Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužitelja
M. p. d.o.o., OIB., S., O. h. n. p. 6, kojeg
zastupa M. P., o. u S., protiv tuženika 1. H. M. d.o.o.,
OIB., Z., K. 2, kojeg zastupa A. J., odvjetnica u
Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o., Pisarnica S., H. m. 1/i,
2. V. I K. d.o.o. OIB., S., H., radi
naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. lipnja 2020. u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1. te
punomoćnika tuženika pod 2., 16. srpnja 2020.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženicima pod 1. H. M. d.o.o i pod 2. V. I
K. d.o.o., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju M. P.
d.o.oiznos od sveukupno 60.000,00 kuna (šezdeset tisuća kuna) sa zakonskom
zateznom kamatom koja teće od 2. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena.
Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede
prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kuna ( trideset tisuća kuna ), tužbeni
zahtjev odbija se kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženicima pod 1. H. M. d.o.o i pod 2. V. I
K. d.o.o., u roku od 15 dana tužitelju M. p. d.o.o.
naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.087,50 kuna ( devet tisuća osamdeset
sedam kuna i pedeset lipa ), zajedno s zateznim kamatama koje teku od
presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
1
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
Za više zatraženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija
se kao neosnovan.
Obrazloženje
U tužbi, podnijetom ovom sudu 2. kolovoza 2016. tužitelj je naveo da je dana 14.
srpnja 2016. u dnevnom listu S. D. objavljen članak novinarke gđe. A.
M. pod naslovom „Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn duga". U
nadnaslovu se navodi „veliki su neplatiše, poput šoping centra M. o. S., našli pod
prijetnjom isključenja". U samom tekstu se navodi da bi trgovački centar M. o. S. bio
dužan negdje ispod 50.000,00 kuna, te da zbog toga prijeti isključenje vode. Iz sadržaja teksta
proizlazi da bi autorica teksta prenijela izjavu Z. M., d. tuženika pod 2.
kojim tekstom da su tužitelju veoma grubo i teško povrijeđena prava osobnosti u smislu
odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) i to kumulativno pravo,
pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku. Navedena prava osobnosti su
povrijeđena konstatacijom da bi M. o. S. bio dužan tvrtki V. i k. d.o.o.
iznos od cca 50.000,00 kuna, te da zbog toga šoping centru M. o. S. prijeti isključenje
vode. Naveli su da se radi o potpuno lažnoj činjenici. Tvrtka M. p. d.o.o. odnosno M.
o. S. na dan pisanja predmetnoga članka nije imala niti kune duga prema V. i
k. d.o.o. lz izvoda otvorenih stavki navedene tvrtke da je jasno da ne postoji niti
jedna jedina kuna dospjeloga duga na dan 14. srpnja 2016. Budući M. o. S. nema
dugovanja da je jasno da ne može doći niti do isključenja vode. Navedenim pisanjem tuženika
pod 1. kao i davanjem takve izjave tuženika pod 2., a dostupnom mnogobrojnom čitateljstvu
S. D. tužitelju je pričinjena znatna neimovinska šteta povredom prava
osobnosti. Člankom 16. Zakona o medijima da je propisano da su mediji dužni poštovati
dostojanstvo, ugled i čast građana. Kodeksom časti hrvatskih novinara je propisano da je
novinar dužan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, a također da kritički
prosuđuje izvore informacija. Dužan je poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te
uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba. Kada se iznose optužujući navodi novinar mora
nastojati sva stajališta predstaviti javnosti. Autorica predmetnoga članka nije uopće zatražila
očitovanje tvrtke M. p. d.o.o. glede postojanja eventualnoga duga. Minimum
profesionalnosti nalaže da se zatraži i od druge strane da kaže svoju stranu priče, te
eventualno demantira tvrdnje iz predmetnoga članka. Zbog svega gore opisanoga da je
tužitelju nanesena znatna neimovinska šteta. Nakon što je izašao predmetni tekst tužitelj da je
bio suočen sa znatnim neugodnostima. Kontaktirao ga je niz osoba sa nizom pitanja i
komentara. Osim navedenoga tužitelj je vlasnik trgovačkog centra M. o. S., te da pretežiti
dio kupaca dolazi upravo sa ovoga područja gdje je dnevni list S. D.
najčitaniji. Jasno da se ovakvim pisanjem stvara vrlo loša slika o tvrtki M. p. d.o.o. kao
i o trgovačkom centru M. o. S.. Loš imidž utječe i na potencijalne kupce, a zatim i na
zakupce centra koji to osjete kroz smanjenu potrošnju. Općepoznata da je činjenica koliko
tvrtke ulažu i brinu se za svoj imidž koji je jedna od najbitnijih stvari u poslovanju. Da je
tome tako pokazuju i općepoznate činjenice o enormnim svotama koje tvrtke ulažu u
marketing. To zna i tuženik koji vrlo velika sredstva i ostvaruje od marketinga. Ovakvim
tekstovima, koji su k tome lažni, da se ruši imidž trgovačkog centra, te se time nanosi
nemjerljiva šteta tužitelju. Osim gore navedenoga tužitelj da je zatražio sukladno čl. 40.
Zakona o medijima ispravak objavljene informacije. Predmetni ispravak nije objavljen. Iz
2
svih gore navedenih razloga, a pozivom na odredbu čl.21. Zakona o medijima i čl.1100 ZOO
tužitelj da ima pravo na naknadu neimovinske štete, te s obzirom na sve okolnosti drži da bi
primjerena novčana naknada iznosila 90.000,00 kuna, pa je sudu predložio donošenje odluke
kojom će predlaže da sud nakon provedene rasprave donese odluku kojom će obvezati
tuženika na dužnu isplatu kao i naknadu troškova postupka.
Podneskom od 18. ožujka 2020. godine tužitelj je uredio tužbu u odnosu na tuženika
pod 1, s obzirom da je raniji tuženik S. D. d.d. prestao postojati, te je isti sada
pripojen društvu H. m. d.o.o.
U odgovoru na tužbu tuženika pod 2. zaprimljenom kod suda 6. listopada 2016.,
tuženik se u cijelosti usprotivo tužbi i činjenicama navedenim u tužbi. Naime, tužitelju da je
dana 30. lipnja 2016. godine upućen poziv za podmirenje duga po šifri kupca 96896. Poziv na
podmirenje dugovanja da je upućen iz razloga što su se u trenutku slanja poziva stekli uvjeti
sukladno Općim i tehničkim uvjetima V.a glede prekida isporuke vode. Poziv za
podmirenje duga je neposredno uručen tužitelju dana 30. lipnja 2016.. Naveli su da su navodi
izneseni u tužbi u cijelosti neosnovani, jer u trenutku slanja opomene tj. poziva pred prekid
isporuke vode tužitelj da je bio neplatiša u odnosu na ovog tuženika, te su u trenutku slanja
poziva bili ispunjeni svi uvjeti propisani Općim i tehničkim uvjetima ovog tuženika temeljem
kojih je mogao doći do prekida isporuke vodoopskrbe. Tuženiku je dana 28. srpnja 2016.
godine upućen dopis sa kratkom kronologijom zbivanja glede iznos dugovanja te se u privitku
odgovora na tužbu dostavlja dopis br.22002, a na okolnost da je tuženik u nekoliko navrata
bio i usmeno upozoren na podmirenje dugovanja kao i e putem mail-a, tuženik se u cijelosti
protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i predložio je sudu nakon provedenog dokaznog postupka
tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U odgovoru na tužbu tuženika pod 1., zaprimljenom kod suda 7. studenog 2016. isti se
u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže
sudu donošenje presude kojom će se tuženicima pod 1. i pod 2. naložiti da mu isplate iznos
od 90.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2016. godine pa
do isplate, kao i da mu nadoknade parnične troškove. Unatoč tome što tužitelj u tužbenom
zahtjevu pod točkom I. i II. nije predložio solidarno ispunjenje obveza za tuženika pod 1. i
pod 2., tuženik je istakao da tužbeni zahtjev postavljen na takav način nije usvojiv. Naime, da
će sud budući da poznaje pravo u nastavku postupka, a uzimajući u obzir da se solidarnost
nikada ne pretpostavlja jer je za njen nastanak uvijek potreban pravni osnov, utvrđivati
odgovornost posebno u odnosu na tuženika pod 1. (nakladnika) i tuženika pod 2. (fizičke
osobe koja je nakladniku dala informaciju). Svoje potraživanje tužitelj pokušava opravdati
navodima da mu je tuženik pod 1. 14. srpnja 2016. godine objavom članka u dnevnom listu
S. D. pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn
duga" podnaslov su se naplatiše, poput šoping centra M. O. S.', našli pred prijetnjom
isključivanja vode. nisu bili jedini..." povrijedio prava osobnosti i to kumulativno pravo na
ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku... Tim više što se u nastavku teksta spominje da
trgovački centar M. O. S. prema trgovačkom društvu V. i k. d.o.o.
ima dugovanje u iznosu od cca kn 50.00,00 iz kojeg razloga mu prijeti isključenje vode, što
nije točno. Prije svega, tuženik je skrenuo pozornost na činjenicu da tužitelj izostavlja
rečenice koje u članku slijede iza onih koje spominje u tužbi, čime nastoji izvući iz konteksta
cijeli članak. U tom smislu, a u prilog svojim tvrdnjama da na dan objave spornog članka nije
postojala niti jedna jedina kuna dospjelog duga prema trgovačkom društvu V. i
k. d.o.o., tužitelj dostavlja Izvod otvorenih stavki za kojega u historijatu tužbe
navodi da odražava stanje na dan 14. srpnja 2016. godine to jest na dan objave spornog
3
članka, iako na spomenutom izvatku jasno stoji da je izdan 12. srpnja 2016.g. to jest dva dana
prije objave spornog članka. Jasno je da tužitelj na sve načine pokušava opravdati svoj tužbeni
zahtjev, međutim postojanje dugovanja na dan objave spornog članak uopće nije bitno za
odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, naime da u spornom članku ne stoji da je tužitelj dužan na
taj i taj dan, već Z. M., d. t. d. V. i k. d.o.o.
tužitelja uzima za primjer dužnika koji je tek po opomeni platio dugovanje. Dakle, ne
spominju se nikakvi konkretni datumi. U odnosu na navode tužitelja da A. M., a.
spornog članka, a prije njegove objave, uopće nije zatražila očitovanje trgovačkog društva
M. P. d.o.o. glede postojanja eventualnog duga, pa da je time povrijedila načelo
audiatur et altera pars istakao je da je autorica sve informacije u pogledu spornog duga dobila
od Z. M., d. t. d. V. i k. d.o.o. Dakle, kada
se uzme u obzir da je gospodin Z. M. "prvi čovjek" t. d. V. i
k. d.o.o. da je jasno da je autorica članka imala osnovani razlog povjerovati da su
informacije koje joj je on prenio točne. Stoga, nesporno je da autorica članka nije iznijela
činjenična utvrđenja, već je prenijela navode druge osobe, a za što se, sukladno odredbama
Zakona o medijima, ne može odgovarati. Međutim, ukoliko bi se tijekom postupka dokazalo
da je tužitelju doista nastala neimovinska šteta koja je u uzročno posljedičnoj vezi s objavom
spornih članaka, utoliko se tuženik pod 1. poziva na č1.21. st.4. ZM-a koji taksativno
propisuje situacije u kojima nakladnik ne odgovara za štetu. Nadalje, iz obrazloženja tužbe da
nije jasno kojim se to parametrima vodio tužitelj kada je visinu neimovinske štete koja mu je
navodno nastala objavom spornog članka cijenio baš u iznosu od 90.000,00 kn. To posebno
kada se uzme u obzir da taj iznos potražuje od tuženika pod 1. i pod 2. bez da je odredio u
kojem iznosu tereti jednoga, a u kojem drugoga tuženika. Ipak, teško je povjerovati da
prosječan kupac povezuje t. c. M. o. S. i t. d. M. p.
d.o.o., pa da bi iz tog razloga tužitelju nastala šteta za koju bi imao pravo tražiti naknadu.
Naime, u odštetnim parnicama u kojima se potražuje naknada štete bilo imovinske bilo
neimovinske, bilo obje, zbog informacije objavljene u medijima, da bi postojala odštetna
odgovornost nakladnika ili autora takve informacije mora se raditi o informaciji koja se u
razumnoj mjeri može povezati s tužiteljem. Dakle da svaka prosječna osoba prosječnog
znanja i poznavanja činjenica može znati da se neka informacija odnosi upravo na tužitelja.
Drugi uvjet koji također mora biti ispunjen da bi postojala odštetna odgovornost za
informaciju objavljenu u medijima, to jest da bi se radilo o difamirajućoj informaciji, ona
mora imati takva svojstva da svaka prosječna treća osoba može o tužitelju zauzeti negativan
stav, smatrati ga osobom koju je potrebno izbjegavati ili prezirati, koju je moguće ismijavati
odnosno kada se položaj tužitelja u društvu i njegovoj zajednici upravo zbog objavljene
informacije, umanjuje. Takav stav zauzeo je VSRH u svojoj odluci od 16. veljače 2010.
godine broj Rev 129/2010-2 koja se dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu. Institut
naknade neimovinske štete radi povrede časti, ugleda i dostojanstva ima svrhu ograničiti
medije u iznošenju neistinitih i neprovjerenih informacija, a ne informacija koje su točne, ali
po mišljenju tužitelja, nepodobne da bi se iznijele u javnost, a posebice zato što je upravo
dužnost i svrha medija javnost izvještavati o svim aktualnim temama. Zaključno tuženik
smatra potrebnim naglasiti sljedeće: Zakonom o medijima propisano je da se nematerijalna
šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika. Tužitelj
je 15. srpnja 2016. godine tuženiku pod 1. uputio Zahtjev za ispravak objavljenje informacije.
Tuženik pod 1. nije udovoljio takvom zahtjevu iz razloga što se u spornom članku na niti
jednom mjestu ne spominje naziv tvrtke tužitelja, niti da je tužitelj vlasnik t. c.
M. O. S., niti je dostavljen dokaz koji bi govorio tome u prilog. U tom smislu,
opreza radi, tuženik pod 1. S. D. je istakla prigovor promašene aktivne
legitimacije. Kako sve navedeno govori u prilog tome da je sporni članak sastavljen uz
poštivanje svih uredničkih i novinarskih postulata, tako se predlaže sudu odbaciti, podredno
4
odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku pod 1. prouzročeni trošak postupka.
Podneskom od 21. veljače 2020.g. tuženik pod 1. izvijestio je sud da je trgovačko.
društvo. S. D. d.d. pripojeno trgovačkom društvu H. M. d.o.o. na
temelju rješenja Trgovačkog suda u Z. pod br. Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019., te se
kao tuženik pod 1. označava upravo H. M. d.o.o.
Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem članka S.
D. priloženog uz tužbu pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, škver platio
380.000 kn duga" (list 5-6 spisa), zahtjeva za ispravak objavljene informacije od 15. srpnja
2016. (list 7-8 spisa), potvrde o primitku pošiljke (list 9.spisa), e.mail korespondencija (list 10
spisa), izvod otvorenih stavki tuženika pod 2. na dan 12. srpnja 2016. (list 11 spisa); na dan
30. lipnja 2016. (59 spisa); 14. srpnja 2016. (list 63 spisa), izvadak iz registra žigova (list 12
spisa), dopisi tuženika pod 2. od 30. lipnja i 28. srpnja 2016. upućeni tužitelju ( list 17-19
spisa), odluka VSRH poslovni br. Rev-129/2010-2 od 16. veljače 2010. (list 26-27 spisa),
preslike članka "Investitor:Iako nam je M. otuđio ateste, M. ćemo otvoriti krajem
veljače", "M. p. od početka 2015. su nam platili samo 1 posto radova" (list 32-39 spisa),
ispis pregleda zatvaranja tuženika pod 2. za razdoblje od 6. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016.
(list 62 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Z. broj Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019.
(list 71-72 spisa), dopis tuženika pod 1. od 15. lipnja 2020. o broju prodaje dnevnog lista
S. D. za dan 14. srpnja 2016. (četvrtak) (list 82 spisa), saslušanjem direktora
tužitelja kao parnične stranke (list 53-55 spisa), saslušanjem svjedoka Z. M. (list 43
spisa), A. M. (list 48-49 spisa), M. I. (list 55-56 spisa).
Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Među strankama nije sporno da je u tiskanom izdanju novina S. D. 14.
srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, š. platio
380.000 kn duga", podnaslova „ Zavrnut ventil veliki su neplatiše, poput šoping centra M.
o. S., našli pod prijetnjom isključivanja vode i nisu bili jedini …", nije sporan sadržaj istog
članka. Nije sporno da je tuženik nakladnik tiskanog izdanja novina "S. D.".
Nesporno je utvrđeno da se prije podnošenja tužbe, 15. srpnja 2016., tužitelj obratio
glavom uredniku S. D. d.d. sa zahtjevom za ispravak objavljenje informacije.
Među strankama je nesporno da ispravak informacije nije objavljen. Nije sporno da je tužitelj
imao određeno dugovanje prema tuženiku pod. 2, u povodu kojeg dugovanja je dobio
opomenu, a koje dugovanje je bilo podmireno na dan objave članka po opomeni tuženika pod.
2. Odnosno nesporno je da tužitelj nije imao dugovanja prema tuženiku pod 2. u odnosu na
vodoopskrbu na dan objave predmetnog članka.
Kao sporno postavilo se pitanje aktivne legitimacije tužitelja, je li navedenim člankom
povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, odnosno je su li tuženik pod 1. i 2. u obvezi
naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, ukoliko jesu je li njihova
obveza solidarna ili djeljiva, ukoliko je do štete došlo je su li ispunjene pretpostavke da se
tuženik pod 1. oslobodi odgovornosti za istu po Zakonu o medijima.
5
Odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je da svaka fizička
i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim
zakonom, a stavkom 2. istog članka da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život,
tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog
života, slobodu i drugo.
Odredbom članka 16. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11. i
81/13. - dalje ZM) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i
čast građana.
Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete
sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od
nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada
ispravak nije moguć.
Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u
medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim
zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija
kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor
imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru
njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je
postupao u dobroj vjeri.
Odredbom članka 21. stavak 3. ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti
za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije
određeno.
Prema odredbi članka 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.
Odredbom članka 40. stavka 1. i 2. ZM-a određeno je da svatko ima pravo od glavnog
urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljenje informacije kojom su bila
povrijeđena njegova prava ili interesi i to u roku od 30 dana od dana objave informacije.
Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,
41/08., 12/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) propisano je da je šteta povreda prava osobnosti
čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog
prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i ili duševnoj boli,
predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u
skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a.
Odredbom članka 1099. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti
oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka,
povlačenja izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja
se postiže pravičnom novčanom naknadom.
Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava
osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2.
6
istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi
računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju
kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s
njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema odredbi članka 1100. stavak 3. ZOO-a
propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procjeni
da težina povrede i druge okolnosti to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu
neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.
U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu
novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu
težinu i trajanje, nije neznatna.
Odredom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Iz iskaza direktora tužitelja proizlazi da novinarka S. D. A. M. je
i prije objave predmetnog članka u S. D. znala pisati članke o firmi M.
prvi, a u kojima bi se radilo o nekorektnom pisanju. Postojao je još jedan spor upravo zbog
članka A. M., a koji spor su dobili. Drugi novinari S. D. ukoliko nešto
žele pisati o M. p. redovito kontaktiraju telefonskim putem ili pak mailom, te im uvijek
iznesu svoje viđenje, te nikad nije bilo nikakvih problema. Novinarka A. M. zasigurno
nije kontaktirala tužitelja prije objave predmetnog članka, nije tražila tužiteljevo očitovanje
niti viđenje od strane tvrtke M. P.. Da ih je navedena novinarka kontaktirala zasigurno
bi došla do njih, ako ne telefonski, onda mailom, a odgovaraju na sve mailove. Objavom
predmetnog članka nastala je šteta za tvrtku M. P. d.o.o. Naime, navedeni članak je
senzacionalistički, omalovažava ovu tvrtku, pa su ih zvali mnogobrojni najmoprimci M. o.
S. što je to s vodom i slično i kako to upravljaju samim centrom. Također i sam ugled
prema trećim osobama, npr. bankama objavom ovakvog članka je narušen. Stoga da im je na
više način objavom ovakvog članka koji se ruga s tvrtkom M. P. d.o.o., jer se navode
mali iznosi dugovanja, za veliku tvrtku je zasigurno nastala šteta. Što se tiče samog duga u
trenutku objave članka duga prema V. i k. nije bilo, odnosno isti je
podmiren. Naime, prije objave članka postojao je određeni dug, ali da su oni isti platili
postupajući po opomeni. A. M. da je kontaktirala i interesirala se za navedeno
dugovanje zasigurno bi je izvijestili zbog čega je dugovanje nastalo, sigurno zbog nekih
planova poslovanja, podmirivanja obveza i sl., međutim tužitelj smatra da je cilj objave ovog
članka upravo bio naštetiti ugledu, pa da zbog istog ni ovog puta kao ni ranije kontaktirani od
ove novinarke. Tužitelj je istakao kako se na isti način ne ponašaju svi novinari S.
D.. Posebno upitan kazao je da on ne zna je li je prijetilo isključenje vode, zbog
postojanja duga, to da bi trebalo pitati V., najvjerojatnije na opomeni piše ukoliko se ne
plati, da će se voda isključiti, ali oni da su vodu platili ali da do mogućnosti isključenja vode
nije niti moglo doći jer bi odmah po opomeni platili dugovan iznos, a što je i funkcija
opomene, te je ovdje sporno to što nisu kontaktirani, da daju svoju izjavu u svezi s tim o čemu
je novinarka željela pisati. Da ga je novinarka kontaktirala u svakom slučaju bi joj kazao da su
dobili opomenu, postupili po istoj, pa moguće da ne bi došlo do ruganja kao što je navedeno u
predmetnom članku "suva špina", a što tužitelja smatra posebno uvredljivim u istom, a
pogotovo u ozbiljnom poslovnom svijetu. Posebno upitan jesu li posjetitelji možda manje
dolazili u centar zbog ovog članka, tužitelj je kazao da to ne može tvrditi ali da su im se
najmoprimci u centru obraćali zbog predmetnog članka, negodovali te da je to utjecalo na
njihovo poslovne odnose, a negativno za firmu, te su isti tvrdili da je ovaj članak negativno
utjecao na samo poslovanje najmoprimaca, isti optuživali upravo njih, pa je tako utjecao i na
7
samo poslovanje. Nadalje je dodao na pitanje je li tužitelj jedini vlasnik M. o. S., je li
prosječni građanin povezuje M. o. S. sa M. P., tužitelj je naveo da prosječnog
građanina zanima senzacionalizam, pa tako i članci tko će ostati bez struje i vode, pa je tako i
interesantan i sam centar M. o. S.. Pojam suhe špine odnosi se na M., te da mu je
poznato da u članku uključene i druge pravne osobe, a u svezi s problemom ne plaćanja vode.
Konačno na postavljeno pitanje je li mu poznato koliko je bio star najstariji otvoreni račun
prije podmirivanja od strane tužitelja, isti je kazao da to nije bitno, da je mogao biti star i
četiri godine, da im nije prijetilo isključivanje vode, te da su postupili po opomeni, da se
radilo o normalnom poslovanju, te da je moguće došlo do problema s računima jer se
prebacivala vode s građevinske vode na normalne račune za vodu.
Saslušani svjedok Z. M. je naveo da je od studenoga 2013. do prosinca 2016.
te prije ročišta je pokušao kontaktirati tuženika pod 2) da ga upoznaju sa problematikom
odnosno radi čega je pozvan u svojstvu svjedoka, a sve radi vjerodostojnosti svjedočenja.
Odgovor od tuženika pod 2) da nije dobio sve do prije početka današnjeg ročišta kada su ga
na sudskom hodniku o postojanju spisa obavijestile punomoćnice tuženika pod 1) i pod 2).
Zamj. pun. tužitelja da mu je pokazala novinski članak koji je predmetom današnjeg
postupka, a pun. tuženika pod 2) pokazala mu je opomene i ukazala na datume oko datuma
izlaska članka u S. D. i papira kada je dao izjavu n. S.
D.. S. je predao izlist iz e - pošte iz kojeg se vidi da je tražio da ga obavijeste o
čemu je riječ u ovome postupku kako bi se mogao kvalitetnije pripremiti za svjedočenje. Za
vrijeme dok je bio direktor V. način funkcioniranja oko naplate zaostalih potraživanja
je bio da je najprije postojao sustav opomena, zatim su se potrošačima slale opomene pred
isključenjem i u konačnici bi slijedilo isključenje iz sustava. Da se točno ne može sjetiti koja
je novinarka S. D. bila kod tuženika pod 2) i raspitivala se o dužnicima. On da
je imao napisani spisak nepodmirenih obveza i potrošača i sjeća se da je među njima bila
tvrtka M. P. d.o.o., te da se ne sjeća da li je novinarki pokazivao fizički spisak ili je
samo čitao iz njega, ali da dopušta mogućnost da je spomenuo i tvrtku M. P. d.o.o.
Sigurno da je tu tvrtku spomenuo među dužnicima, jer je to bilo stanje na taj dan. Problem je
nastao jer je u međuvremenu trgovačko društvo M. P. d.o.o. podmirilo dug prema
V., a nekoliko dana prije da je novinarki S. govorio o postojanju tog duga.
Dopušta mogućnost da je novinarki iz S. izjave davao putem telefona, sa sigurnošću se
nije mogao sjetiti, jer nije znao o kojoj novinarki S. D. je riječ. Kada mu je
pročitan dio novinskog članka koji je objavljen u S. D. 14.7.2016. da nije
sporno i da je vjerojatno takvu izjavu dao novinarki S. D., te isti ne vidi šta bi
tu bilo uvredljivo. Svjedok je naglasio da su već u postojanje duga kod siromašnijih dopuštali
na otplatu na rate te na taj način izlazili u susret.
Saslušani svjedok A. M. navela je da je ona bila autorica članka objavljenog u
dnevnom listu S. D. 14. srpnja 2016. pod naslovom "Nakon 31 minute suhih
špina, Š. je platio 380.000,00 kn duga, a u kojem je izvijestila da se i Shoping centar M.
o. S. našao pred isključenjem vode, a radi neplaćenog duga prema V. Navedenu
informaciju da je dobila od najvjerodostojnijeg izvora za dobivanje ovakve informacije, što je
tadašnji direktor V. i k. Z. M., a što da je smatrala vjerodostojnim
izvorom informacije, u odnosu na V., te dužnike istih. Ne bi bilo uvjerljivo da bi
direktor V. i k. d.d. davao lažne podatke o svojim klijentima i njihovim
dugovima. Kako ovu informaciju tako je i druge informacije dobila od Z. M. iz
članka pod navedenim naslovom, iz telefonskog razgovora s istim, a isti je informacije koje
joj je dao crpio iz dokumentacije V. Samu dokumentaciju V. da nije imala na
uvid niti se nalazila radi razgovora s gosp. M.. Da je napisala više članaka gdje se
8
obrađivala tema M. o. S., te tvrtke M. P. d.o.o, te da joj je bilo poznato da su isti
teški za stupiti u kontakt, te da se suzdržavaju od izjava i očitovanja, te često upućuju s jedne
tajnice na drugu. Novinarka se nije mogla sa sigurnošću sjetiti, ali misli da je pokušala stupiti
u kontakt s direktorom M. P. d.o.o. jer da je tako radila uobičajeno, a uobičajeno i po
naputku urednika, to je uvijek bilo i prvo pisanim putem, odnosno mailom. Upravo zbog
velikog broja tekstova nije se mogla izjasniti kakvu je komunikaciju pokušala ostvariti ove
prigode s direktorom M. P. d.o.o. prije objavljivanja teksta. Uobičajena procedura kod
objave teksta je da novinar tekst predaje uredniku, urednik isti pročita i odobri, a kao što je
bilo i ove prigode, a nakon toga isti čitaju lektor čitači. Svjedokinja je posebno napomenula da
je u ovom slučaju smatrala pribavljene informacije točnima, izvor vjerodostojnim, naime u
nekim slučajevima, a u isto vrijeme kao i objava ovog teksta, da je imala i informaciju da
M. P. d.o.o. imaju neplaćene račune za struju, a kako nije dobila potvrdu te informacije
od H.-a, isto da nije niti objavila u niti jednom članku.
Saslušani svjedok M. I. je navela da je u vrijeme objave predmetnog
članka u S. D. bila zaposlenica tužitelja M. P. d.o.o., te je u to vrijeme
bila jedina tajnica K. G. direktora, te jedina tajnica navedene firme. S obzirom na
navedeno bilo joj je poznato poslovanje same firme, te sve što se događalo u svezi
predmetnog članka. Nju osobno nitko nije kontaktirao iz S. D., a radi provjera
informacija vezanih za predmetni članak ili pak radi davanja kakvih izjava, a prije objave
predmetnog članka. Da ju je netko kontaktirao da bi o istom izvijestila direktora tužitelja, ali
nikakvih upita u navedenom smjeru da nije imala. Tko je želio kontaktirati nju ili direktora to
da je uvijek mogao učiniti, naime imali su dostupne fiksne linije, te su koristili mail
komunikaciju. Nakon objave predmetnog članka, a koji da je u jutarnjim satima pročitala
odmah su počeli brojni pozivi, najviše od strane zabrinutih zakupaca prostora M. o. S.
Naime, isti su se uznemirili oko informacije da će nestati vode u centru, a centar je bio otvorio
u 3. mjesec, zakupci su investirali određena sredstva, očekivali profit od prodaje robe, te ih je
naravno uznemirila informacija da bi moglo nestati vode u centru, pa bi bila dovedeno u
pitanje i ostvarivanje profita kod istih. Stoga da su ih zvali zbog čega će nestati vode, te
samim tim je dovedeno u pitanje njihovo poslovanje i kredibilitet. Osim zakupaca zvali su ih i
investitori centra M. o. S. koji su također bili zabrinuti, a koji su došli do ovog članka.
Ona da je kontaktirala računovodstvo, te su joj kazali da nema nikakve osnove zbog koje bi
sam centar ostao bez vode, te da takva mogućnost ne postoji, a koju informaciju je prenosila
zakupcima. Ovaj članak da je narušio sam ugled firme, a uložena su velika sredstva u
marketing kako bi se centar Mall of Split izborio za svoje mjesto na tržištu pored već
otvorenih postojećih trgovačkih centara, te je ovaj članak zasigurno naštetio ugledu firme i
samog centra M. o. S. Posebno upitana je li postojao dug tužitelja prema V. i
k., svjedokinja je kazala da ona to ne zna, da te poslove vodi računovodstvo firme te
da ona takve informacije nije imala, tek po objavi članka da je kontaktirala računovodstvo.
Nadalje je svjedokinja navela da M. P. d.o.o nikad nisu imali svoju web stranicu, da
Web stranicu s kontakt brojem ima M.o. S., a kao projekt M. P., osobe, koje žele
kontaktirati nju ili pak gospodina G., dobili bi kontakt za nas s kontakt broja M. o. S..
Naime, navedeni broj je broj info pulta M. o. S., a gdje se mogu dobiti svi kontakti i
tražene informacije kako kontakti pojedinih zakupaca, tako i njen kontakt odnosno fiksna
linija M. P. za nju, te kontakt gospodina G. odnosno fiksna linija direktora M.
P., a na koju da bi se ona javljala i prosljeđivala pozive gospodinu G.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, temeljem savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka,
ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
9
Predmet spora je zahtjev tužiteljia za naknadom neimovinske štete, a vezano za
objavljivanje članka u tiskanom izdanju novina S. D. 14. srpnja 2016.
objavljenog pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, š. platio 380.000 kn duga",
podnaslova „ Zavrnut ventil veliki su neplatiše, poput šoping centra M. o. S., našli pod
prijetnjom isključivanja vode i nisu bili jedini …".
Tuženik pod 1. istakao je prigovor promašene aktivne legitimacije, a koji prigovor je
odbijen kao neosnovan, naime kako je razvidno iz priloženog izvatka iz registra žigova na
listu 12 spisa tužitelj je nositelj registriranog žiga M. o. S., te ujedno i vlasnik istoimenog
trgovačkog centra, trgovački centar nije pravna osoba, iz čega proizlazi aktivna legitimacija
tužitelja.
Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratilo tuženiku pod 1. sa zahtjevom radi ispravka
informacije, pa je time u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu
neimovinske štete sukladno odredbi članka 22. ZM-a, a koja tužba je podnesena u roku
propisanom članku 23. ZM-a.
Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu posebno ističe da nije za odlučivanje u ovoj
pravnoj stvari bitno postojanje dugovanja tuženika na dan objave članka, jer da u članku
direktor tuženika pod 2. tužitelja uzima za primjer dužnika koji je tek po opomeni platio
dugovanje. Ovakvi navodi tuženika pod 1, su djelomično točni, za štetu po ZM može
odgovarati osoba koja je iznijela točne, pa tako i netočne informacije, isto nije preduvjetom
odgovornosti za istu. Međutim, tuženik pod 1. je doista člankom prenio navode direktora
tuženika pod 2. da je tužitelj dio duga platio po opomeni, ali isto tako prenio je da isti ima i
preostali dug, a što je bilo netočno, te nesporno utvrđeno da tužitelj na dan objave članka nije
imao dugova kod tuženika pod 2. Tuženik pod 1.navodi da je novinarka tuženika prenijela
navode direktora tuženika pod 2., a ne činjenična utvrđenja, da je s obzirom da se radilo o „
prvom čovjeku“ tuženika pod 2. imala osnovani razlog povjerovati u točnost informacije. Iz
iskaza A. M. proizlazi da se ne može decidirano izjasniti, ali da misli da je prije
objavljivanja članka pokušala stupiti u kontakt s tužiteljem, te da su isti teški za stupiti u
kontakt, da je ranije objavljivala članke na temu M. o. S., te tužitelja. Iz iskaza
svjedokinje M. I., te direktora tužitelja proizlazi da prije objavljivanja
predmetnog članka novinarka A. M. iste nije kontaktirala radi provjere navoda iz
članka. Ovaj sud smatra utvrđenim na temelju takvog uvjerljivog iskaza predstavnika
tužitelja, te svjedokinje I., a uzimajući u obzir da svjedokinja M. nije sigurna je li
ili nije kontaktirala tužitelja, da ista nije provjeravala navode iz članka kod tužitelja, pa ista na
ovakav način nije postupila s profesionalnom pozornošću.
Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s potpunom profesionalnom
pozornošću tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju osobito ako ta
tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo, može objaviti tek nakon što se pouzdano
utvrdi da je istinita pa i onda kada informacija dolazi od novinskog izvora povjerenja.
Navedeni izvor povjerenja može postojati, ali to povjerenje nije i ne može biti ispred obveze
novinara za provjeru točnosti činjenica koje namjerava objaviti. U konkretnom slučaju
novinarka tuženika nije postupala na navedeni način, tuženik se ne može osloboditi
odgovornosti tvrdeći da je prenio izjave i optužbe direktora tuženika pod 2., u postupku je
utvrđeno da tužitelj nije upitana da se izjasni o svim tvrdnjama direktora tuženika pod 2.
10
Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu naveo je da da prosječan kupac ne može povezati
tužitelja s trgovačkim centrom M. o. S., a da pri tom misli na svaku prosječnu osobu
prosječnog znanja i poznavanja činjenica, uvidom u preslike članka "I.: Iako nam je
M. otuđio ateste, M. ćemo otvoriti krajem veljače", "M. p. od početka 2015. su
nam platili samo 1 posto radova" (list 32-39 spisa), razvidno je da tuženik pod 1. i ranije pisao
o tužitelju, te upravo u svojim člancima povezivao tužitelja s M. o. S., a teško je
povjerovati da bi to bili i jedini članci koji povezuju isti s tužiteljem. Prema tome, a kao se u
medijima povezuje tužitelja i M. o. S. i običnom građaninu koji je zainteresiran za takovu
vrstu informacija mogla je biti poznata činjenica o povezanosti istih, pa se iznijete informacije
u tekstu u razumnoj mjeri mogu povezati s tužiteljem.
Kako tuženik pod 1. nije objavio ispravak informacije, iako je to od istog zatraženo,
jer da se u predmetnom članku ne spominje naziv tvrtke tužitelja, za kazati je da isto govori o
izostanku dobre vjere kod tuženika pod 1.
Tuženik pod 2. u svom odgovoru na tužbu navodi zakonitost u svom postupanju glede
duga tužitelja, a što nije predmetom ovog postupka.
Pregledom predmetnog članka već u podnaslovu se navodi „ Zavrnut ventil veliki su
neplatiše, poput šoping centra M. o. S., našli pod prijetnjom isključivanja vode i nisu bili
jedini …", te na ovaj način aludira da bi šoping centar M. o. S. bio veliki neplatiša, te da
je bio pod prijetnjom isključenja vode, za napomenuti je da je opće poznata činjenica da
prosječan čitatelj posebno obraća pozornost na naslove i podnaslove, na temelju istih
prosuđuje hoće li tekst pročitati, a i stvara sudove. Dok u naslovu se navodi „Nakon 31
minute suhih špina, š. platio 380.000 kn duga", u tekstu se prenose navodi direktora ViK-a
o plaćanju dijela duga po opomeni tužitelja, te najavi podmirenja ostatka duga, a ako to ne
učine navodi se „ a bože moj, zna se što slijedi….“, a čime se jasno aludira na „suhe špine“ iz
naslova teksta, odnosno obustavu vodoopskrbe. Na ovaj način objavom teksta tuženik pod 1.,
te davanjem informacije o klijentu tuženik pod 2., a u odnosu na dio dugovanja koji je već bio
podmiren po opomeni, a koji objavljeni tekst sadrži navedene informacije o tužitelju dane od
strane tuženika pod 2., pri tom sadrži i dijelom netočne informacije, kojim se tužitelja svrstava
kao velikog neplatišu iako se radi o dugu za veliki trgovački centar od 50.000,00, koji je pri
tome i nepostojeći, te kojim se aludira na moguću obustavu vodoopskrbe centra, počinjena je
šteta tužitelju. Za napomenuti je da ovakvo neprofesionalno iznošenje informacija o klijentu
od strane direktora VIK-a bi danas bilo u suprotnosti s važećim pozitivno pravnim propisima
o zaštiti privatnosti. Na ovaj način kod šire javnosti diskreditira se tužitelja, kao neozbiljnog
poslodavca koji ne plača račune, te se o istome stvara loš dojam u široj javnosti. Ovakvim
pisanjem i iznošenjem informacija tužitelju je počinjena neimovinska šteta, naime zasigurno
je isti članak izazvao zabrinutost kod zakupaca prostora M. o. S., nesigurnost za nastavak
poslovanja, a za što su zasigurno krivili tužitelja, na ovaj način je narušena slika o tužitelju, pa
tako i trgovačkom centru, a koja slika je bitna za uspješno poslovanje tužitelja, te tvrtke troše
velika sredstva za stvaranje imiđa, stoga je ovakvim pisanjem tuženika pod 1. i iznošenjem
informacija tuženika pod 2. od strane istih narušen ugled, čast, dostojanstvo tužitelja kako u
poslovnom svijetu, tako i u široj javnosti.
Ovaj sud smatra da se u odnosu na tuženika pod 1. nisu ispunile zakonske
pretpostavke iz članka 21. stavak 4. ZM-a jer autor članka nije poduzeo sve potrebne mjere za
provjeru točnosti informacija, a već samo neobjavljivanje ispravka pokazuje da nije postupao
u dobroj vjeri.
11
U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te prigovor da se u predmetnom slučaju ne
radi o solidarnoj obvezi tuženika pod 1. i 2., za istaći je da je odredbom članka 1107 ZOO-a
propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju
solidarno. U stavku 2. istog članka propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu
i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi
udjeli u nastaloj šteti. Ovaj sud smatra da je u predmetnom slučaju za primijeniti citiranu
odredbu. U predmetnom slučaju tuženik pod 1. i 2. su štetu prouzročili zajedno, tuženik pod
1. objavom predmetnog članka navedenog sadržaja, a tuženik pod 2. davanjem informacije o
klijentu na neprofesionalan način navodeći informacije o već podmirenom dugu ( ranije
podmiren po opomeni ).
Slijedom iznijetog ovaj sud zaključuje da je objavljivanjem spornog članka, te
iznošenjem navedenih informacija o tužitelju povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Dnevni
list tuženika pod 1. u kojem je objavljen sporni članak tiskan je u velikom broju primjeraka,
od kojih je prodano 25.578,00 primjeraka, dakle, sud je vodio računa i o dosegu lista u kojem
je članak objavljen.
Prema odredbi članka 1100. stavak 3, a u vezi članka 19. ZOO/05 za povredu ugleda i
drugih prava osobnosti sud će ako ocjeni da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju
dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje
nema.
Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud je zbog povrede ugleda,
dostojanstva tužitelju dosudio iznos od 60.000,00 kuna, a prilikom odlučivanja o visini
naknade sud je vodio računa i o tome da tuženik pod 1. nije objavio ispravak informacije, te
da je tužitelj pravna osoba, vlasnik trgovačkog centra, pa je s obzirom na djelatnost tužitelja
odnosno njegovih zakupaca jako bitna slika u široj javnosti o tužitelju, jer je s istim u uskoj
vezi uspješnost poslovanja tužitelja, vođeno je računa i o velikom broju prodanih primjeraka
novine tuženika pod 1.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dosuđene i zatezne kamate od podnošenje tužbe do isplate.
U odnosu na tuženika pod 1. za kazati je da se od novinara u traganju za istinom ne
samo da se očekuje već se i traži, kroz kvalitetno informiranje, da upozorava na uočene
nedostatke ili nepravilnosti u društvu te da nepravilnosti i nedostatke pokuša otkloniti ili
spriječiti, moguće i ukazivanjem na samo upitne ili neprihvatljive pojave sve u smislu odredbi
članka 38. Ustava RH, poštujući slobodu mišljenja i izražavanja te širenja informacija i
kreativnih i kritičnih ideja, zabranu cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude
prema učesnicima u tokovima komunikacije, nezavisnost sredstava informiranja u djelovanju
kao "glas kritičke javnosti" pa se niti tuženiku ne može staviti na teret ponašanje njegovih
novinara u skladu sa takvim očekivanjima ili pravima i obvezama,
U skladu sa prethodno iznijetim svaki novinar (putem ovlasti na iznošenje istine u
svjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice
prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu) ima pravo (slobodu) i na kritiku,
pravo o onome o kome piše/izvještava iznositi svoj sud, ali (jer treba djelovati u okvirima
profesionalne etike novinarske struke) ne i pravo štititi se i relativizirati svoje ponašanje samo
paušalnim i pukim pozivanjem na istaknute vrijednosti, već stvarnim i dosljednim
poštivanjem tih vrijednosti, poštivanjem čovjekova dostojanstva i etičkih načela (uz ostalo)
istinitosti, objektivnosti i potpunosti – prema onima o kojima piše/izvještava, upotrebom u
12
radu (civiliziranim komuniciranjem s javnošću, poštivanjem etike javne riječi i svačijeg prava
na privatnost te davanjem točne, potpune i pravovremene informacije) argumentiranih tvrdnji
te točnih činjenica i izraza koji neće sugerirati nešto što bi samo po sebi ili u smislu cjeline,
vrijeđalo ugled, čast i dostojanstvo, njegovu privatnost.
Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 2. i 155
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/2019 – dalje ZPP-a). i u
skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/04,
107/2015 dalje: Tarifa).
Tužitelj je u postupku uspio sa s osnovom 100%, a s visinom 66%. Slijedom
navedenog cijenjen je ukupan uspjeh tužitelja u sporu od 83%. Postotak uspjeha tuženika u
sporu je 17%.
Tužitelju bi za puni uspjeh u parnici trebalo priznati za sastav tužbe od 2. 8. 2016.100
bodova, sukladno Tbr 7.1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 22. 5. 2018., 6. 9. 2018., 5.
12. 2019., 10. 2. 2020., 10. 6. 2020., 24. 6. 2020., za svako ročište po 100 bodova, sukladno
Tbr 9.1. Tarife, za sastav podneska od 12. 1. 2017., 18. 3. 2020. za svaki od po 100 bodova,
sukladno Tbr 8.1 Tarife, za ročište za objavu presude 50 bodova sukladno Tbr 9.3. Tarife,
odnosno ukupno 950 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn, sukladno Tbr 50 Tarife
daje iznos od 9.500,00 kuna. Navedeni iznos trebalo je uvećati za PDV od 25 %, odnosno
PDV od 2.375,00 kuna, što je ukupno 11.875,00 kuna.
Od postotka uspjeha u sporu tužitelja, a koji je u većoj mjeri uspio u sporu, oduzet je
postotak uspjeha tuženika, a koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, pa je dobiven iznos od 66%.
Tužitelju je odmjerena naknada takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku od 66 %,
koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici.
Stoga tužitelju od ukupnog troška od 11.875,00 kuna pripada 66%, a što iznosi 7.837,5
kuna, na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe na presudu od 1.250,00
kuna, a što daje ukupan iznos od 9.087,50 kuna, dakle tužitelju je priznat ukupan trošak
postupka u iznos od 9.087,50 kuna, za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tuženika pod 1. i 2.
prema tužitelju u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tuženik sazna za
visinu troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na
troškove postupka za tuženike ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle
prije presuđenja.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 16. srpnja 2020.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta, v.r.
13
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- p. t.
- p. t. pod 1.
- t.pod 2.
- u spis
14