Povrv-1203/2019

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji B. G. F., u pravnoj stvari tužitelja H. …, OIB: …, Z., U. G. V. …, kojeg zastupa J.Š., odvjetnica u S., M. š. …, protiv tužene M. F., OIB: …, S., M. …, kojeg zastupa R. P., odvjetnik u S.., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. lipnja 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, 16. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. od 28. svibnja 2019, pod brojem Ovrv-2317/19, te se nalaže tuženoj M. F.,
OIB: …, platiti u roku od 8 dana tužitelju H. …. ,
OIB: …, iznos glavnice 1.888,67 kuna ( tisuću osamsto osamdeset osam
kuna i šezdeset sedam lipa ), sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 294,32 kuna od 22. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 382,18 kuna od 22. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 382,18 kuna od 22. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 382,18 kuna od 22. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 382,18 kuna od 22. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 65,63 kuna od 13. prosinca 2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju H. …., OIB: …, u roku od 8 dana naknaditi tužitelju M. F., OIB: …, trošak postupka u iznosu od 1.050,00 kuna (tisuću pedeset kuna) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Povrv-1203/2019

Obrazloženje

Kod javnog bilježnika A. Š. iz S. je 28. svibnja 2019. pod poslovnim brojem
Ovrv-2317/19 zaprimljen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja)
protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem navodi kako na temelju vjerodostojne
isprave – izvatka iz poslovnih knjiga/računa tužena duguje tužitelju iznos od 1.888,67 kuna
zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, te
kako tužena do danas nije podmirila svoje dospjelo dugovanje to predlaže donijeti rješenje o
ovrsi.

Javni bilježnik A. Š. iz S. je 28. svibnja 2019. donio rješenje o ovrsi pod
poslovnim brojem Ovrv-2317/19, na koje rješenje je tužena 12. lipnja 2019. uložila prigovor
pobijajući isto u cijelosti.

U svom prigovoru tužena je navela da je u stanu u S., S. … stanovala kao zaštićeni stanar, do sastavljanja Ugovora o raskidu ugovora o najmu stana, od 26. listopada 2015. kojim se obvezuje iseliti u roku od 60 dana. Isti da je potpisan od sedam suvlasnika objekta u čijem sastavu je i predmetni stan s pripadajućim mjernim mjestom. Nakon što je podmirila režijske troškove (vode, struje i sl.) 5. siječnja 2016. sastavljen je primopredajni zapisnik u kojem je točno navedeno stanje spornog brojila, s jednim od suvlasnika stana. 21. prosinca 2015. pismeno je izvijestila H. D. da od 1. siječnja 2016. stanuje na novoj adresi M. … K.-S., te da se očita brojilo radi konačnog obračuna potrošnje. Iako je
tužitelja izvijestila o promjeni adresi i dalje se na njenu adresu dostavljaju računi za
potrošačko mjesto S., S. …, nakon čega je izvijestila jednog od suvlasnika da se s
vlasničkim listom prijavi H.-u kako bi daljnji računi pristizali na imena vlasnika, a što isti
nisu učinili te su kao suvlasnici i korisnici potrošačkog mjernog mjesta nastavili uplaćivati
potrošak struje neovlašteno se služeći njenim imenom. Također da je doznala kako je 21.
kolovoza 2018. zbog neurednog plaćanja na prijedlog opskrbljivača, mjerno mjesto
isključeno, a njoj da se za 9 mjesec 2018. i 12 mjesec 2018. zaračunava potrošnja.

Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-1203/19 od 4. rujna 2019.
stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim
brojem Ovrv-2317/19 od 28. svibnja 2019. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje
provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacije
računa) ( list 5 spisa ), Ugovor o raskidu ugovora o najmu stana sklopljenog 26. listopada

2015. između I. A., V. A. Ž., L. T., V. T.,J. V., mal. L. V. i mal. L. V., s jedne strane kao najmodavaca
i M. F. kao zaštićenog najmoprimatelja, te S. F. kao člana obiteljskog domaćinstava ovjerenog pod brojem OV-2742/15 (list 11-15 spisa) sa punomoćima od 9. listopada 2015. ovjerene pod brojem OV-12693/15 i OV-12694/15 (list 16-17 spisa), pregled kupac – mjerno mjesto na ime M. F. (list 18 spisa), primopredajni zapisnik od 5. siječnja 2016. (list 19 spisa), dopis tužene upućen J. V. od 11. travnja 2016. sa primkom povratnicom (list 20-21 spisa), dopis M. F. od 21. prosinca 2015. (list 22 spisa), Ugovor o opskrbi (kategorija kućanstvo) broj 4013-15-018015 od 12. studenog 2015., Ugovor o korištenju mreže (kategorija kućanstvo)

2

Povrv-1203/2019

broj 4013-15-018018 od 12. studenog 2015., zaključeni između tužitelja i tužene ( list 39-41
spisa ), račun broj 1305472156-160521-6 na iznos od 139,18 kn za razdoblje od 7. siječnja

2016. do 6. svibnja 2016. (list 42 spisa), zahtjev kupca br.1636 (povrat preplate po obračunu)
od 20. siječnja 2016. na iznos od 385,12 kn ( list 43 spisa ), račun broj 2202078173-181020-0
tužitelja za razdoblje od 4. travnja 2018. do 3. listopada 2018. na iznos od 1.823,04 kune ( list
49 spisa ).

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

Odredbom članka 29. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 68/01., 177/04.,
76/07. i 152/08.) Vlada RH je na sjednici održanoj 2. veljače 2006. donijela Opće uvjete za
opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 14/06. – dalje: Opći uvjeti) kojim se
definiraju energetski i tehnički uvjeti te gospodarski odnosi između isporučitelja električne
energije i korisnika (potrošača električne energije). U smislu odredbe članka 2. točke 22.
Općih uvjeta opskrbljivač tarifnog kupca je opskrbljivač koji na temelju Zakona o tržištu
električne energije ima obvezu javne usluge opskrbe tarifnih kupaca električnom energijom,
dok je u smislu članka 2. točka 6. Općih uvjeta tarifni kupac električne energije kupac za
kojeg se električna energija dobavlja na reguliran način i po reguliranoj cijeni u sustavu
obveze javne usluge. Odredbom članka 27. Općih uvjeta propisano je da se odnosi između
energetskog subjekta ili kupca ili proizvođača u skladu s Općim uvjetima uređuju slijedećim
ugovorima: ugovorom o priključenju, ugovorom o opskrbi i ugovorom o korištenju mreže.

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i
41/08., dalje: ZOO/05.) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju
obvezu, a odgovoran je za njeno ispunjenje.

Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacije računa) utvrđeno je da tužitelji
imaju potraživanje prema tuženoj u ukupnom iznosu od 1.888,67 kuna, te da se isti iznos
odnosi na dospjelo potraživanje od 22. svibnja 2018. na iznos od 294,32 kuna, dospjela
potraživanja od 22. lipnja 2018., 22. srpnja 2018., 22. kolovoza 2018. na iznos od 382,18
kuna, dospjelo potraživanje od 13. prosinca 2018. na iznos od 65,63 kuna.

Pregledom Ugovora o raskidu ugovora o najmu stana sklopljenog 26. listopada 2015.
između I. A., V. A. Ž., L. T., V. T., J. V., mal. L. V. i mal. L. V., s jedne strane kao najmodavci i M. F. kao zaštićenog najmoprimatelja S. F. kao člana obiteljskog domaćinstava utvrđeno je kako su stranke suglasno raskinule isti čime je M. F. kao i svim članovima njenog domaćinstava prestalo pravo stanovanja u stanu u S., S. …. Istim ugovorom su M. F. i S. F. potvrdili da su od J. V. primili iznos od 50.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna u svrhu naknade zbog iseljenja i odricanja od svih prava na predmetnom stanu, te isti stan slobodan od osoba i stvari predati najmodavcima u roku od 60 dana od dana potpisa Ugovora 26. listopada 2015.
Ujedno su se obvezali do dana iseljenja podmiriti sve režijske troškove koji terete predmetni
stan (električna energija, voda i sl), te najmodavcima prezentirati potvrde o uplati. Pregledom
primopredajnog zapisnika utvrđeno je da su ključevi stana ukupne površine 91,92m2,
smještenog u zgradi u S., S. …., na čest.zgr…., Z.U …. K.O. S., predani za

3

Povrv-1203/2019

suvlasnike V. T. od strane tužene, kao i posjed stana slobodan od osoba i stvari, a
kojim zapisnikom se ujedno potvrđuje da je M. F. uredno ispunila sve svoje
obveze preuzete Ugovorom o raskidu Ugovora o najmu stana sklopljenog 26.10.2015. i
solemniziranog dana 26.10.2015. pod brojem OV-2742/15. Razvidno je da je na
Primopredajnom zapisniku prekriženo da je tužena prezentirala potvrde o plaćenim režijama,
te da bi time izvršena njena obveza iz članka 3. stavak 2. Ugovora.

Uvidom u dopis tužene upućen J. V. od 11. travnja 2016. sa primkom
povratnicom razvidno je da se tužena obratila J. V. navodeći kako se već u
prosincu 2015. odjavila s adrese S., S. …., da je ostvarena preplata koju je H.
podmirio, da nije dovoljna samo odjava tužene kod tužitelja, već da se istovremeno trebaju
prijaviti vlasnici stana na navedenoj adresi, koji su odgovorni za brojilo … u S.

….

Iz dopisa M. F. od 21. prosinca 2015. proizlazi da se ista obratila tužitelju,
te ga izvijestila da od 1. siječnja 2016. stanuje na novoj adresi S., M. …., te da
moli da joj se računi ubuduće dostavljaju na navedenu adresu. Te je tužitelja zamolila da
izvrši očitavanje brojila radi konačnog obračuna , a o čemu da je izvijestila i RWE energiju.

Ugovor o opskrbi (kategorija kućanstvo) broj 4013-15-018015 od 12. studenog 2015.,
Ugovor o korištenju mreže (kategorija kućanstvo) broj 4013-15-018018 od 12. studenog

2015., zaključeni između tužitelja i tužene razvidno je da se isti odnose za potrošačko mjesto
S., M. …..

Pregledom računa broj 1305472156-160521-6 na iznos od 139,18 kn za razdoblje od

7. siječnja 2016. do 6. svibnja 2016. razvidno je da je za navedeni period ukupan iznos računa
417,43 kuna, da je od istog oduzeta preplata na dan obračuna 23. 5. 2016. od 278,25 kuna, pa
da je izdan račun na 139,18 kuna. Uvidom u zahtjev kupca br. 1636 (povrat preplate po
obračunu) od 20. siječnja 2016. na iznos od 385,12 kn razvidno je da je isti iznos isplaćen
tuženoj.

Čitanjem računa broj 2202078173-181020-0 utvrđeno je da je isti ispostavljen na ime
kupca M. F. s datumom dospijeća 7. studenog 2018., na ime potroška električne
energije za razdoblje od 4. travnja 2018. do 3. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 1.823,04
kuna.

Tijekom postupka bila je sporna pasivna legitimacija tužene, jer da je tužena iselila iz
stana u roku od 60 dana od 26. listopada 2015. za koje potrošačko mjesto je vršena isporuka
električne energije po izvodu iz poslovnih knjiga, te nastalo predmetno dugovanje, iz čega bi
proizlazilo da ista ne bi bila kupcem električne energije za utuženo razdoblje. Iz priloženih
dokaza doista proizlazi da tužena je iselila iz predmetnog stana još 2016., da je zatražila od
HEP-a da izvrši konačno očitanje brojila radi konačnog obračuna, da je 2016. postojala i
preplata tužene tužitelju, da se obratila jednom od vlasnika stana po naputku HEP-a, navodeći
da nije dovoljno da se sama odjavi od tužitelja, već da se istovremeno moraju prijaviti vlasnici
stana. Ovo samo za sebe ne bi bio dokaz da ista nije pasivno legitimirana.

Tužitelj svoje potraživanje dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga koji ukazuje na
postojanje duga kako na istom stoji od strane tužene prema tužitelju, koji izvod je
vjerodostojna isprava.

4

Povrv-1203/2019

Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom propisano je da se odnosi između
energetskog subjekta ili kupca ili proizvođača u skladu s Općim uvjetima uređuju slijedećim
ugovorima: ugovorom o priključenju, ugovorom o opskrbi i ugovorom o korištenju mreže, te
upravo navedenim ugovorima bi se mogla dokazati postojanje eventualne pasivne legitimacije
tužene, a niti jedan od ovih ugovora tužitelj nije prezentirao sudu, kako bi dokazao pasivnu
legitimaciju tužene. Naprotiv isti u podnesku predanom na ročištu od 27. siječnja 2020. se
poziva na odredbu članka 30 st. 1 Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom kojim je
propisan način raskida ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, navodeći da tužena
nije postupila u skladu s navedenom odredbom, pa da je i nadalje u obvezi prema tužitelju, a
bez dostavljanja ugovora kojim su regulirali međusobne odnose.

Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju
povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi
drukčije (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).

Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za
stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa
predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu
dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi
obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu
činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih
sredstava.

Dakle, tužitelj je dužan dokazati činjenicu koja je stvarna osnova tužbe, te je u
predmetnom slučaju bio dužan dokazati da je tužena pasivno legitimirana u skladu s Općim
uvjetima, a kao to nje učinio primjena su pravila o teretu dokazivanja, te ista činjenica uzeta
kao nedokazana.

Stoga je ovaj sud pozivom na odredbu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku
primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te ukinuo platni
nalog, a na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11.,
25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a).

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1., 155.,

164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/2019 – dalje ZPP-
a) i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12,
103/04, 107/2015 dalje: Tarifa).

S obzirom na potpuni uspjeh tužene u sporu istoj su priznati troškovi i to za pristup na
ročišta od 27. 1. 2020., 4. 6. 2020. za svako ročište po 25 bodova, sukladno Tbr. 9. 1. Tarife,
za podnesak od 23. 1. 2020. 25 bodova sukladno Tbr. 8. 1. Tarife, za ročište za objavu
presude 12,5 bodova sukladno Tbr. 9. 3. Tarife, a što ukupno iznosi 87,5 bodova, što pri
vrijednosti boda od 10 kuna daje iznos od 875 kuna, koji uvećan za Pdv od 25%, od 218,75
kuna daje 950 kuna, koji iznos uvećan za pristojbu prigovora od 100 kuna, daje ukupno
obistinjen iznos tuženoj od 1.050,00 kuna.

5

Povrv-1203/2019

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 16. srpnja 2020.

Sutkinja

B. G. F., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana
prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u
3 primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tužene
- spis

6