- 1 -              II Kž 292/2020-4

Broj: II Kž 292/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. lipnja 2020. broj Kv I-35/20 (K-40/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog L. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. J. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor uz eventualnu primjenu neke od mjera opreza ili istražnog zatvora u domu.

Žalba nije osnovana.

Pogrešno je upiranje žalitelja da je u prvostupanjskom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., uslijed nedostatnog iznošenja razloga o odlučnim činjenicama, pa da se zbog toga to rješenje ne bi moglo ispitati. Naime, prvostupanjski je sud dostatno obrazložio sve odlučne okolnosti koje su nužne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kako osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i onih posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika. Stoga istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka u konkretnom slučaju nije počinjena.

Optuženik u žalbi prvenstveno osporava da na njegovoj strani postoji opasnost od daljnjeg činjenja kaznenih djela, ističe da je neosuđivan, bez ekscesa u ponašanju i urednog obiteljskog života primjerenog za dob. Smatra da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera.

Protivno tim žalbenim tvrdnjama, iz sadržaja potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ta optužnica temelji proizlazi da je optuženik ušao u stan oštećenika, svojih susjeda, koji su ga u isti pustili s punim povjerenjem te ih izudarao čekićem i batom za mesom, a potom nožem zadao ubodno-rezne rane od kojih je oštećeni V. U. na mjestu preminuo, a oštećena S. U. zadobila teške i po život opasne ozljede. Potom je iz stana oštećenika otuđio razne predmete, nakit i novac. Opisano postupanje za koje je optuženik osnovano sumnjiv uz brojnost i težinu ozljeda koje su oštećenici zadobili, ukazuju na znatnu agresivnost, bešćutnost i odlučnost u terećenom protupravnom postupanju, a time i na visok stupanj optuženikove kriminalne volje.

Od značaja su i rezultati provedenog i doupnjenog psihijatrijskog vještačenja kojim je kod optuženika utvrđen granični poremećaj ličnosti s narcističkim elementima, a zbog težine patologije njegove ličnosti i visokog potencijala za agresivno ponašanje, uz osivnost o marihuani i zlouporabu drugih sintetskih droga, vještaci ocjenjuju da je prisutan rizik od ponavljanja sličnih kaznenih djela.

Sve navedene okolnosti upućuju na realnu i predvidivu bojazan da će na slobodi optuženi L. J. počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo, zbog čega je nužno lišiti ga slobode kako bi se ta bojazan otklonila, pri čemu se blaže mjere koje isti predlaže u zamjenu za istražni zatvor, niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne ukazuju se u konkretnom slučaju dostatnima. Stoga je prvostupanjski sud optuženiku osnovano i zakonito produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2020.