Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kžm 20/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: Kžm 20/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. svibnja 2020. broj Kovm-2/2020., u sjednici održanoj 16. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog J. V. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, optužno je vijeće, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. V. i maloljetnog V. P. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi stavka 2. i drugih KZ/11., odbilo prijedlog okrivljenog J. V. da se iz spisa, kao nezakoniti, izdvoje zapisnik o ispitivanju maloljetnog V. P. u PU z., Službi kriminalističke policije od 22. listopada 2019., zajedno s DVD medijem (listovi 20-23a spisa) te zapisnik o ispitivanju maloljetnog V. P. pred sucem istrage za mladež Županijskog suda u Zadru od 22. listopada 2019. (listovi 59 - 60 spisa).

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni J. V. po branitelju Š. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Č. & p. d.o.o. Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Žalbom predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ocjenjuje osporavane dokaze zakonitima jasni su, dostatni i u cijelosti bez proturječja, zbog čega je rješenje moguće s uspjehom ispitati. U tom smislu, a protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije dužan odgovarati na svaki prigovor obrane, već razlozima rješenja utvrditi je li sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama ZKP/08., u ovom slučaju i Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine” broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM-I), radnja čija se zakonitost prijedlogom za izdvajanje dokaza pobija (konkretno ispitivanje maloljetnog V. P.), provedena zakonito ili ne, te ovisno o tome odlučiti radi li se o zakonitom dokazu. Stoga, činjenica što se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije osvrnuo na primjedbe obrane vezane uz aludirano (prethodno) obavijesno ispitivanje maloljetnika, o kojem u spisu predmeta ne postoji niti jedan dokaz, ne čini pobijano rješenje manjkavim.

 

              Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 351. stavka 2. ZKP/08., što da je utjecalo na samo rješenje, čime neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

              Naime, člankom 351. stavkom 2. ZKP/08. propisano je da optužno vijeće, kada posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a ukoliko bez izvođenja dodatnih dokaza o tome ne može donijeti odluku, ima mogućnost odgoditi ročište i odmah zakazati novo na kojem će izvesti dokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza. Dakle, sukladno navedenoj odredbi, prethodno je suđenje o zakonitosti dokaza mogućnost, no ne i obveza optužnog vijeća. U konkretnom slučaju optužno vijeće očito nije smatralo potrebnim izvoditi dodatne dokaze o zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predložio okrivljeni J. V. te je iskoristilo zakonsku mogućnost da o prijedlogu odluči odmah, a bez pozivanja i ispitivanja policijskih službenika.

 

              Jednako tako, neosnovan je prigovor obrane J. V. kojim se, inzistiranjem na činjenici da u tijeku same sjednice optužnog vijeća protivno članku 351. stavku 2. ZKP/08. nije pregledana snimka ispitivanja maloljetnog V. P. čime da je obrani bilo uskraćeno biti nazočan radnji pregledavanja snimke, ističe da je na taj način povrijeđeno načelo kontradiktornosti. Ovdje valja naglasiti da postupak pred optužnim vijećem predstavlja ispitivanje je li optužnica podobna za provođenje suđenja, koje tek u stadiju rasprave ima sva obilježja kontradiktornog postupka u kojem se dokazi izvode neposredno pred sudom i strankama kako bi one imale prilike očitovati se o izvedenim dokazima i eventualno stavljati primjedbe na iste. Optužno vijeće o osnovanosti optužnice, pa i o nezakonitim dokazima, odlučuje na temelju stanja spisa, dakle bez neposrednog i kontradiktornog izvođenja dokaza, osim ako utvrdi da je za odluku o zakonitosti dokaza potrebno stanje spisa dopuniti izvođenjem novog, dodatnog dokaza, bez kojeg nije moguće riješiti dvojbu o (ne)zakonitosti dokaza, i tek tada je potrebno takav dodatni dokaz kontradiktorno izvesti na sjednici optužnog vijeća, sve u smislu ranije spomenutog članka 351. stavka 2. ZKP/08., a kako bi se s tim novim dokazom upoznali sud i stranke, te se o istom imali mogućnost očitovati.

 

S obzirom na to da zapisnik o ispitivanju maloljetnog V. P. pred djelatnicima policije sa snimkom tog ispitivanja na CD mediju ne predstavlja takav novi dokaz, već je riječ o dokazu koji je sastavni dio spisa, s kojim je obrana okrivljenog J. V. očito u cijelosti upoznata budući da je svoje očitovanje o istom dala upravo u prijedlogu za njegovim izdvajanjem, to nije bilo potrebe ovaj dokaz izvoditi u prisutnosti stranaka. Stoga, protivno navodima žalbe, neizvođenjem osporavanog dokaza na sjednici optužnog vijeća prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 351. stavka 2. ZK/08. na način koji je utjecao ili mogao utjecati na samo pobijano rješenje u smislu članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

              Slijedom izloženog, protivno razlozima žalbe, prvostupanjskim rješenjem nisu učinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj, a niti koje druge povrede o kojima ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., vodi računa po službenoj dužnosti.

 

              Pozivajući se na, u vrijeme poduzimanja radnje ispitivanja maloljetnog V. P. važeću odredbu članka 76. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine” broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15., dalje: ZSM), sukladno kojoj je ispitivanje maloljetnika prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, obrana okrivljenog J. V. smatra da policijski službenici nisu imali ovlast ispitati maloljetnog V. P. Imajući u vidu da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež iz („Narodne novine” broj 126/19., dalje: Novela ZSM iz 126/19.) izmijenjen članak 76. na način da je u stavku 1. sada propisano da policija provodi ispitivanje maloljetnika prema odredbama tog Zakona i zakona kojim se uređuje kazneni postupak, a koje se izmjene primjenjuju od 1. siječnja 2020., dok je radnja ispitivanja maloljetnika provedena 22. listopada 2019., obrana smatra da je ispitivanjem maloljetnog V. P. od strane policijskih službenika povrijeđen zakon, što da zapisnik o tom ispitivanju čini nezakonitim dokazom.

 

              Nasuprot navedenom, osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje da su policijski službenici i prije Novele ZSM iz „Narodne novine” broj 126/19. imali ovlast postupati prema maloljetniku sukladno članku 208.a ZKP/08., sve temeljem odredbe članka 3. ZSM-a, koja propisuje supsidijarnu primjenu općeg prava prema maloljetnom počinitelju kaznenog djela, za slučaj da samim odredbama ZSM-a nije drukčije propisano.

 

Naime, odredbom članka 69. ZSM (koja Novelom ZSM iz NN 126/19. nije sadržajno izmijenjena) propisano je da izvide kaznenih djela u postupku prema maloljetniku provode policijski službenici za mladež, a ako to zbog okolnosti slučaja ne mogu provesti oni, postupati mogu i drugi policijski službenici. Stoga, izmijenjena odredbe članka 76. ZSM-I ne uvodi po prvi puta mogućnost postupanja policije prema maloljetniku, već samo propisuje način na koji su policijski službenici dužni postupiti prilikom ispitivanja maloljetnika, sve obzirom na izmjene koje su, uslijed usvajanja Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6. studeni 2013.), unesene u opće kazneno procesno pravo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz („Narodne novine” broj 70/17).

 

Tako je odredbom članka 208.a ZKP/08. propisano na koji su način policijski službenici, tijekom izvida kaznenih djela, dužni pozivati i ispitivati osumnjičenika. U konkretnom slučaju, a budući da odredbama ZSM-a nije isključena mogućnost policije da tijekom izvida ispita maloljetnika, to ova radnja, provedena sukladno članku 208.a ZKP/08. sve uz primjenu odredbe članka 54. ZSM temeljem koje maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja, nije bila u suprotnosti s odredbama posebnog zakona koji uređuje postupak prema maloljetnom počinitelju kaznenih djela, zbog čega se mogu i moraju supsidijarno primijeniti odredbe općeg prava, konkretno odredbe ZKP/08.

 

Slijedom svega izloženog, a budući da odredbe ZSM-I (kako prije, tako posebno ni nakon Novele ZSM iz „Narodne novine” broj 126/19.) ne isključuju mogućnost postupanja redarstvenih vlasti prema odredbi članka 208.a ZKP/08., dakle ispitivanja osumnjičenog maloljetnika, uz obveznu nazočnost branitelja (članak 54. stavaka 1. ZSM-a), to nije u pravu žalitelj kada, osporavajući, kao takvu, ovlast policije da ispita osumnjičenog maloljetnika, tvrdi da zapisnik o ispitivanju maloljetnog V. P. u PU zadarskoj, Službi kriminalističke policije od 22. listopada 2019. s pripadajućim DVD medijem predstavlja nezakoniti dokaz.

 

Uostalom, odredbe ZSM-a predviđaju da se zapisnik o ispitivanju maloljetnika ne može uporabiti kao dokaz samo ukoliko maloljetnik pri poduzimanju te radnje nije imao branitelja (članak 54. stavak 6. ZSM), odnosno ako ispitivanje nije snimljeno audio-video uređajem (članak 76. stavak 3. ZSM), što ovdje konkretno nije bio slučaj.

 

Nastavno, nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da maloljetni V. P., prije ispitivanja pred djelatnicima policije, nije bio uredno i propisno upozoren o svim pravima koja mu, kao osumnjičeniku, pripadaju, konkretno o pravu da nije dužan iskazivati. U tom pogledu, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrđuje da, osim što iz samog zapisnika proizlazi da je maloljetnik uredno upitan želi li iznijeti svoju obranu, spisu prileži više pisanih pouka o pravima koje je potpisao maloljetni V. P. (listovi 31., 33. i 34. spisa), a u kojima je jasno naznačeno i pravo da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja, dok je na samom zapisniku maloljetnik svojim potpisom potvrdio da mu je pisana pouka o pravima predana te da istu razumije. Jednako tako, ispitivanju maloljetnog osumnjičenika bio je prisutan branitelj s kojim mu je prije ispitivanja omogućeno slobodno i neometano savjetovanje.

 

Slijedom izloženog, nije u pravu žalitelj J. V. kada tvrdi da se radi o ex lege nezakonitom dokazu jer da je postupljeno suprotno odredbama članaka 273. i 275. stavaka 1. do 4. i stavka 6. ZKP/08., što da sukladno odredbi članka 281. ZKP/08. rezultira nemogućnošću korištenja zapisnika i snimke ispitivanja maloljetnog V. P. kao dokaza. Za dodati je kako citirane odredbe ne predviđaju ex lege nezakonitost zapisnika za slučaj postavljanja sugestivnih pitanja, kako to neosnovano ističe žalitelj, s time da razmatranjem osporavanog zapisnika i snimke ispitivanja, ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi se policijski službenik tijekom konkretnog ispitivanja, kojem su čitavo vrijeme, uz maloljetnika, nazočni branitelj i maloljetnikova majka, služio takvim, nedozvoljenim načinom postavljanja pitanja.

 

Žalitelj, nadalje, neosnovano i paušalno tvrdi da je maloljetni V. P. faktično ispitan bez branitelja i pouke o pravima te da su djelatnici policije od njega prikupljali obavijesti kada je već imao svojstvo osumnjičenika, a da su zatim, provođenjem ispitivanja sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08., samo formalizirali ono što su prethodno nezakonito utvrdili.

 

Prije svega, okolnost da je okrivljeni J. V. uhićen 22. listopada 2019. u 10,30, dakle prije završetka ispitivanja maloljetnog V. P. (prema zapisniku ispitivanje je dovršeno u 10,33), sve neovisno o paušalnoj i ničime utemeljenoj tvrdnji žalitelja da je policija isključivo temeljem iskaza maloljetnika mogla saznati za postojanje i identitet eventualnog supočinitelja djela, sama za sebe nikako u ovom trenutku nije dostatna za tvrdnju da je prije formalnog ispitivanja maloljetnog V. P. s njim vršen obavijesni razgovor. Osim toga, u spisu predmeta ne postoji niti jedan podatak koji bi potkrijepio ovakvu tvrdnju okrivljenog J. V., s time da takvo što ne proizlazi niti iz iskaza maloljetnog V. P. koji je istog dana ispitan i pred sucem istrage za mladež.

 

Slijedom izloženog, nije u pravu žalitelj J. V. kada ističe da je riječ o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. u vezi s člankom 208.a stavkom 8. ZKP/08., a jednako tako ni da bi maloljetnik faktično bio ispitan bez branitelja i pouke o pravima zbog čega da bi zapisnik o njegovom ispitivanju bio nezakonit na temelju članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

              Iako okrivljeni J. V. žalbom ne osporava odluku prvostupanjskog suda o zakonitosti zapisnika o ispitivanju maloljetnog V. P. pred sucem istrage za mladež Županijskog suda u Zadru od 22. listopada 2019. (listovi 59-60 spisa), a obzirom na to da je izdvajanje istog predlagao po članku 10. stavku 2. točki 4. ZKP/08. za dodati je kako ovaj zapisnik ne predstavlja dokaz za koji se saznalo iz nezakonitog dokaza. Naime, kako je to ranije izloženo, zapisnik o ispitivanju maloljetnog V. P. pred djelatnicima policije ne predstavlja nezakoniti dokaz, s time da čak ni za slučaj suprotne odluke, eventualna nezakonitost istog ne bi automatizmom rezultirala nezakonitošću zapisnika o ispitivanju istog maloljetnika pred sucem istrage za mladež. Ovo stoga što, iako prilikom ispitivanja maloljetnog V. P., sudac istrage za mladež uvodno navodi da maloljetnik iskazuje istovjetno kao i u prigodi ispitivanja pred redarstvenim vlastima pred PU Zadarskom, prilikom tog ispitivanja maloljetnik je ponovno, detaljno i potpuno, opisao okolnosti inkriminiranog mu postupanja te potpuno slobodno iznio svoju obranu, zbog čega konkretan zapisnik predstavlja samostalno (o ranijem ispitivanju neovisno) konstatiranje iskaza maloljetnog V. P.

 

              Slijedom izloženog, osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa predmeta, kao nezakonitih, ranije specificiranih zapisnika o ispitivanju maloljetnog V. P., a ispravnost i zakonitost ocjene suda prvog stupnja navodima žalbe nije uspješno osporena.

 

Stoga je žalbu okrivljenika kao neosnovanu trebalo odbiti i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu