- 1 -              II Kž 285/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 285/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. K. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 9. ožujka 2020. broj Kmp-1/2018-130 o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog L. K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi L. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3. i 4. ZKP/08., i to redovitog javljanja u Policijsku upravu šibensko-kninsku, Policijsku postaju Š., Ispostavu P. jednom mjesečno u vrijeme koje će odrediti djelatnici Policijske postaje Š. i zabrane približavanja oštećenici L. M. iz G., ... i to na udaljenost manju od 20 metara. Dalje je optuženik, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., upozoren da će se mjere opreza u slučaju nepridržavanja, zamijeniti istražnim zatvorom, a da iste, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. mogu trajati dok za to postoji potreba, najdulje do izvršnosti presude. Na temelju članka 101. ZKP/08. Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Š., Ispostava P. dužna je jednom mjesečno dostavljati sudu izvješće o provođenju mjera. Također je određeno da, na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08., žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. K. putem branitelja, odvjetnika V. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te ukinu predmetne mjere opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tako da postoji proturječnost između izreke i obrazloženja u pogledu naznaka ranijih rješenja donesenih tijekom ovog postupka koja se odnose na istražni zatvor i mjere opreza. Naime, da bi bila ostvarena navedena bitna povreda, nedostatak koji se navodi u žalbi mora biti takav da se pobijano rješenje ne može ispitati, a ovdje se ne radi o takvoj situaciji budući da se rješenje može podvrgnuti provjeri u pogledu činjenica i primjene kaznenog zakona. Osim toga, ranija rješenja o mjerama iz Glave IX ZKP/08. nisu bitni sastojak rješenja o mjeri opreza pa eventualne pogreške u tom pravcu nisu od nikakvog utjecaja na pravilnost rješenja.

 

Nije ostvarena niti iduća bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju žalba ističe navodeći da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih tih isprava. Vezano za to dalje se obrazlaže da je optuženik, prema izvatku iz kaznene evidencije s lista 40 spisa, neosuđivana osoba, a da je u pobijanom rješenju navedeno da je isti "u međuvremenu osuđen i zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede na Općinskom sudu u Šibeniku."

 

Međutim, izvadak na koji se žalba poziva se nalazi na listu 39 i datira od 15. studenog 2016., dok se prvostupanjski sud u svom rješenju pozvao na novije podatke (izvadak od 9. ožujka 2020. na listu 472. spisa) iz kojih jasno proizlazi da je optuženik 26. travnja 2019. presudom broj Kmp-2/2017. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. o čemu će još biti riječi prilikom obrazlaganja činjenica. Okolnost što navedeni izvadak nije pročitan na raspravi u okviru dokaznog postupka vezano za kaznenu odgovornost optuženika nije od utjecaja na pravo prvostupanjskog suda da prilikom kontrole mjere opreza navedenu ispravu koristi kao izvor saznanja o optuženikovoj osuđivanosti, kako to žalba interpretira.

 

Dakle, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka spomenute u žalbi, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Neosnovani su i žalbeni navodi koji osporavaju činjeničnu utemeljenost pobijanog rješenja s tvrdnjom da se optuženik više od dvije godine pridržavao izrečenih mjera opreza i da je protuepidemijskim mjerama objektivno spriječen napustiti područje Š. pa da je time onemogućen u približavanju oštećenici koja živi u Z. Naime, mjere i Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske priložene uz žalbu od 19. i 23. ožujka 2020. o ograničenju kretanja više nisu na snazi budući da su u međuvremenu izmijenjene novim odlukama istog stožera tako da kretanje optuženika više nije limitirano na način kako to isti tvrdi u žalbi.

 

Žalitelj nije u pravu kada ističe da obveza javljanja u Policijsku postaju Š. predstavlja nepotreban zdravstveni rizik za njega, starije članove njegovog kućanstva i policijske službenike. Naime, pod pretpostavkom optuženikovog urednog pridržavanja uputa o sprečavanju epidemije, takav rizik je minimalan. Osim toga, u ovoj situaciji preteže interes kaznenog postupka da se optuženika demotivira u činjenju kaznenih djela mjerom javljanja u policijsku postaju i kroz redoviti kontakt s državnim tijelom koje će ponovno intervenirati prema optuženiku u slučaju njegovog kršenja zakona sličnog ovome zbog kojeg je nepravomoćno proglašen krivim.

 

Prema tome, inkriminirani događaj koji je, prema činjeničnom supstratu, trajao oko sat vremena i tijekom kojeg je optuženik nastojao na razne načine s oštećenicom obaviti spolni odnos i pri tome koristio silu zbog čega je oštećenica pretrpjela ozljede sa činjenicom njegove osuđivanosti na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. su okolnosti koje upućuju na zaključak o njegovoj iznimnoj upornosti inkriminirane zgode, kao i na njegovu sklonost nasilju zbog čega i dalje postoje one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog kojih je i dalje nužno primijeniti mjeru opreza prema optuženiku.

 

Stoga su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na osporavanje činjenica.

 

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. srpnja 2020.