1

              P-2069/2018

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

21000 SPLIT

Poslovni broj: P-2069/2018

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda, Mislavu Poliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika OTP b. d.d., OIB:…, S., zastupana po odvjetnicima u o. d. A. & A. d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 09. lipnja 2020. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. G., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika D. Č., odvjetničkog vježbenika u o. d. A. & A. d.o.o., dana 16. srpnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak

1. Ugovora o kreditu broj 75644/05 od 23.3.2005. godine, zaključenog između D. Š. i

HVB S. B. d.d., sada OTP b. d.d., u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno

kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.000,00 CHF te se isplaćuje po

prodajnom deviznom tečaju kreditora, vrijedećem za CHF, na dan korištenja kredita, članak

10., B), 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim

ratama u valuti CHF, članak 10., b), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečne rate

plaćaju prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, određenog

korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za CHF valutu ugovora na

dan ispunjenja obveze, d), 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita

zakasni s uplatom mjesečne rate na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan

kad mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, a na

prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeće uz

uvažavanje istih pravila plaćanja iz odjeljka c) ove točke te u dijelu d), tečajevima zbog izvršeni plaćenja/uplata.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11.    Ugovora o kreditu broj 75644/05 od 23.3.2005. godine, zaključenog između D. Š.  i HVB S. b. d.d., sada OTP b. d.d., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa    promjenjiva, a utvrđuje se aktom/odlukom kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 43.184,65 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 21.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,30 kn od 10.6.2005. godine

- na iznos od 7,61 kn od 10.9.2005. godine

- na iznos od 2,59 kn od 10.11.2005. godine

- na iznos od 7,93 kn od 10.12.2005. godine

- na iznos od 2,76 kn od 10.01.2006. godine

- na iznos od 13,40 kn od 10.03.2008. godine

- na iznos od 7,92 kn od 10.10.2008. godine

- na iznos od 30,87 kn od 10.11.2008. godine

- na iznos od 22,31 kn od 10.12.2008. godine

- na iznos od 70,98 kn od 10.01.2009. godine

- na iznos od 127,42 kn od 10.02.2009. godine

- na iznos od 150,99 kn od 10.03.2009. godine

- na iznos od 109,61 kn od 10.04.2009. godine

- na iznos od 102,24 kn od 10.05.2009. godine

- na iznos od 98,10 kn od 10.06.2009. godine

- na iznos od 106,43 kn od 10.07.2009. godine

- na iznos od 89,78 kn od 10.08.2009. godine

- na iznos od 97,34 kn od 10.09.2009. godine

- na iznos od 84,37 kn od 10.10.2009. godine

- na iznos od 95,91 kn od 10.11.2009. godine

- na iznos od 89,29 kn od 10.12.2009. godine

- na iznos od 146,58 kn od 10.01.2010. godine

- na iznos od 164,71 kn od 10.02.2010. godine

- na iznos od 160,87 kn od 10.03.2010. godine

- na iznos od 176,29 kn od 10.04.2010. godine

- na iznos od 198,47 kn od 10.05.2010. godine

- na iznos od 218,24 kn od 10.06.2010. godine

- na iznos od 256,15 kn od 10.07.2010. godine

- na iznos od 219,08 kn od 10.08.2010. godine

- na iznos od 313,26 kn od 10.09.2010. godine

- na iznos od 263,84 kn od 10.10.2010. godine

- na iznos od 273,41 kn od 10.11.2010. godine

- na iznos od 314,39 kn od 10.12.2010. godine

- na iznos od 368,56 kn od 10.01.2011. godine

- na iznos od 296,98 kn od 10.02.2011. godine

- na iznos od 315,73 kn od 10.03.2011. godine

- na iznos od 289,21 kn od 10.04.2011. godine

- na iznos od 349,23 kn od 10.05.2011. godine

- na iznos od 390,37 kn od 10.06.2011. godine

- na iznos od 409,03 kn od 10.07.2011. godine

- na iznos od 616,48 kn od 10.08.2011. godine

- na iznos od 419,72 kn od 10.09.2011. godine

- na iznos od 390,37 kn od 10.10.2011. godine

- na iznos od 397,60 kn od 10.11.2011. godine

- na iznos od 394,93 kn od 10.12.2011. godine

- na iznos od 420,53 kn od 10.01.2012. godine

- na iznos od 438,43 kn od 10.02.2012. godine

- na iznos od 443,95 kn od 10.03.2012. godine

- na iznos od 430,94 kn od 10.04.2012. godine

- na iznos od 437,88 kn od 10.05.2012. godine

- na iznos od 445,05 kn od 10.06.2012. godine

- na iznos od 434,31 kn od 10.07.2012. godine

- na iznos od 433,30 kn od 10.08.2012. godine

- na iznos od 413,09 kn od 10.09.2012. godine

- na iznos od 419,99 kn od 10.10.2012. godine

- na iznos od 435,01 kn od 10.11.2012. godine

- na iznos od 430,24 kn od 10.12.2012. godine

- na iznos od 437,14 kn od 10.01.2013. godine

- na iznos od 417,53 kn od 10.02.2013. godine

- na iznos od 409,95 kn od 10.03.2013. godine

- na iznos od 431,57 kn od 10.04.2013. godine

- na iznos od 410,41 kn od 10.05.2013. godine

- na iznos od 399,26 kn od 10.06.2013. godine

- na iznos od 386,69 kn od 10.07.2013. godine

- na iznos od 402,09 kn od 10.08.2013. godine

- na iznos od 410,52 kn od 10.09.2013. godine

- na iznos od 418,54 kn od 10.10.2013. godine

- na iznos od 420,31 kn od 10.11.2013. godine

- na iznos od 430,92 kn od 10.12.2013. godine

- na iznos od 374,24 kn od 10.01.2014. godine

- na iznos od 288,90 kn od 10.02.2014. godine

- na iznos od 294,86 kn od 10.03.2014. godine

- na iznos od 293,76 kn od 10.04.2014. godine

- na iznos od 284,15 kn od 10.05.2014. godine

- na iznos od 282,75 kn od 10.06.2014. godine

- na iznos od 291,08 kn od 10.07.2014. godine

 

 

- na iznos od 299,55 kn od 10.08.2014. godine

- na iznos od 303,96 kn od 10.09.2014. godine

- na iznos od 304,47 kn od 10.10.2014. godine

- na iznos od 21.347,66 kn od 16.10.2014. godine.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku 15 dana, iznos od 12.932,00 kuna

zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja

2020. godine pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja

kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka.

 

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.3.2005. godine s tuženikom kao kreditorom,

zaključio Ugovor o kreditu broj 75644/05 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na

raspolaganje u iznosu od 25.000,00 CHF, u protuvrijednosti kuna. Tuženik da je u gore

navedenom ugovoru ugovorio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa. Pri

tome se tužitelj poziva na utvrđenja iz sudskog postupka radi kolektivne zaštite potrošača, a

time i interesa tužitelja, koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim

brojem P-1401/12. Tužitelj je u podnesku od 04. ožujka 2020. godine postavio konačni

tužbeni zahtjev.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi osporava tužitelju pravni interes za podnošenje

predmetne tužbe, ističe da je valutna klauzula u smislu Zakona o obveznim odnosima

dopuštena, da je ugovor bio solemiziran zbog čega d a su ugovorne odredbe jasne, da tužitelj

pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te da je tužitelj

pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Zaključno tuženik navodi da je prilikom

zaključenja predmetnog ugovora tuženik poštivao sve pozitivne propise kao, spori visinu

tužbenog traženja, te postavlja i prigovor zastare.

 

 

 

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 75644/05 od

23. ožujka 2005. godine s popratnom dokumentacijom, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu

poslovni broj P-1401/12, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Pž-6632/17-10, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2,

nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C., dipl. oec. od

16. prosinca 2019. godine.

 

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

 

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj

ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata

cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne

novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Među strankama je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 23.3.2005. godine sklopili

Ugovor o kreditu broj 75644/05 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kunski

kredit u protuvrijednosti iznosa 25.000,00 CHF.

Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes na podnošenje deklaratornog

tužbenog zahtjeva, jesu li ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe o kamatnoj stopi

kako su pobliže označene po toč I. i II. izreke, te je li tuženik stekao bez osnove iznos

specificiran u toč. III. izreke ove presude, i konačno je li zastarjelo pravo tužitelja tražiti

isplatu iznosa specificiranog pod toč. III. ove presude, te sama visina tužbenog traženja.

Nastavno treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu

kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena

presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine,

 

 

 

 

utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31.

prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer

je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je

ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u

skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je stoga

ništetna, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-

5751/16 od 03. listopada 2017. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o

promjenjivosti stope redovne kamate, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije

pregovaralo, nepoštene i ništetne. Iako je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi

članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) sud vezan za

navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici

koju pokrene fizička osoba poziva na to pravo utvrđenje, kao što se u ovom parničnom

postupku pozivao tužitelj, sud je stava da tužitelj prema odredbi članka 327. stavka 1. ZPP-a

ima pravni interes za podnošenje deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenjem

ništetnosti ugovornih odredbi odnosno jednog njihovog dijela pobliže specificiranih pod

točkama I. i II. izreke ove presude.

 

U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz

slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem poslovni broj Rev-

2245/17 od 20. ožujka 2017. godine izrazio pravni stav da je pokretanjem parnice za zaštitu

kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241.

Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem

tekstu ZOO-a), pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći

ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu

kolektivnih interesa potrošača, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite niti ne bi

imao smisla. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu

kolektivnih interesa potrošača poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, postala

pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog

 

suda RH poslovni broj Pž-7129/13, što znači da je rok za restitucijski zahtjev tužitelja počeo

teći 13. lipnja 2014. godine, a odredbom članka 225. ZOO-a je propisano da tražbine

zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba

podnesena dana 24. travnja 2018. godine, dakle unutar propisanog općeg zastarnog roka od

pet godina, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan.

Nadalje treba naglasiti da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača

(„Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se

ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno

načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih

strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije

pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač

nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog

standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena

ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a propisano je da

se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati

ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84.

ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni

dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. S obzirom da su ugovorne

odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu

stopu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, koji pravni stav je zauzeo Vrhovni sud RH u

presudi poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine, bitno je naglasiti da je prema

odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim

uvjetima u potrošačkim ugovorima ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne

samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u

pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao

procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi

mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji

 

proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u

ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i

predmetni ugovor o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o

ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu

obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima

i obvezama na štetu potrošača, sud je pregledom i analizom, odredaba članka 1., 2. i 10.

predmetnog ugovora o kreditu, utvrdio da su u u dijelu u kojem se traži njihova ništetnost, u

suprotnosti s naprijed navedenim utvrđenima i navodima suda. Tuženik u tijeku postupka nije

dokazao da je o tim odredbama pregovarao s tužiteljem, što rezultira time da su te odredbe

nepoštene, a time i ništetne.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z.C.,dipl.oec. od 16. prosinca 2019. godine proizlazi da ukupna razlika između iznosa anuiteta plaćenih tuženiku od strane tužitelja od onih koje bi platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu obračunatu primjenom početnog tečaja i početne kamatne stope iznosi od 43.184,56 kuna, za anuitete obračunate u razdoblju od 10. svibnja 2005.godine do 16. listopada 2014. godine za koje je utvrđena pretplata. Sud je do navedeno iznosa došao jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja svih pojedinih iznosa iz              Tablice br. 1. koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka. Vještak je u zbroju dao ukupan iznos od 43.184,56 kuna, međutim zbrojem pojedinih iznosa iz navedene tablice dolazi se do iznosa od 43.184,65 kuna kako je tužitelj zatražio u tužbenom zahtjevu pod toč.III. ove presude.

 

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom

zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a to tim više

što stranke nisu imale prigovora na izračune sudskog vještaka. Naprotiv punomoćnik tuženika

je samo isticao da provedeno vještačenje ne pridonosi rješenju spora, jer je vještačenje

izrađeno kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, iako je nesporno ugovorena promjenjiva

kamatna stopa. Imajući na umu pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i

prava, u pitanju je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja

2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-

7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-

5751/16 od 03. listopada 2017. godine sukladno kojoj je između ostalih banaka i tuženik, u

 

 

razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda se nastavila

i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u

potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je

ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u

skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je stoga

ništetna, sud je stava da sukladno odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u svezi s odredbom

članka 324. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 1111. stavka 3. ZOO-a tužitelj ima pravo

zahtijevati preplaćene anuitete kredita upravo zbog promjene početno ugovorene stope

redovne kamate odlukom tuženika, bez jasnih parametara i bez da su o tim parametrima

tužitelj i tuženik pregovarali, a zbog čega je samo početno ugovorena stopa redovne kamate

valjana.

Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s

odredbom članka 81. ZZP-a, odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a, odredbom članka 87.

stavka 1. ZZP-a, odredbom članka 84. ZZP-a, odredbom članka 2. Direktive Vijeća

93/13/EEZ, odredbom članka 322. ZOO-a, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a, odredbom

članka 1111. stavka 3. ZOO-a i odredbom članka 1115. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan

tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela odredaba članaka 1., 2. i 10. Ugovora o

kreditu broj Ugovor o kreditu broj 75644/05 u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa

koja se utvrđuje odlukom kreditora, kao i za isplatom iznosa od 43.184,65 kuna sa zakonskom

zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta kredita do isplate.

Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 30. studenog 2007. godine do 31. prosinca

2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za

razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate propisana je odredbom članka 29. stavka 2.

ZOO-a, odnosno za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi

koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet

postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate

za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Slijedom

navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke presude.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154.

stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju

zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška u iznosu od 12.932,00 kuna, sukladno

vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad

odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 24. travnja 2018.

godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 01. travnja

2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška sastava podneska od 14.

listopada 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na

ročištu 07. studenog 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška

zastupanja na ročištu 03. prosinca 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.),

troška sastava podneska od 4. ožujka 2020. godine u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.

u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 09. lipnja 2020. godine u iznosu od

1.000,00 kuna (Tbr 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.750,00 kuna (Tbr. 42.),

troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 3.000,00 kuna, troška sudske pristoje

na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 782,00

kuna. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud

sukladno odredbi članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13,

93/14, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu OZ-a) dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu

tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno od 16. srpnja 2020. godine do isplate.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem

odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio

 

 

 

 

 

kao neosnovan, jer tuženik zastupan po punomoćnicima nije uspio u predmetnom parničnom

postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

 

U Splitu, dana 16. srpnja 2020. godine

 

Sudac:

                                                                                                                             Mislav Polić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika