Poslovni broj: 11 UsIgr-317/19-2

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću i zapisničarki Nataši Brajević, u upravnom sporu tužitelja Sa. H. i S. H., oboje iz Š., koje zastupa opunomoćenik, odvjetnik M. T., Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Sektora za zastupanje Grada, Službe za zastupanje u upravnim postupcima, Z., radi komunalnog doprinosa, 15. srpnja 2020.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, klasa: UP/II-363-03/…, ur.broj: 531-05-… od 29. siječnja 2019. i rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/…, ur.broj: 251-13-32-… od 25. svibnja 2018. u dijelu u kojem su tužitelji obvezani komunalni doprinos platiti preko iznosa od 87.568,49 kn te da se Gradu Z. naloži povrat-isplata tužiteljima iznosa od 89.499,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 27. veljače 2019. do isplate.

Obrazloženje

Rješenjem tuženika, klasa: UP/II-363-03…, ur.broj: 531-05-… od 29. siječnja 2019. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/…, ur.broj: 251-13-… od 25. svibnja 2018. kojim je obveza komunalnog doprinosa tužiteljima utvrđena u iznosu od 196.742,58 kn, što uz popust od 10% za plaćanje obveze u roku od 15 dana iznosi 177.068,32 kn.

Tužbu kojom je pokrenut upravni spor u ovom predmetu tužitelji su podnijeli mjesno nadležnom Upravnom sudu u Z.. Međutim, predmet je ustupljen na suđenje ovom Sudu prema rješenju predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-… od 8. srpnja 2019. te na temelju članka 11. Zakona o sudovima (Narodne novine, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18.).

Tužitelji pobijaju zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja smatrajući da obračun komunalnog doprinosa za rekonstrukciju postojeće građevine nije obavljen u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu Grada Z. niti u skladu s odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tužitelj navodi kako je ukupni obujam od 3.259,73 m3 trebalo umanjiti sukladno članku 4. stavku 2. spomenute Odluke za obujam stare zgrade od 171,36 m3 koja je postojala na mjestu predmetne rekonstrukcije. Nadalje, ukupni je obujam trebalo umanjiti za još 216,61 m3 budući da se za podrum, čiji je obujam 433,22 m3, plaća samo 50% doprinosa u skladu sa člankom 4. stavkom 2. spomenute Odluke. Na taj se način dolazi do osnovice za obračun komunalnog doprinosa od 2.871,76 m3. Prema mišljenju tužitelja, za dio osnovice od 937,73 m3, koliko je iznosio obujam ozakonjenog izvedenog stanja zgrade koja je pritom pogrešno ozakonjena kao poslovna, umjesto kao stambeno-poslovna, komunalni je doprinos trebalo obračunati primjenom jedinične vrijednosti od 96,00 kn/m3 te dobiveni iznos umanjiti za 25%, čime se dobije iznos od 67.516,56 kn. Na preostali dio osnovice od 1.934,03 m3 trebalo je, prema mišljenju tužitelja, primijeniti jediničnu vrijednost od 118,00 kn/m3, što daje iznos od 228.215,54 kn. Prema tome, za osnovicu od 2.871,76 m3 komunalni doprinos ukupno iznosi 295.732,10 kn, a umanjen za 10% iznosi 266.158,89 kn. Tužitelji smatraju da je potonje navedeni iznos potrebno umanjiti za 178.590,40 kn, koliko je plaćen komunalni doprinos po građevinskoj dozvoli od 20. prosinca 2000., tako da obveza komunalnog doprinosa prema novom stanju obujma stambeno-poslovne građevine iznosi 87.568,49 kn. Tužitelji predlažu Sudu poništiti pobijana rješenja u dijelu u kojem su obvezani komunalni doprinos platiti preko iznosa od 87.568,49 kn te Gradu Z. naložiti povrat-isplatu tužiteljima iznosa od 89.499,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 27. veljače 2019. do isplate.

              U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod svog rješenja i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da tužitelji pogrešno smatraju kako je u predmetnom postupku trebalo primijeniti Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama budući da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa određena u postupku izdavanja građevinske dozvole. Navodi da je obračun komunalnog doprinosa detaljno prikazan u proračunu troškova, klasa: 363-02/…, ur.broj: 251-13-32-… od 28. prosinca 2016. i to za građevinu koja se rekonstruira, a sve u skladu s glavnim projektom T.D. … AR iz lipnja 2016. godine, Odlukom o komunalnom doprinosu i Pravilnikom o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa (Narodne novine, broj 136/06., 135/10., 14/11. i 55/12.). S obzirom na to da investitori vrše rekonstrukciju poslovne građevine u stambeno-poslovnu, obračun je napravljen na razliku u obujmu u odnosu na obujam postojećeg stanja od 1.515,95 m3 iz građevinske dozvole od 20. prosinca 2000., tako da obujam za obračun komunalnog doprinosa iznosi 1.743,78 m3. Pritom je komunalni doprinos za obujam podruma pravilno obračunat u 50% iznosu prema Odluci o komunalnom doprinosu. Nadalje, zainteresirana osoba navodi kako su tužitelji prilikom izgradnje u cijelosti odstupili od pravomoćne građevinske dozvole od 20. prosinca 2000. te su tako izvedeno stanje ozakonili kao nezavršenu poslovnu zgradu izgrađenu na k. č. br. … k. o. T. rješenjem o izvedenom stanju, klasa: UP/I-350-05…, ur.broj: 251-13-22/… od 22. kolovoza 2013. Međutim, kako nije došlo do povećanja obujma u odnosu na obujam prema građevinskoj dozvoli, budući da je obujam izvedene poslovne zgrade iznosio 937,73 m3, tužiteljima za ozakonjeni obujam građevine nije bio obračunat komunalni doprinos. Zainteresirana osoba predlaže Sudu tužbeni zahtjev odbiti.

              Sud nalazi da u ovom upravnom sporu među strankama nisu prijeporne činjenice koje su od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu. Stoga, kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave sukladno odredbi članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. – dalje: ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave.

              Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

              Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Prema članku 122. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13.), investitor je po izvršnosti građevinske dozvole dužan platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima.

              Prema odredbama članka 31. stavka 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14, 36/15 – dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu), komunalni doprinos obračunava se u skladu s obujmom, odnosno po prostornom metru građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.

              U ovom su predmetu tužitelji obvezani na plaćanje komunalnog doprinosa po pravomoćnosti građevinske dozvole Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Petog područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-361-…, ur.broj: 251-13-… od 26. listopada 2016., kojom se tužiteljima dozvoljava rekonstrukcija poslovne građevine u stambeno-poslovnu građevinu na k. č. br. … k. o. T. u skladu s glavnim projektom koji je sastavni dio te dozvole. U obrazloženju građevinske dozvole navodi se da je glavnim projektom predviđena rekonstrukcija postojeće poslovne građevine (visine podrum i prizemlje, tlocrtne površine prizemlja 214,45 m2) za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju. Ukupna visina rekonstruirane građevine je podrum, prizemlje, dva kata i uvučeni kat, a građevinska bruto površina je 765,45 m2.

              Prvostupanjskim je rješenjem komunalni doprinos obračunat na osnovicu od 1.743,78 m3, što predstavlja razliku između ukupnog obujma rekonstruirane zgrade od 3.259,73 m3 i obujma prema građevinskoj dozvoli, klasa: UP/I-361-…, ur.broj: 251-05-… od 20. prosinca 2000. koji iznosi 1.515,95 m3 i na koji su tužitelji već platili komunalni doprinos na temelju rješenja, klasa: UP/I-363-…, ur.broj: 251-05-… od 12. prosinca 2000. Obračun komunalnog doprinosa za dio osnovice od 1.590,84 m3 obavljen je primjenom jedinične vrijednosti od 118,00 kn/m3 za I zonu u skladu s odredbama članka 5. i članka 6. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Z., broj …. i …. – dalje: Odluka), dok je za dio osnovice od 152,94 m3 komunalni doprinos obračunat u 50%-tnom iznosu navedene jedinične vrijednosti, što je u skladu s odredbom članka 6. stavka 4. podstavka 3. Odluke. Naime, dio osnovice od 152,94 m3 predstavlja razliku u obujmu podrumskog prostora nakon rekonstrukcije u odnosu na obujam prema građevinskoj dozvoli iz 2000. godine za koji je komunalni doprinos već plaćen. Cjeloviti obračun komunalnog doprinosa pritom je detaljno prikazan u naprijed citiranom proračunu troškova od 28. prosinca 2016. koji je sastavni dio rješenja o komunalnom doprinosu.

              Nije osnovan prigovor tužitelja da je osnovicu za obračun komunalnog doprinosa za predmetnu rekonstrukciju trebalo umanjiti za obujam od 171,36 m3 koji se prema navodu tužitelja odnosi na staru zgradu. Naime, tužitelji su u upravnom postupku u prigovoru od 10. veljače 2017. na obračun komunalnog doprinosa naveli da je na predmetnoj parceli u vrijeme izdavanja građevinske dozvole od 20. prosinca 2000. postojala stara zgrada obujma 171,36 m3. Međutim, kako se vidi iz sadržaja građevinske dozvole od 26. listopada 2016., glavnim je projektom predviđena rekonstrukcija postojeće poslovne građevine visine podrum i prizemlje te tlocrtne površine prizemlja 214,45 m2, a za koju je izdano naprijed citirano rješenje o izvedenom stanju od 22. kolovoza 2013. Dakle, ne stoji tvrdnja da je predmetnom rekonstrukcijom obuhvaćena građevina obujma 171,63 m3 koji bi u konkretnom slučaju trebalo oduzeti od osnovice za obračun komunalnog doprinosa. Nasuprot tome, predmet rekonstrukcije je postojeća građevina obujma 937,73 m3 koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju. Iz podataka u spisu proizlazi da je navedena postojeća zgrada bila izgrađena nezakonito jer su tužitelji odstupili od gradnje po građevinskoj dozvoli od 20. prosinca 2000. Međutim, pritom nije premašen i obujam koji je prema građevinskoj dozvoli iznosio 1.515,95 m3. Budući da su tužitelji u odnosu na navedeni obujam podmirili obvezu komunalnog doprinosa, taj obujam u konkretnom predmetu nije niti uračunat u osnovicu komunalnog doprinosa za rekonstrukciju postojeće ozakonjene građevine. Stoga su bespredmetni daljnji prigovori u pogledu primjene jedinične vrijednosti na obujam ozakonjene građevine. Pri tome, nije osnovan niti prigovor da je obvezu komunalnog doprinosa trebalo umanjiti za novčani iznos koji su tužitelji već platili jer se u skladu sa citiranom zakonskom odredbom u slučaju rekonstrukcije postojeće građevine komunalni doprinos plaća na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu. U konkretnom slučaju, ukupni obujam građevine nakon rekonstrukcije iznosi 3.259,73 m3 te je od navedenog ukupnog obujma pravilno oduzet obujam od 1.515,95 m3 po građevinskoj dozvoli iz 2000. godine u odnosu na koji je komunalni doprinos već plaćen i kojim obujmom je obuhvaćena i ozakonjena građevina koja je predmet rekonstrukcije. Stoga je osnovica za obračun komunalnog doprinosa za rekonstrukciju prema građevinskoj dozvoli od 26. listopada 2016. pravilno utvrđena u visini razlike od 1.743,78 m3 između ukupnog obujma građevine nakon rekonstrukcije i obujma prema građevinskoj dozvoli od 20. prosinca 2000. te je obračun komunalnog doprinosa obavljen uz pravilnu primjenu jediničnih vrijednosti u skladu s mjerodavnim odredbama Odluke.

              Prema navedenom, Sud je ocijenio da pobijanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu.

              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 15. srpnja 2020.

                                                                                                      S U D A C

Milan Franić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke.