Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2819/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice L. H. iz Z., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-432/19-2 od 14. travnja 2020., na sjednici održanoj 16. srpnja 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-432/19-2 od 14. travnja 2020.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice podnesena jer tuženik nije u zakonom propisanom roku donio odluku o žalbi od 7. siječnja 2019. izjavljenoj zbog nedonošenja odluke o zahtjevu od 15. studenog 2006. kojim je, prema tvrdnjama tužiteljice, zatražena isplata neisplaćenog dijela osobnog primanja (plaće) na temelju tada važećeg Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, počevši od 16. travnja 1997., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Tužiteljica je protiv rješenja prvostupanjskog suda ovom Sudu podnijela žalbu iz koje proizlazi da je podnosi iz svih razloga previđenih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., - dalje: ZUS). U žalbi u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije imao ovlasti odlučivati o meritumu zahtjeva tužiteljice jer je spor pokrenut isključivo zbog šutnje uprave. Smatra da je „pobijanom presudom“ prekoračen tužbeni zahtjev te da je prvostupanjski sud trebao naložiti tuženiku da odluči o žalbi tužiteljice u upravnom postupku. Predlaže da ovaj Sud poništi „prvostupanjsku presudu“ i usvoji tužbeni zahtjev.
U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome navodi da je tužiteljica dopisom od 7. siječnja 2019., naslovljenim kao žalba, zahtijevala postupanje po dopisu koji je navodno uputila 15. studenog 2006. Tuženik ističe da se očitovao dopisom u kojem je tužiteljicu uputio na propisani način za ostvarivanje materijalnih prava iz radnog odnosa te istaknuo da joj nije bio poslodavac niti vršio obračun plaće. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama određenim u članku 73. stavku 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da razlozi zbog kojih tužiteljica žalbom osporava prvostupanjsko rješenje ne utječu na donošenje drukčije odluke.
Tužiteljica tužbom predlaže da joj prvostupanjski sud prizna pravo na isplatu neisplaćenog dijela osobnog primanja (plaće) i da naloži tuženiku da joj isplati utvrđeni iznos sa zateznim kamatama, a povod za tužbu je propuštanje javnopravnog tijela da odluči o tužiteljičinoj žalbi od 7. siječnja 2019. podnesenoj radi nedonošenja rješenja po njenom podnesku od 15. studenog 2006.
Člankom 126. Zakona o radu („Narodne novine“, 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 30/04., 68/15.) koji je bio na snazi u relevantnom razdoblju bio je propisan način ostvarivanja prava za koje radnik smatra da su mu povrijeđena od strane poslodavca pa je tako bilo predviđeno postavljanje zahtjeva poslodavcu (članak 126. stavak 1.), a ako poslodavac zahtjevu ne udovolji radnik je mogao tražiti zaštitu svog prava pred nadležnim sudom (članak 126. stavak 2.).
Člankom 127. Zakona o radu bilo je propisano da je, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležni sud u smislu odredbi toga Zakona, sud nadležan za radne sporove.
Prema članku 34. stavku 1. točki 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.) radni sporovi su u nadležnosti općinskih sudova.
Člankom 4. stavkom 1. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora
Prema stavu ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu zbog nepostojanja pretpostavki za vođenje upravnog spora jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (članak 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a).
Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice i nisu od utjecaja na rješavanje upravne stvari.
S obzirom na utvrđenje da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje te je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 16. srpnja 2020.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.