Poslovni broj: 15 UsIgr-106/20-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Anđeline Livaja kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) Ž.V. iz S., i tužiteljice pod 2) J.L. iz K.N., oboje zastupanih po opunomoćeniku S.K., odvjetniku u S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 8. srpnja 2020. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika S.T., višeg građevinskog inspektora i zaposlenika na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, objavljene 16. srpnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i tužiteljice pod 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 443-02-03-13-01/4-20-44 od 12. veljače 2020. godine.

 

                                                   r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i tužiteljice pod 2) za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 13. ožujka 2020. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 443-02-03-13-01/4-20-44 od 12. veljače 2020. godine te na raspravi održanoj pred ovim sudom 8. srpnja 2020. godine, tužitelji najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja, nakon čega ističu kako tužbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog postupka. Naime, tužiteljica pod 2) da se opravdala tuženiku kako zbog poslovnih obveza nije u mogućnosti pristupiti kod tuženika radi saslušanja u terminu koji joj je bio određen, ali da je ostavila mogućnost dogovora oko novog termina u svezi davanja iskaza, s tim da ona nije ni upoznata s detaljima rješenja KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine, kao i da nema saznanja o predmetnom postupku. Stoga, osporeno rješenje da je donijeto bez da je prethodno utvrđena bilo kakva povreda propisa u postupku izvršenja, koja da niti ne postoji, a tuženik da je propustio saslušati tužiteljicu pod 2), s tim da se tuženik u svom aktu poziva na odredbu čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu, koja odredba da se ne primjenjuje na konkretnu upravnu stvar. Ujedno, tuženik da je imao dovoljno vremena od nastupa pravomoćnosti naznačenog rješenja o uklanjanu da izvršenje provede protiv U.B.M., dok ovakvim rješenjem da se dolazi do zaključka kako se vlasništvo nad predmetnim nekretninama dalje može prenositi s jedne osobe na drugu, u kojem slučaju da bi se uvijek trebalo donositi novo rješenje prema pravnim slijednicima dotičnog, što da je potpuno neosnovano i nelogično. Uslijed izloženog, činjenično stanje da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je došlo do povrede materijalnog prava, odnosno da relevantne odredbe nisu primijenjene kod donošenja tuženikovog akta, pa su tužitelji tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će se poništiti rješenje tuženika, a također predložili su i da sud naloži tuženiku tužiteljima naknaditi trošak spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako osporava sve tužbene navode iznijete u tužbi jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta te je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava zaključene 8. srpnja 2020. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. -dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenica opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) te zakonski zastupnik tuženika.

Na održanoj raspravi, zamjenica opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2) istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa s obzirom da tužitelji u ovom sporu nisu imali nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništava osporeno rješenje tuženika, te je konačno popisala trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i predložila da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima u naznačenom iznosu. 

Zakonski zastupnik tuženika na istoj raspravi naveo je kako u cijelosti ostaje pri navodima odgovora na tužbu, kao i pri očitovanju koje je priloženo uz odgovor na tužbu, pa kako ni tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika zajedno s prilogom, te spis upravnoga tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 443-02-03-13-01/4-20-44 od 12. veljače 2020. godine, a kojim se pravnim slijednikom izvršenika U.B.M. iz R.Nj., utvrđuju tužitelji pod 1) i 2) protiv kojih će se provesti izvršenje rješenja KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine, o čemu će se donijeti rješenje o izvršenju.

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 443-02-03-13-01/4-20-44 od 12. veljače 2020. godine, točkom 1. se utvrđuje da su tužitelji pod 1) i 2) pravni slijednici izvršenika U.B.M. iz R.Nj., kojemu je rješenjem o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine naređeno ukloniti armirano betonski zid na potezu sjeverne međe k.č. … k.o. S., dužine cca 15,30 m, visine cca 2,00 m sa zidom uređenja terena dužine cca 10,30 m, visine cca 0,80 m, koji je bespravno izgrađen na k.č. … k.o. S. i … k.o. S.-obali, koje rješenje je postalo izvršno 1. ožujka 2018., a koje rješenje U.B.M. nije izvršio, točkom 2. se određuje da će se izvršenje rješenja iz točke 1. izreke ovog rješenja provesti protiv tužitelja pod 1) i 2) kao pravnih slijednika, o čemu da će se donijeti rješenje o izvršenju, a točkom 3. da će se uklanjanje putem treće osobe provesti na trošak i odgovornost tužitelja pod 1) i 2), sve u bitnom iz razloga što je tuženik uvidom u zk. ul. … k.o. S. utvrdio da je na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina izvršena uknjižba prava vlasništva k.č. … (sud. čest. zem. …) na ime tužitelja pod 1) i 2) za po ½ dijela, odnosno ukupno za 1/1 dijela, slijedom čega je smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine U.B.M. kao investitoru naređeno ukloniti armirano betonski zid na potezu sjeverne međe k.č. … k.o. S., dužine cca 15,30 m, visine cca 2,00 m sa zidom uređenje terena dužine cca 10,30 m, visine cca 0,80 m, koji je bespravno izgrađen na k.č. … k.o. S. i … k.o. S.-obali.

Također, nesporno je i da je citirano rješenje postalo izvršno 1. ožujka 2018., kao i da je isto postalo pravomoćno 10. veljače 2020., te nije sporno ni da investitor i prethodni vlasnik U.B.M. nije izvršio predmetno rješenje, odnosno da nije uklonio građevinu za koju mu je naređeno uklanjanje.

Ujedno, neprijeporno je i da je u provedenom zemljišnoknjižnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Z-37675/2019 od 13. studenog 2019. doneseno rješenje kojim je na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina izvršena uknjižba prava vlasništva k.č. … (sud. čest. zem. …) na ime tužitelja pod 1) i 2) za po ½ dijela, odnosno ukupno za 1/1 dijela uz istovremeno brisanje prijašnjeg vlasnika U.B.M., odnosno da su tužitelji pod 1) i 2) postali zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine.

Međutim, među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li u naprijed izloženim okolnostima bilo mjesta donošenju osporenog rješenja na temelju odredbe čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), kao i je li u provedenom postupku došlo do procesnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, slijedom čega činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava, pa je uslijed toga sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

              St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah, stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja, a stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

Nadalje, odredbom članka 134. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da se izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih slijednika.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem utvrdio da su tužitelji pod 1) i 2) pravni slijednici izvršenika U.B.M. iz R.Nj., kojemu je rješenjem o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine naređeno ukloniti armirano betonski zid na potezu sjeverne međe k.č. … k.o. S., dužine cca 15,30 m, visine cca 2,00 m sa zidom uređenja terena dužine cca 10,30 m, visine cca 0,80 m, koji je bespravno izgrađen na k.č. … k.o. S. i … k.o. S.-obali, koje rješenje je postalo izvršno 1. ožujka 2018., a koje rješenje U.B.M. nije izvršio, te se istim određuje da će se izvršenje rješenja iz točke 1. izreke ovog rješenja provesti protiv tužitelja pod 1) i 2) kao pravnih slijednika, o čemu da će se donijeti rješenje o izvršenju, kao i da će se uklanjanje putem treće osobe provesti na trošak i odgovornost tužitelja pod 1) i 2), ovo stoga što i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine postalo izvršno i pravomoćno, što je nedvojbeno uzimajući u obzir da tužitelji takvu činjenicu ne osporavaju. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da investitor, odnosno prethodni vlasnik, a time i pravni prednik tužitelja po istom nije postupio, odnosno nije uklonio predmetnu građevinu, što je neprijeporno, budući da tužitelji niti to tužbom ne spore, kao i činjenica da su tužitelji u međuvremenu postali zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine na kojoj je izgrađena građevina u odnosu na koju je naređeno uklanjanje, što isto tako tužitelji ne osporavaju, pa je kod izloženih nedvojbenih utvrđenja tuženik sasvim opravdano donio osporeno rješenje kojim tužitelje utvrđuje pravnim slijednicima izvršenika.

              Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelji ističu kako tužiteljica pod 2) nije saslušana prije donošenja osporenog rješenja, uslijed čega da se radi o procesnoj povredi zbog koje je akt tuženika nezakonit, za navesti je kako je ovakav prigovor u cijelosti neosnovan. Naime, imajući u vidu da je upravo odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, to pak znači da je građevinski inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti i rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju, pa tako i rješenje kojim sadašnje vlasnike nekretnine na kojoj je izgrađen bespravno izgrađeni objekt utvrđuje pravnim slijednicima i određuje da će se protiv njih provesti izvršenje rješenja, s tim da se u odnosu na tužitelje tek ima donijeti rješenje o izvršenju, a kako to proizlazi iz točke 2. izreke osporenog rješenja.

              Stoga, ne radi se o nikakvoj povredi zakona, s čim u vezi je za nadodati kako prema podacima spisa proizlazi kako je tužiteljica pod 2) pozivima tuženika od 30. prosinca 2019. i 24. siječnja 2020. bila pozivana radi saslušanja u ured Građevinske inspekcije za 8. siječnja 2020., odnosno za 7. veljače 2020., koje je uredno zaprimila, a kojima se nije odzvala, slijedom čega je potpuno jasno da joj je omogućeno sudjelovanje u postupku, kao i da se očituje o okolnostima radi kojih se donosi predmetno rješenje, pa je sasvim jasno da iz opisanog postupanja tužiteljice proizlazi kako ona nije bila zainteresirana za davanje iskaza pred nadležnim tijelom.

              Također, u odnosu na tužbene navode kako ova tužiteljica nije bila upoznata s rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/00175, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 14. veljače 2018. godine, kao i provedenim postupkom prema prethodnom vlasniku i investitoru, za kazati je kako je o postojanju citiranog izvršnog i pravomoćnog rješenja tužiteljica upoznata upravo u osporenom rješenju protiv kojeg je pokrenula predmetni upravni spor, a s kojim je mogla biti i ranije upoznata da se odazvala po upućenim joj pozivima u ured Građevinske inspekcije, s čim u vezi je za nadodati kako je ona svoja prava imala mogućnost štititi upravo u ovom sporu kojeg je zajedno s tužiteljem pod 1) i pokrenula.

              Vezano za tužbene navode u kojima tužitelji ističu kako je osporeno rješenje donijeto bez da je prethodno utvrđena bilo kakva povreda propisa u postupku izvršenja, za kazati je kako osporeno rješenje nedvojbeno nije donijeto zbog bilo kakve povrede propisa u postupku izvršenja, već iz razloga što je u postupku utvrđeno da prethodni izvršenik više nije vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađen objekt za koji je naređeno uklanjanje, koju činjenici tužitelji ne spore, zbog čega se osporenim aktom tužitelji kao novi zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine i utvrđuju pravnim slijednicima prethodnog izvršenika te se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju protiv njih kao novih izvršenika o čemu će se tek donijeti posebno rješenje o izvršenju.

U odnosu na tužbene navode u kojima tužitelji napominju kako se tuženik u svom rješenju poziva na odredbu čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu, koja da nije mjerodavna za predmetnu upravnu stvar, za istaknuti je kako se tuženik na tu odredbu poziva isključivo u smislu ovlaštenja građevinskog inspektora za donošenje rješenja i mogućnosti da takvo rješenje donese bez saslušanja stranke (stavci 3. i 4.), što je u cijelosti pravilno i zakonito, dok je izreka rješenja utemeljena na odredbi čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku kojom je pak propisano da se izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih slijednika, pa imajući u vidu da je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno izložio iz kojih razloga su tužitelji pravilno utvrđeni pravnim slijednicima prethodnog izvršenika, odnosno prethodnog investitora i vlasnika, to je potpuno jasno da je tuženik svoje rješenje pravilno utemeljio na odredbi čl. 134. Zakona o općem upravnom postupku, te se kod donošenja rješenja zakonito pozvao na odredbu  čl. 106. st. 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu.

Konačno, problematiziranje razloga zbog kojih tuženik nije izvršio rješenje o uklanjanju u odnosu na prethodnog izvršenika, odnosno prethodnog investitora i vlasnika U. B.M., iako da je za to imao dovoljno vremena s obzirom na izvršnost rješenja o uklanjanju, potpuno je bespredmetno kod stanja stvari da je neprijeporno kako prethodni izvršenik nije izvršio rješenje o uklanjanju, koju činjenicu niti tužitelji ne osporavaju, s čim u vezi je za nadodati kako je odredbom čl. 123. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da nakon isteka roka od deset godina od dana kada je rješenje postalo izvršno rješenje se ne može izvršiti putem treće osobe, ali se može donijeti novo rješenje, pa je sasvim jasno da se rješenje može izvršavati u roku od 10 godina od njegove izvršnosti, a predmetno rješenje o uklanjanju postalo je izvršno 1. ožujka 2018.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

 

 

U Splitu, 16. srpnja 2020. godine

                

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

                                     Za točnost otpravka- ovlašteni službenik

      Anđelina Livaja