sraz definiran kao kutni. U trenutku nastanka nezgode i neposredno prije
njega predmetno raskrižje regulirano je signalnom grupom 3, i svjetlosna signalizacija je bila
u funkciji, a što pokazuje i dopis C." dostavljen u predmetni spis. Iz analize svjetlosne
signalizacije vidljivo je da je motocikl S." prilikom ulaska u raskrižje i polukružnog
okretanja imao zeleno svjetlo od 69 do 30 sekunde sa upaljenom dopunskom zelenom
strelicom za skretanje lijevo unutar vremenskog intervala od 27 do 30 sekunde. Zeleno svjetlo
za pravac kretanja osobnog vozila M. L. " bilo je upaljeno od 69 do 23
sekunde, a ostatak intervala je crveno svjetlo. Ako uvažimo iskaz vozača motocikla M.
M. koji je kazao da je u raskrižje ušao skretanjem lijevo uz polukružno okretanje za
180 stupnjeva na upaljenu zelenu strelicu, dakle unutar vremenskog intervala od 27 do 30
sekunde, tada je jasno da je osobno vozilo M. L. u raskrižje ušlo na crveno
svjetlo. Ukoliko se usvoji iskaz vozača osobnog vozila M. L. " S. S.,
i svjedoka suvozača u osobnom vozilu M. L." K. G., a koji su kazali
da su u raskrižje ulazili na čisto zeleno svjetlo, a da im se u ravnini sa semaforom upalilo žuto
svjetlo, dakle negdje unutar vremenskog intervala od oko 23 do 24 sekunde, tada je motociklu
u fazi polukružnog okretanja bilo za njegov pravac kretanja upaljeno također zeleno svjetlo,
ali obzirom da je ulazio u putanju kretanja osobnom vozilu M. L.", vozač
motocikla trebao je propustiti osobno vozilo M. L. 6" i tek onda započeti sa
polukružnim okretanjem. Od trenutka kada je motocikl započeo sa polukružnim okretanjem,
pa do mjesta samog naleta protekao je vremenski interval od oko 3,5 sekunde, motocikl je
prevalio put od oko 24 metra. Na početku polukružnog okretanja vremenski gledano 3,5
sekunda prije samog naleta, osobno vozilo M. L.", nalazilo se od mjesta
naleta udaljeno oko 48,4 metra i nalazilo se obzirom na sudari položajni pravac kretanja
položeno u srednjoj prometnoj južnoj kolničkoj traci zapadnog dijela raskrižja P. c.
na udaljenosti od oko 4 metra od ulaska u raskrižje.

10



Pnš-251/14

Na ročištu za glavnu raspravu dana 17. siječnja 2018.g. stalni sudski vještak dipl. ing.
N. K. je izjavio kako je svoj nalaz i mišljenje, a posebno analizu svjetlosne
signalizacije u predmetnom raskrižju, te analizu problematike gibanja sudionika u ovoj
prometnoj nezgodi da je dao na osnovu raspoloživih podataka u spisu. Iskazi sudionika u
ovoj prometnoj nezgodi su potpuno kontradiktorni, a pošto niti jedan od pravaca kolničke
površine na bližem licu mjesta nezgode, nije fiksiran kamerom, nije moguće egzaktno utvrditi
istinitost iskaza sudionika, pa je iz tog razloga vještak dao više varijanti po načinu nastanka.
Na prigovor pun. tužitelja a vezano za zaustavljeno vozilo M. B. na pravcu
kretanja osobnog vozila tuženika da vještak nije ucrtao, jer isti i nije bio ucrtan u zapisniku
policije, pa kao takvog ga nije niti mogao ucrtati u svom vještačenju jer je nepoznata
prometna traka u kojoj se nalazi. Posebno upitan vezano za mogućnost uočavanja od strane
vozača motocikla, a prilikom kolničkom kretanja, za kazati je da vozač motocikla obzirom na
kolnički potez dionice neposredno prije nezgode moglo ga je uočiti vozilo tuženika ali nije
mogao pretpostaviti radnju koju će isti obavljati.

Stalni sudski vještak specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, uži
specijalist traumatologije dr. A. P. u svom nalazu i mišljenju na ročištu održanom dana
13. ožujka 2018.g. nakon cjelokupnog pregleda spisa i medicinske dokumentacije naveo je da
je razvidno kako je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla u sudaru s
automobilom. Istog dana pregledan je i obrađen na HKP KB S. na kojem su se ustanovile
multilokularne oguljotine, te udarac u desno rame. Ekskorijacije su primarno obrađene i
slijedi ambulantno liječenje odnosno previjanje. Svi nalazi priloženi spisu govore u prilog
jedne komplikacije vezane za oguljotine u području desnog gležnja koji je bio upaljen, a zbog
čega je bila ordinirana antibiotska terapija. Redovito da se previjao što se može vidjeti jer je
kroz cijeli sedmi mjesec bio vezan za navedena previjanja. U nalazu specijalista kirurga
plastičara od 18. kolovoza 2011. navedeno je kako je zaostalo provedeno liječenje defekt
desnog stopala sa otokom stopala, te kako postoji bolnost pri aktivnostima u desnom ramenu.
Preporučena je vožnja biciklom, a lokalno su ordinirane masti. Još u spisu da je priložen nalaz
od 16. travnja 2013., dakle dvije i pol godine od navedenog štetnog događaja da je navedeno
kliničkim pregledom kako su ožiljci sanirani, te da su pokreti ograničeni i bolni kod dužeg
stajanja i hodanja. Nakon ovog nalaza, pa sve do 4. svibnja 2017. da nema nikakvog uvida o
eventualnom liječenju. Vještak dr. A. P. na ročištu od 6. lipnja 2019.g. je naveo da je
dana 12. travnja 2018. pregledao tužitelja kojom prigodom je u kliničkom pregledu ustanovio
kako su kod tužitelja zaostala dva ožiljka. Jedan ožiljak je lokaliziran na vanjskoj strani
desnog gležnja u području fibularnog maleola, ožiljak je veličine 6x3,5 cm tamno pigmentiran
i u razini kože bez znakova infekcije. Drugi ožiljak da se nalazi u regiji desnog lakta sa
vanjske strane u razini kože blijedo pigmentiran i veličine 4x1 cm. Opisani ožiljak na desnom
gležnju stvara određeni stupanj naruženja blagog stupnja kao i navedeni ožiljak u području
lakta. Ono što je važno istaknuti kako je zbog predmetne ozljede i komplikacija odnosno
infekcije u području desnog gležnja, a što se može pratiti iz zdravstvenog kartona jasno da su
posljedice upale dovele do određenog funkcionalnog deficita koje je sada prilikom pregleda
uglavnom vezano za reduciranu plantarnu funkciju stopala za otprilike 1/3 opsega pokreta.
Dakle, iz predmetne prometne nezgode kao posljedica oguljotine nastupila je upala koja je
liječena oblozima antibioticima kroz 6, 7 i dio 8 mjeseca, ožiljak je zacijelio persekundam i
posljedica ovakvog cijeljenja upale u konačnici je zaostali ožiljak i zaostala ograničene
pokretljivost stopala u jednom smjeru. Što se tiče lakta kliničkim pregledom da nije utvrđeno
da postoji deficit. Ovakva ozljeda i posljedica može stvarati poteškoće posebno kod dužeg
hodanja po stepenicama, tako da može ustvrditi kako će takav hod po stepenicama zbog ovog
deficita biti znatno ili u određenoj mjeri usporen. To da se posebno odnosi kod spuštanja niz

11



Pnš-251/14

stepenice. Tužitelj je doživio povredu prava osobnosti sa trajnom umanjenja životne
aktivnosti u postotku od 7%. Trpio je bolove jakog intenziteta prvog dana nakon nesreće,
srednjeg intenziteta 7 dana, a blagog intenziteta tri tjedna. Bolovi blagog intenziteta i
povremenog trajanja su uklopljeni u gore navedeni postotak od 7%. Tužitelj je također trebao
pomoć (nemedicinsku druge osobe) u periodu dok je redovito odlazio na previjanje i kontrole
što se može izraziti potrebom od 50 dana u prosjeku 1 sat. Posebno upitan je li postojala
kakva povreda ramena vidljiva iz priložene medicinske dokumentacije vještak je naveo kako
je postojao udarac i udarno gniječna rana u području desnog ramena koja je cijelila
uobičajeno i koja se kasnije posebno ne navodi u nalazu plastičnog kirurga kao i ortoped osim
što se navodi kako postoje bolovi kod spavanja na desnom ramenu. U nalazu ortopeda od

2011. je preporučena kontrola po potrebi, te time ortoped cijenio da ne treba ili da nije
potrebna nikakva posebna intervencija. Ujedno da je i u nalazu od 16. travnja 2013. navedeno
u dijagnozi stanje poslije udarca u desno rame, te kako sada dolazi uglavnom zbog bolova u
desnom nožnom zglobu pri dužen hodanju i stajanju. U kliničkom pregledu traumatologa od

16. travnja 2013. nije opisano desno rame, te time vještak smatra da nije zaostao deficit.
Međutim, kako je u ranijim nalazima ranijim od 2013. navedena ozljeda odnosno udarac u
desno rame, kasnije se to ni ne spominje pa je vještak rame cijenio isključivo na okolnost
bolova. Upitan s obzirom na nalaze od 26. travnja 2018. u kojem je zabilježena ozljeda 4 i 5
rebrenog luka, je li se ista ozljeda može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim
događajem, a s obzirom na cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vještak je izjavio kako iz
liječničkog nalaza ordinacije opće medicine D. N. od 8. srpnja 2011. navedeno
kako je nalaz s nadnevkom od 28. lipnja 2011. kako je ista dobila očito u ruke nalaz sa HKP
od 27. lipnja 2011., te je tom prigodom sve dijagnoze prepisala. U navedenim dijagnozama
nigdje nije zavedeno nikakav udarac u područje prsišta. Također i u kasnijim nalazima nije
mogao naći da je postojao udarac u područje desnog prsišta, pa time vještak nije mogao
dovesti ove ozljede odnosno sanirane prijelome u uzročno posljedičnu vezu s štetnim
događajem. Moguće je da je štetni događaj bio 2011., a nalaz koji su dobili je iz 2018. da se
moguće dogodio incident koji nije nigdje zabilježen. Dr A. P. na ročištu za glavnu
raspravu dana 10. lipnja 2020. je na prigovore tuženika na okolnost postotka oštećenja
zdravlja odgovorio kako tuženik ističe da je infekcija gležnja uspješno zaliječena i kako se to
ne može dovesti s posljedicom ograničene pokretljivosti istog. Vještak da je nadalje naveo
kako svaki zglob nisu dvije kosti koje se spajaju nego i okolna meka tkiva koja čine
jedinstvenu cjelinu, pa osim kostiju odnosno zglobnih tijela postoje i meko tkivne strukture
kao zgloba čahura, ligamenti, tetive, potkožno tkivo i koža koje u većem ili manjem opsegu
mogu biti ozlijeđeni. U ovom slučaju, da je došlo do jedne ozbiljne infekcije rane-oguljotine u
području fiburalnog maleola koja se dugo liječila previjanjima i antibioticima kako bi se upala
lokalizirala odnosno kako bi se spriječilo širenje upale na okolna meka tkiva. Kao posljedica
ovakve dugotrajne upale i dugotrajnog liječenja, nastali su ožiljci koji su zahvatili meke
strukture ispod kože i samu kožu pa da je razlog tomu bio kontraktura odnosno djelomična
kontraktura ili djelomična ukočenost zgloba. Sigurno da je, a što je kliničkim pregledom
ustanovljeno, da je usporedbom jednog i drugog gležnja, a neovisno o godinama, upravo
ovakva reducirana pokretljivost gležnja komparirana sa zdravim. Temeljem svega
navedenoga, vještak je istakao da nije bilo predmetne prometne nezgode, da nije bilo
navedene ozljede koja se dugotrajno liječila, da ne bi bilo ni posljedica, a posljedice su upravo
opisane i ocijenjene.

Dr S. B. je u svom usmenom nalazu i mišljenju na ročištu za glavnu raspravu
dana 19. rujna 2010., a nakon uvida u dokumentaciju iz sudskog spisa, da je tužitelj 27. lipnja

2011. nastradao u saobraćajnoj nezgodi kao vozač motocikla, te je tijekom odvijanja iste
zadobio tjelesne povrede o kojima se prethodno izjasnio vještak kirurg traumatolog. Uvidom

12



Pnš-251/14

u medicinsku dokumentaciju kao i osobno zdravstveni karton, dana 8. srpnja 2011. da se
navodi smetnje s naslova psihijatrijske specijalnosti. Tužitelj se žali na nesanicu i napetost,
kao i gubitak apetita, pomiješan sa nagonom za povraćanje, naročito ako je akt hranjenja
povezan s izlaskom van! Navedene smetnje uočio prije 4-5 dana! Uočava se da odbija priču
vezanu sa prometnom nesrećom. Svadljiv sa pratnjom, kada se spomene vožnja motorom!
Postavljene dijagnoze nesanica, anksiozno depresivna psihoneuroza. Uključen je lijek za
spavanje 1 tabletu uvečer (ali ne više od 15 dana u kontinuitetu) i lijek anksiolitik lijek za
smirivanje napetosti u vremenskom trajanju od 2 tjedna, upućen je psihijatru. U trenutku
ozljeđivanja tužitelj je doživio primarno strah jakog intenziteta u trajanju od 1 sekunde,
nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 dana. Strah srednjeg intenziteta da
je bio u trajanju od 10 dana, a koji je i uvjetovao da se tužitelj javio liječniku opće medicine i
potužio na psihičke smetnje u vidu napetosti i nesanice, te je dr. B. mišljenja da je strah
blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima bio u trajanju 4-6
tjedana. Trajnih posljedica straha nema. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod
tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja a privremenog karaktera. Naruženije je
blažeg stupnja i estetske je naravi, što se tiče lakta, a što se tiče ozljeda na nozi isto nailazi na
naruženije koje je i blažeg intenziteta i estetske prirode, a dijelom i funkcionalno. Naime,
ispitanik lagano hramlje, je li to posljedica doživljene traume odnosno predmetnog štetnog
događaja ili životne godine tužitelja o tome da će detaljnije reći vještak traumatolog.

Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske i
imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 27. lipnja 2011. u
S., na raskrižju P. c. i P., a u kojoj je sudjelovao tužitelj kao
vozač motocikla S., reg. oznake osigurano po polici br.068000723315
kod J. o. d.d., i to zahtjev tužitelja za naknadu na ime neimovinske štete za
povredu prava osobnosti u iznosu od 43.000,00 kn i na ime imovinske štete tuđe pomoći i
njege iznos od 1.000,00 kn, na ime materijalne štete popravka vozila iznos od 4.000,00 kn, te
trošak obrade rane u iznosu od 500,00 kn, kao i trošak preslika dokumentacije u iznosu od
78,00 kn.

Tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da ne postoji obveza
tuženika na naknadu štete tužitelju te da nije dokazano iz čega bi proizlazila odgovornost
samog osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće.

Za utvrđivanje osnovanosti tuženikova prigovora osnovanosti ovaj sud je pregledao
spis Prekršajnog suda u Splitu, saslušao svjedoke tužitelja i osiguranika tuženika te proveo
prometno-tehničko vještačenje po vještaku N. K..

Iz prometno tehničkog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku N.
K. proizlazi da je isti u svom zaključku naveo više načina na koje je moglo doći do
predmetne prometne nesreće, ističući da je svjetlosna signalizacija bila u funkciji a što da
proizlazi iz dopisa C. u spisu. Kao jedan od načina nastanka prometne nesreće a
uvažavajući iskaz vozača motocikla, ovdje tužitelja da bi bilo jasno da je vozač osobnog
vozila M. osiguranik tuženika u raskrižje ušao na crveno svjetlo te da bi ovakav
iskaz bio tehnički održiv. Kao jedna od mogućih varijanta nastanka prometne nesreće a kada
bi iskazi vozača osobnog vozila M. osiguranika tuženika S. S. i svjedoka
K. G. bili točni da bi tada motocikl bio u fazi polukružnog okretanja a kada je za
njegov pravac kretanja upaljeno zeleno svjetlo kao i za pravac kretanja vozača osobnog vozila
M., te da bi tada vozač motocikla ulazio u putanju kretanja osobno vozilo
M. pa da je prema pravilima prednosti prolaska vozač motocikla trebao propustiti

13



Pnš-251/14

osobno vozilo i tek tada započeti s polukružnim okretanjem. Prema zaključku vještaka i
ovakva verzija nastanka prometne nesreće je tehnički održiva. Kao brzinu kretanja vozača
osobnog automobila neposredno prije nastanka prometne nesreće. Prema tome vještak a u
odnosu na iskaze svjedoka i sudionika događaja, s tim što u analizu ne uvodi iskaz svjedok
M. B., smatra da su tehnički održive dvije varijante nastanka ove prometne
nesreće. S obzirom na navedeno samim vještvom nije utvrđen način nastanka ove prometne
nesreće te uzroci iste, već je isto vještvo trebalo promatrati i analizirati kako samo za sebe,
tako i u odnosu na druge izvedene dokaze, prije svega iskaze svjedoka i sudionika ove
prometne nesreće. Ovaj sud je prihvatio ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je kritične prigode radnju polukružnog okretanja
obavljao na znak zelenog svjetla na semaforu, odnosno zelene strelice za skretanje u lijevo.
Sam tužitelj je osoba zainteresirana za ovaj parnični postupak i ishod istog, pa odluku sud nije
temeljio na iskazu samog tužitelja. Osiguranik tuženika naveo je kako je u raskrižje ušao na
znak zelenog svjetla na semaforu a da mu se moguće u tijeku prolaska kroz isto upalilo žuto
svjetlo. Iskaz osiguranika tuženika potvrdio je svjedok K. G. koji se kritične prigode
nalazio na mjestu suvozača u vozilu osiguranika tuženika. Ovaj sud nije prihvatio ni navedene
iskaze naime, iskaz osiguranika tuženika je suglasnošću stranaka pročitan iz prekršajnog spisa
a u kojem je isti bio okrivljenik odnosno osoba zainteresirana za ishod prekršajnog postupka,
dok je svjedok K. G. ujedno bio suvozač u vozilu osiguranika tuženika te njegov
prijatelj, kako proizlazi iz prekršajnog spisa, pa tako također pristrana osoba. Osim toga za
istaći je da je opće poznato da suvozači nisu osobe koje prate događanje na cesti prilikom
voženje, da njihova percepcija ne treba biti usmjerena na događaje na cesti, pa tako i na
izmjene svjetala na semaforima. Po mišljenju ovog suda jedini objektivni svjedok jest M.
B. pa je ovaj sud prihvatio iskaz M. B. kao uvjerljiv, objektivan, u
suglasnošću s drugim dokazima. Po iskazu navedenog svjedoka a koji je bio vozač u pravcu
kretanja osobnog automobila, osobni automobil osiguranika tuženika je ušao u raskrižje kada
je na semaforu za njegov prava kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo. Ovakav iskaz M.
B. podržava jednu od varijanti nastanka predmetne prometne nesreće iz zaključka
sudskog vještaka N. K. i to varijantu da je tužitelj u raskrižje ušao skretanjem lijevo
uz polukružno okretanje za 180 stupnjeva na upaljenu zelenu strelicu dakle, unutar
vremenskog intervala od 27 do 30 sekunde a da je tada osobno vozilo M. u raskriže
ušlo na crveno svjetlo. Za napomenuti je da iako ovaj sud nije vezan pravomoćnom odlukom
Prekršajnog suda da je ista upravo donesena u navedenom smjeru odnosno vozač motocikla
ovdje tužitelj je oslobođen odgovornosti da bi oduzeo prednost prolaska vozaču osobnog
automobila i time doveo do nastanka prometne nesreće, dok je osiguranik tuženika proglašen
krivim što je prolaskom kroz raskrižje dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo
upaljeno crveno svjetlo doveo do nastanka prometne nesreće. Međutim, u ovom dijelu je
Visoki prekršajni sud odbio optužbe protiv osiguranika tuženika a zbog nastupanja zastare
prekršajnog progon. Važno je napomenuti da iako djelatnici policije svjedoka M.
B. nisu odmah kontaktirali po nastanku prometne nesreće da je isti odmah po nastanku
iste djelatnicima policije naveden kao očevidac iste jer se isti kao očevidan ove prometne
nesreće navodi već na zapisniku o očevidu od 8. kolovoza 2011., pa tako i na zapisniku o
očevidu od 6. studenog 2011. Ovaj sud smatra iskaz svjedoka S. B., policijskog
službenika PPP kontradiktornim, te neuvjerljivim, bez obzira što se radi o ovlaštenoj
službenoj osobi, naime, isti u svom iskazu tvrdi da je predmetne prigode prilikom vršenja
očevida uvjerio se da na semaforu nema dodatne zelene strelice te da je ista ukinuta radi
izvođenja radova na kolniku P. dok je uredno radio semafor na raskrižju
P. c. i P., međutim, takva konstatacija nije upisana niti u
zapisnik o očevidu od 8. kolovoza 2011. kao niti u ispravku istog zapisnika od 6. studenog

14



Pnš-251/14

2011. uz obrazloženje policijskog službenika pred ovim sudom da se u zapisnik o očevidu
unosi ono što je zatečeno pa da isto ne treba unijeti u zapisnik o očevidu. Po mišljenju ovog
suda upravo zatečeno stanje fiksiranja tragova je bitno te posao policijskog službenika
prilikom obavljanja očevida, te eventualno nerad jednog od semafora na raskrižju na kojem se
dogodila prometna nesreća koja se obrađuje, je zasigurno činjenica koja se treba unijeti u
zapisnik o očevidu. Za napomenuti je da je isto u suprotnosti sa službenom evidencijom
G. S. i koncesionara C..

Zaključno po mišljenju ovog suda do prometne nesreće 27. lipnja 2011. je došlo na
način kako je to opisao sudski vještak N. K. a u verziji kada prihvaća iskaz tužitelja, a
do istog zaključka ovaj sud je došao temeljem iskaza M. B., vještva, iskaza
tužitelja, te gore navedene analize cjelokupnog dokaznog materijala. Stoga je osiguranik
tuženika kritične prigode postupio protivno odredbi čl.59.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama jer je ušao u raskrižje zadržavajući smjer kretanja dok je na semaforu za njegov smjer
kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, uslijed čega je u raskrižje prednjim lijevim vrhom
automobila udario u desnu bočnu stranu motocikla tužitelja a isti u ovoj prometnoj nesreći
zadobio lakše tjelesne ozljede, pa je počinio prekršaj kažnjiv po čl.59. st.5., a u svezi s
čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a iz čega proizlazi odgovornost
osiguranika tuženika za nastanak ove prometne nesreće.

Budući da je utvrđena suodgovornost osiguranika tuženika to je tuženika valjalo obvezati na naknadu štete u visini kako će se niže iznijeti.

U postupku su saslušani liječnici vještaci medicinske struke, te su isti izradili pisani
nalaz i mišljenje, a na okolnosti utvrđivanja visine naknade štete koja pripada tužitelju, kako
iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne detalje i kronologiju
liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu
osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim
znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta
neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i
dati svoju ocjenu pretrpljenih neimovinske i imovinske štete, radi čega se njihovo mišljenje u
cijelosti prihvaća.

Tijekom postupka je bilo prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka A.
P. pa su isti dopunski saslušan, izjašnjavajući se o primjedbama tuženika u bitnom
iskazao istovjetno onome kako je ranije izložio obrazlažući svoju procjenu utemeljenjem na
medicinskoj dokumentaciji, pregledu tužitelja, te na dugogodišnjem iskustvu.

Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom ocjenjujući
vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskih vještaka
vjerodostojnim, s obzirom da su vještaci svoje nalaze i mišljenja dali nakon što su pregledali
relevantnu medicinsku dokumentaciju, te su vještva dana prema pravilima struke i valjano
argumentirana i imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje i to
tjelesno i duševno zdravlje, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih
bolova, duševnih bolova i straha, nadalje vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, da
mu je ostalo naruženje lakog stupnja, da postoji funkcionalni deficit stopala za 1/3 opsega
pokreta, da isti ima poteškoće kod dužeg hodanja po stepenicama te usporen hod po istima, a
posebno pri spuštanju niz stepenice, imajući u vidu nelagode liječenja, dugotrajna previjanja,
infekciju rane, te neugodnostima koje je isto predstavljalo za tužitelja, po stavu ovog suda
pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 54.000,00 kuna, primjenjujući nove

15



Pnš-251/14

orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i

15. lipnja 2020. donesene na II. Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod brojem
Su-IV-47/2020-5 (2/20), tužitelju su dosuđene zatražene 43.000,00 kn.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su priznate kamate od 26. lipnja 2014., a kako je i zatraženo od dana podnošenja tužbe.

Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili
mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s
tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Oštećenik
ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao
usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni
najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. U situaciji kad oštećenik nije
plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u
visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe
pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe
pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj, nego ono što bi
on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, a to je cijena usluge
ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći, u konkretnom slučaju je to cijena od
35,00 kuna po satu. (ŽS STGžx-6/14, ŽS ST Gžnš-312/13-2). Ova cijena usluge za tuđu
pomoć i njegu je u slučaju da je ista pružena u Republici Hrvatskoj. Iz vještva koja je ovaj
sud prihvatio kao uvjerljiva i argumentirana proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i
pomoć kroz 50 dana po 1 sat dnevno, a što bi bilo ukupno 50 sati odnosno 1.750,00 kn. Kako
je tužitelj na ime tuđe njege i pomoći zatražio iznos od 1.000,00 kn, tužitelju je dosuđeno

1.000,00 kn. Tužitelj je za tuđu njegu i pomoć zatražio kamatu od dana podnošenja tužbe, a
dosuđena mu je kamata od presuđenja pa do isplate budući je šteta od dana presuđenja dobila
svoj novčani izraz i od tada je tuženik u zakašnjenju (VS RH Gzz-28/96, -109/12). Za više
traženi iznos na ime kamate za tuđe njegu i pomoć od 26. lipnja 2014. do 16. srpnja 2020.
tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Tužitelju je na ime naknade za troškove liječenja dosuđen od 500,00 kn. U
konkretnom slučaju je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj imao ranu koja je
duže trajala, često se čistila, bila inficirana, te je isti priložio račun obrade ove rane u
Specijalističkoj ordinaciji Plastične rekonstruktivne kirurgije V. G. a po kojem
računu je tužitelju i obistinjen iznosa. Naime, ovaj sud nije prihvatio prigovor tuženika da je
tužitelj mogao ranu obraditi uz korištenje svojih prava iz zdravstvenog osiguranja a da bi isto
za njega bilo besplatno te da je kao oštećenik dužan poduzeti razumne mjere u svrhu
smanjenja šteta. Navedeni račun odnosi se na obradu rane po liječniku specijalisti, a ne po
liječniku opće prakse, kako je obrada rane neodgodivo liječnički zahvat pogotovo s obzirom
na infekcije iste, a za specijalističke preglede postoje liste čekanja, što je notorna činjenica, to
je ovaj izdatak tužitelja za liječenje opravdan, bez obzira što isti ima i prava iz zdravstvenog
osiguranja, pa je prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. Na navedeni iznos tužitelju je
priznata zatezna kamata od dana izdavanja računa odnosno konzumacije liječničke usluge od

18. kolovoza 2011.

Tužitelj je zatražio iznos od 78,00 kn s kamatom od 26. lipnja 2014. na ime
fotokopiranja dokumentacije priložene uz tužbu. Tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen je kao
neosnovan, naime, isti trošak bi predstavljao trošak parničnog postupka a ne može
predstavljati glavnog zahtijeva materijalnih troškova tužitelja.

16



Pnš-251/14

Na ime naknade materijalne štete motocikla sina tužitelja, tužitelju je dosuđen
zatraženi iznos od 4.000,00 kn. Naime, iz vještva N. K. proizlazi da motocikl do
dana nezgode je bio u eksploataciji 7 godina, da je vrijednost istog vozila pred štetu, a s
obzirom na amortizaciju istog 5.908,50 kn, s obzirom na opseg i karakter oštećenja na
predmetnom motociklu tržna vrijednost spašenih ostataka da bi iznosila 764,70 kn pa da je
počinjena stvarna šteta na vozilu ovom prometnom nezgodom od 4.333,70. Vještak je
zaključio da popravak motocikla nije ekonomski opravdan jer je štete na motociklu totalna.
Stoga je potraživanja tužitelja od 4.000,00 kn na ime visine štete na motociklu opravdano i u
skladu s predmetnim vještvom. Tuženik je prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja u odnosu
na potraživanje imovinske štete na motociklu, ovakav prigovor tuženika je neosnovan, naime
tužitelj je spisu priložio sporazum o ustupu prava potraživanja na naknadu štete koja je
nastala na motociklu kojim vlasnik motocikla I. M., sin, ustupa isto pravo ovdje
tuženiku. Tužitelju je priznata zatezna kamata od presuđenja do isplate budući je šteta od dana
presuđenja dobila svoj novčani izraz i od tada je tuženik u zakašnjenju, za više traženo na ime
zatezna kamate od 27. lipnja 2011. do 16. srpnja 2020. na materijalnu štetu tužbeni zahtjev je
odbijen kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 5. i 155.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje ZPP-a) i u
skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/04,
107/2015 dalje: Tarifa).

Tužitelju je sud obistinio troškove kao stranci koji nije uspio samo u razmjerno
neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tužitelju
trebalo priznati za zastupane na ročištima 17. studenog 2015., 18. listopada 2016., 7. veljače

2017., 9. svibnja 2017., 24. listopada 2017., 17. siječnja 2018., 13. ožujka 2018., 6. lipnja

2019., 19. rujna 2019., 10. lipnja 2020. - za svako ročište po 100 bodova, za zastupanje na
ročištima od 2. veljače 2016., 11. prosinca 2019., 9. ožujka 2020 za svako ročište po 25
bodova, za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesaka od 19. rujna 2017. - 100 bodova,
odnosno ukupno 1.450,00 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn daje iznos od

14.500,00 kuna. Navedeni iznos trebalo je uvećati za PDV od 25 %, odnosno za PDV od

3.625,00 kn, što ukupno iznosi 18.125,00 kune. Isti iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe
tužbe i presude, svaki od po 830,00 kn te trošak vještačenja od po 5.600,00 kn, što daje
ukupno obistinjeni iznos tužitelju od 24.555,00 kn. Za više traženo na ime troškova postupka
zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika prema
tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženik sazna za visinu troška
kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove
postupka za tuženika ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije
presuđenja.

Split, 16. srpnja 2020.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana dostave ovjerenog prijepisa iste.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda
objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra
se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu