- 1 -              II Kž 287/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 287/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točaka 1. i 7. i u vezi članka 153. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 25. lipnja 2020. broj Kovm-2/2020.-7 (Kovm-1/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog K. L. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. L. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točaka 1. i 7. i u vezi članka 153. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji se računa od uhićenja 17. ožujka 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. L. po branitelju, odvjetniku P. P. s prijedlogom da se pobijana odluke preinači na način da se ukine istražni zatvor te naloži primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbi, u cijelosti su ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, i to opći uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu osnovane sumnje, kao i posebni uvjet iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Vezano za pitanje osnovane sumnje, okrivljenik je nastoji osporiti opširnim žalbenim navodima tako da reproducira i analizira sadržaj određenih dokaza, koji, po stavu žalbe, opovrgavaju vjerojatnost da su počinjena kaznena djela. Međutim, kod činjenice da su i dalje aktualni dokazi koji potkrepljuju osnovanu sumnju o odvijanju inkriminiranih događaja na način opisan u optužnici, ovakva analiza dokaza i zaključivanje o obilježjima kaznenih djela  nadmašuju ono razmatranje činjenica koje je potrebno za odluku o istražnom zatvoru. Stav o kaznenoj odgovornosti i svoj osvrt na dokaze, koje žalba apostrofira, donijet će raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi usmjereni na pobijanje osnovane sumnje, odnosno općeg uvjeta za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Opovrgavajući opasnost od ponavljanja djela žalitelj ističe da je on, za razliku od svoje izvanbračne supruge, oštećene M. C., surađivao sa Centrom za socijalnu skrb P. prilikom provođenja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o njihovoj djeci, da nitko od oštećenika više ne živi u mjestu gdje živi okrivljenik, da je neosuđivana osoba, a da se oštećenica u lipnju 2019. (mjesec dana nakon inkriminiranog događaja iz točke 1. optužnice) s djecom, koja su također oštećenici u ovom predmetu, dobrovoljno vratila okrivljeniku u njihovo obiteljsko kućanstvo.

 

Suprotno žalitelju, ovaj sud smatra da činjenični opisi s podacima u spisu potvrđuju ustrajnost okrivljenika u postupanju za koje se tereti. Naime, njemu se inkriminira teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točaka 1. i 7. i u vezi članka 153. stavka 2. KZ/11., kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. počinjena u razdoblju od početka 2016. do 10. ožujka 2020., a oštećenici su njegova supruga i troje djece u dobi od dvije do osam godina. Broj kaznenih djela, višekratne pojedinačne radnje verbalnog i fizičkog nasilja i dugo inkriminirano razdoblje upućuju na osobitu ustrajnost okrivljenika u namjeri da naudi svojoj supruzi i troje malene djece u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kaznena djela.

 

Okolnost što su se oštećenici odselili sa zajedničke obiteljske adrese, ne dovodi u pitanje opasnost od ponavljanja djela. Naime, obitelj okrivljenika je i prije događaja koji je predmet kaznenog djela bila u tretmanu Centra za socijalnu skrb P. (podatak na listu 131. spisa), no unatoč tome se okrivljenik u ovom postupku pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je u tom razdoblju činio kaznena djela. Stoga je za zaključiti da niti kontakt Centra za socijalnu skrb s obitelji okrivljenika nije zaštitio oštećenike od inkriminiranog postupanja. Kod takvog stanja stvari nikakve se blaže mjere, pa niti predložene mjere opreza iz članka 90. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08., ne pokazuju kao adekvatna zamjena lišenju slobode okrivljenika.

 

S obzirom na ukupnost izloženih okolnosti, niti trajanje istražnog zatvora od 17. ožujka 2020. (okrivljenik je lišen slobode 10. ožujka 2020.) nije dovoljno da bi utjecalo na okrivljenika u smislu specijalne prevencije, kako to žalba ističe.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. srpnja 2020.