Posl. br. 7 PU Psp-4/2020

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice N. Š., OIB: ---, zastupane  po pun. L. Š., , protiv  tuženika 1. A. S., OIB: --- i 2. J. S., OIB: --- , , oboje zastupani po  pun. Đ. Č., radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne  rasprave dana 8. lipnja 2020. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, prvotuženika osobno i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane drugotužene,na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 15. srpnja 2020. godine 

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice N. Š., OIB: --- prema tuženicima A. S., OIB: --- i J. S., OIB: --- ,  u dijelu koji glasi:

 

 

"Utvrđuje se da su tuženici A. S., OIB: --- i J. S., OIB: --- , zatvaranjem priključka za vodu koji se nalazi na katastarskoj čestici broj --- upisane u zemljišnoknjižni uložak --- K.O. --- i onemogućavanjem protoka vode do nekretnine tužiteljice kč. broj --- , u naravi obiteljska stambena zgrada, dvorište, površine 412 m², upisane u z.k. uložak --- , k.o. --- , smetali tužiteljicu Š. N., OIB: --- , u posljednjem mirnom posjedu njezine nekretnine, te se tuženicima zabranjuje svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje i smetanje posjeda nekretnine u posjedu tužiteljice."

 

 

II Odbija se tužiteljica N. Š., OIB: --- prema tuženicima A. S., OIB: --- i J. S., OIB: --- , u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tražila nalaganje tuženicima da tužiteljici odmah, a najdulje u roku od 24 sata, uspostave posjedovno stanje koje je postojalo prije navedenog smetanja na način da na svojoj nekretnini kč. broj --- , u naravi kuća, garaža i dvorište, površine 633 m2, upisane u z.k. uložak --- , K.O. --- , otvore navedeni priključak za vodu  ili poduzmu bilo koje druge potrebne radnje kako bi se omogućio protok vode do nekretnine tužiteljice kako je to bilo prije počinjenog smetanja te omoguće tužiteljici da nekretnina u njezinom posjedu kčbr. --- , u naravi obiteljska stambena zgrada, dvorište, površine 412 m², upisane u z.k. uložak --- , k.o. --- , bude opskrbljena pitkom vodom i time omoguće tužiteljici korištenje navedene nekretnine na način koji je postojao prije počinjenog smetanja posjeda navedene nekretnine, kao i u dijelu u kojem je tužiteljica tražila da se tuženicima zaprijeti novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kn, kao neosnovan.

 

 

III Nalaže se tuženicima da tužiteljici na ime parničnog troška isplate iznos od 2.900,00 kn zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. srpnja 2020.godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.

 

 

IV Odbijaju se,  tužiteljica prema tuženicima sa preostalim dijelom  zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.450,00 kn sa kamatom od presuđenja pa do isplate, te tuženici u cijelosti prema tužiteljici sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je dana 24. rujna 2018. godine podnijela tužbu u kojoj je u bitnom navela da je vlasnica i posjednica nekretnine kčbr. --- , u naravi obiteljska stambena zgrada, dvorište, površine 412 m², upisane u z.k. uložak --- , k.o. --- , u cijelosti. Tužiteljica je nadalje navela da su tuženici suvlasnici i suposjednici svaki u ½ dijela nekretnine kč. broj --- , u naravi kuća, garaža i dvorište, površine 633 m2, upisane u z.k. uložak --- , K.O. --- . Tužiteljica je nadalje u bitnom navela  da se na nekretnini tuženika nalazi priključak za vodu koji koristi tužiteljica te da je priključak za vodu izgrađen na nekretnini tuženika uz njihovu suglasnost na temelju ugovora o izgradnji priključka vode broj --- od 21.9.2005. godine i ugovora o opskrbi vodom broj --- od 21.9.2005. godine, a koje ugovore su sklopili --- i tužiteljica. Tužiteljica je nadalje navela da je iz navedenog vidljivo da je tužiteljica priključak za vodu smješten na nekretnini tuženika koristila temeljem valjanog pravnog posla sve do 19.9.2018. godine kada su tuženici navede priključak za vodu namjerno zatvorili zbog čega je tužiteljici onemogućeno korištenje vode na svojoj nekretnini, čime su tuženici počinili smetanje posjeda tužiteljici. Slijedom navedenog tužiteljica predložila da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice. U podnesku od 27.9.2018.godine  listovi 20 do 21 spisa tužiteljica je u konačnici specificirala svoju tužbu.

 

  U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 25.9.2018. godine tuženici su naveli da je nesporno da je tuženik A. S. vlasnik sa suprugom sporne naznačene parcele u korištenju kč. broj --- K.O. --- , na koji je tužitelj imao privremeno odobrenje tuženika za priključak na tuženikov šaht i priključaka dotoka pitke vode a to samo do kraja tekuće iste te 2004. godine. Tuženici su naveli da su tužiteljica i njezin suprug molili tuženika za bitnu i privremenu pomoć jer nije H. B., također susjedne, isključio dovod pitke vode a da su s O. M. i V. P. d.o.o., u dogovoru da će sprovesti vod i dovod pitke vode do njihove kuće do kraja godine. Tuženici su naveli da je tužiteljica iduće godine postala nesavjesni korisnik dijela parcele kčbr. --- sa svojim cijevima i šah tom, priključkom dotoka pitke vode i tada je ponovo upozorena i opomenuta zahtjevom iz miješanja i plaćanja naknade štete u iznosu vrijednosti od 20,00 EUR u kunama te da je tužiteljica izričito obećala izmještanje uz iskazivanje da vlasnik dijela parcele stvarnog puta B. A. nije dozvolio V. P. d.o.o. da dovede cijev dovoda pitke vode do  tužiteljice i njezine kuće moleći za bitno i privremenu daljnju pomoć tuženika. Tuženici su naveli da su ponovno zatražili od tužiteljice 2009. godine izmještanje – premještanje uz prijetnju isključenja i otklanjanja cijevi dotoka vode jer sagraditi i dograditi kuću za odmor na mjestu cijevi i priključka sa šahtom dotoka pitke vode tužiteljici te da tužiteljica ponovno nije uslišila opomenom pa je prvotuženik sa suprugom stvarno sagradio kuću za odmor(130m2) preko tužiteljičinih cijevi i priključka dotoka vode, s time da nije dovršena još 1 prostorija zbog šahta koji koristi tužiteljica za držanje vodomjera. Tuženici su nadalje u bitnom na da li je tuženik prije 6 godina, dok je Š. G. suprug tužiteljice bio radio – uređivao krov njihove pomoćne zgrade, ponovno rekao da traži premještanje korištenja parcele kč. broj --- te da je B. A. davno rekao da se sada kaje (i da bi je trebao dozvoliti i dozvoljava radnicima V. P.) što nije dozvolio tim radnicima V. P. da postavljaju cijevi dotoka pitke vode po cesti, pa i do kuće tužiteljice. Tuženici su nadalje u bitnom naveli da su ne želeći nezadovoljstvo i loše odnose sa susjedom da su s 5 dopisa tužiteljici i dopisima V. P. upozoravali i zahtijevali, van suda, tužiteljica ukloni svoju šaht, vodomjer odnosno u cijelosti priključak s voda tuženika i parcele tuženika. Tuženici su nadalje naveli da je upravo tuženik sve iz razloga ne svađe i bez pokretanja od tuženika sudskih sporova, bez tužbe sudu, dostavio pismena upozorenja da ne može tužiteljica popravljati svoje cijevi dovoda vode u slučaju potrebe, a iz razloga ranije izgradnje spomenute kuće za odmor i to od dana 15. ožujka 2017. godine, pa ponovno 1. lipnja 2017. godine to uz obavijest i upit V. P. od dana 23. ožujka 2017.  godine. Tuženici su naveli da je tuženik povećao zahtjev naknade štete i najamnine na 50,00 EUR mjesečno, a iz razloga nepoštivanja nikakvog i bilo kada zahtjeva tuženika za izvlaštenjem s tuženikove parcele kč. br. --- s ponovljenim zahtjevom premještanja s parcele tuženika te novim produljenim rokom od dana 9. svibnja 2018. godine na kraju dajući sa novim produženim rokom i zahtjevom tužitelju, korisniku parcele dostavljeno dana 16. kolovoza 200 godine dopisom „posljednja zamolba“. Slijedom prethodno navedenog tuženici su predložili da sud donese odluku u kojoj će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 4 do 9 spisa, dokumentacije na listovima 11 do 16 spisa, dokumentacije na listovima 29 do 30 spisa, dokumentacije na listovima 38 do 44 spisa, dokumentacije na listovima 53 spisa, čitanjem iskaza  tužiteljice na listu 57 do 61 spisa, dokumentacije istu 66 do 68 spisa, te dokumentacija zaprimljena na ročištu od 8. lipnja 2020. godine kao i čitanjem iskaz prvotuženika sa istog ročišta.

 

Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženicima djelomično je osnovan.

 

U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica koja proizlazi iz vlasničkog lista na strani 4 spisa da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č. --- k.o. --- , dok su prvi i drugo tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela svaki nekretnine  k.č. br. --- k.o. --- u naravi kuća, garaža, dvorište što dokazuje i list 5 spisa-vlasnički list.

 

Nije sporna činjenica koja proizlazi iz iskaza prvotuženika saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 8.6.2020. godine da se na njegovoj nekretnini nalazi šaht u kojem se između ostalog nalazi  tužiteljičin priključak za vodu, što je u suglasju i sa dopisom tuženika od 15.3.2017.godine list 11 spisa. Nije sporna činjenica da na listovima 6-9 spisa prileži ugovor o izgradnji priključka vode kojeg je tužiteljica sklopila s tvrtkom V. P. d.o.o. dana 21.9.2005. godine, dok na listovima 8-9 spisa prileži ugovor između istih kontrahenata o opskrbi vodom te da se u oba ugovora kao mjesto priključka  navodi --- kod kbr. --- a što je aktualna adresa prvo i drugo tuženika list 68 spisa.

 

Nije sporna činjenica koja proizlazi iz podneska tuženika od 25.9.2018. godine, list 17 spisa, iz kojeg podneska su tuženici sadržajno naveli vezano za njihovu k.č. br. --- da je postignut dogovor vezano za priključak tužiteljice na tuženikov šaht i priključak dotoka pitke vode te da su u tom podnesku tuženici naveli da se radilo samo  o privremenom odobrenju za priključak na šaht tuženika "a to samo do kraja tekuće iste te 2004. g." list 17 spisa. U podnesku tuženika od 13.3.20120. godine list 63 spisa tuženici nesporno  sada to "privremeno" odobravanje tužiteljici priključka u njihovom šahtu  sada smještaju "privremeno do 2005. godine" list 63 spisa, što je uostalom i sam prvotuženik  potvrdio svojim iskazom na ročištu od 8.6.2020. „ona je reklada će to riješiti jako brzo pa sam mislio do kraja 2004 čak i 2005...“ list 2 istog zapsnika.

 

Nije sporna činjenica koja proizlazi iz podneska tuženika od 25.9.2018. godine list 18 spisa da su se tuženici pisano obraćali tužiteljici sa 5 dopisa, a što je u suglasju i s dostavljenim dokazima u spisu na listovima 11, 13, 14, 15, 16 spisa. Tako je nesporna činjenica da su se tuženici koji su navedeni u dopisu od 15.3.2017. godine list 11 spisa se  obratili tužiteljici sa dopisom od 15.3.2017. u kojem između ostalog sami navode "privremeno vam je dozvoljeno, do sada da budete s cijevima-dovodom i šahtom na našoj parceli k.č. --- , u našem dvorištu" list 11 spisa nakon čega se tužiteljica nesporno očitovala dopisom od 26.3.2017. godine na listu 12 spisa. Nesporna je činjenica da na listu 13 spisa prileži daljnji dopis tuženika od 1.6.2017. godine u kojem se opet prvo i drugo tuženici obraćaju tužiteljici sa dostavom dopisa V. od 23.3.2017. onog na listu 41 spisa navodeći  između ostalog i upozorenje da i za eventualne popravke tih cijevi pitke vode da se isto ne može na sadašnjoj poziciji "na našoj parceli" list 13 spisa. Nesporna je činjenica kronološki gledano da na listu 14 spis prileži daljnji dopis od 17.12.2017. opet prvo i drugo tuženika u kojem se između ostalog prema tužiteljici navodi "prinuđujete nas i mi vas isključujemo s našeg voda dovoda pitke vode " list 14 spisa, dok se u dopisu od 9.5.2018. list 15 spisa jasno od strane opet oba tuženika navodi između ostalog "stvarno nas prisiljavate da vas isključimo zatvaranjem ventila dotoka pitke vode u šahtu u našoj kući…" list 15 spisa. Konačno iz petog dopisa od 16.8.2018. godine  list 16 spisa "vlasnika parcele k.č. --- " koji dopis nosi naslov "posljednja zamolba" koji je kao i prethodno dopisi također  upućen tužiteljici navodi se između ostalog "još jednom tražimo da uklonite vaše cijevi i priključak pitke vode s naše parcele --- u roku daljnjih 30 dana…" list 16 spisa.

 

Nije nadalje sporna činjenica da je sam prvotuženik jasno priznao da je on zatvorio ventil koji omogućava dotok pitke  vode tužiteljici što uostalom proizlazi i iz njegova dopisa od 25.9.2018. list 19 spisa gdje se navodi  "V-ventil pitke vode zatvorio je prvotuženi…", a što je uostalom bilo u suglasju i sa iskazom samog prvotuženika saslušanog na ročištu od 8.6.2020. godine list 3 istog zapisnika gdje imenovani jasno navodi "pet puta sam pismeno opominjao ne samo tužiteljicu već sve njih i onda sam istovremeno zatvorio vodu i od svih sam dobio tužbe", što je uostalom od strane tuženika objašnjeno i kroz podnesak od 25.10.2019. list 52 spisa gdje se doslovce navodi  "prvotuženik je poslije tzv. posljednje zamolbe odlučio učiniti samopomoć u prekidu nanošenja dalje štete…"

 

Nije sporna činjenica da je vezano za radnje prvotuženika dana 28.9.2018. godine na listovima 21-26 spisa doneseno rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere kako bi se tužiteljici kao predlagateljici osiguranja omogućio dotok pitke vode do njezine nekretnine. Nesporna je činjenica da su tuženici kao protivnici osiguranja  kako je i navedeno u podnesku na listu 31 spisa jasno  naveli "iako, već i dana 3.10.2018. ujutro u 6 sati je otvoren ventil dotoka pitke vode predlagateljici…" što je uostalom vezano za ponovno puštanje vode tužiteljici potvrđeno i učinjeno nespornim na ročištu od 30.10.2019. godine list 48 spisa da je voda u međuvremenu puštena dana 3.10.2019.godine.

 

Nije sporna činjenica da je sam prvotuženik potvrdio vezano za svoj iskaz da je zatvorio dotok pitke vode ne samo tužiteljici već i drugim osobama zbog čega je i od tih drugih osoba dobio tužbe da je u podnesku od 13.3.2020. godine nesporno naveo "u sporu s B. A. i dr. je usvojen zahtjev tužbe smetanja posjeda…" list 65 spisa.

 

Nije sporna činjenica da je sam prvotuženik u svom iskazu s ročišta od 8.6.2020. potvrdio između ostalog jasno iskazao da je on dopustio tužiteljici da se priključi na vodu u njegovu šahtu na predmetnoj nekretnini uz navod "dva su bila već priključka, bilo je od H. i od B." uz jasan iskaz "ona je rekla da će to riješiti jako brzo pa sam mislio do kraja 2004. čak i 2005. godine, pazite mi nismo (razgovarali op.a) do koje godine će biti priključak, nego da će biti privremen, a to je podrazumijevalo do godine dana" list 2 istog zapisnika. Prvotuženik je također na istom ročištu nesporno iskazao vezano za upit suca iz čega se podrazumijevalo da će biti priključak do godine dana da se to podrazumijevalo "iz njezinog ponašanja i njene želje da prebaci plastične cijevi…". Vezano za upit suca prvotuženiku  iz čega je onda shvatio da je i tužiteljica shvatila da će se raditi o privremenom priključku imenovani je nesporno iskazao "zato što je rekla da će ići u V. i O. za priključak" a  vezano za upit suca da li je tužiteljica spomenula riječ privremeni priključak od godine dana imenovani je odgovorio "ne sjećam se, tako smo napravili…".

 

Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

 

Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari sukladno vrlo detaljnom osporavanju od strane tuženika tijekom postupka, a naročito u podnesku od 25.10.2019. godine lilst 51 spisa, jest prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, prigovor nepostojanja mirnog posjeda, prigovor nepostojanja čina smetanja posjeda, prigovor postojanja (dopuštene op.a.)samopomoći, te prigovor da je tužiteljica učinila prijevaru i zlouporabu list 51 spisa.

 

U posjedovnim parnicama i sukladno čl. 441. Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP, raspravljanje u tužbi zbog smetanja posjeda ograničena je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljane o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. U posjedovnim parnicama sud stoga utvrđuje jedino pretpostavke  iz čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje u tekstu ZV-a.

 

Sukladno članku 21 ZV-a našto sud pazi po službenoj dužnosti  tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu  budući je događaj kojeg opisuje u tužbi bio 19.9.2018.godine a  ispravljena (u prijevodu preinačena tužba –članak 191 ZPP-a) je zaprimljena dana 17.9.2018.godine, list 20 spisa zbog čega tužiteljica nije prekludirana u posjedovnoj zaštiti.

 

U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije isti je valjalo odbiti kao neosnovan budući je tužiteljica nesporno upisana kao vlasnica k.č. --- k.o. --- , a prvo i drugotuženici su upisani kao suvlasnici k.č. br. --- k.o. --- . Iz ugovora na listovima 6-9 spis razvidno je da iste tužiteljica zaključila, s tvrtkom V. P. d.o.o. vezao za priključak vode koji priključak se nalazi sukladno iskazu samog prvotuženika na nekretnini prvo i drugo tuženika gdje se i nalazi šaht što je vidljivo i iz adrese ugovora o opskrbi vodom i adrese ugovora o izgradnji priključka vode "kod --- " što je adresa tuženika, a sami tuženici su u dopisima na str. 11 , 12 do 16 spisa potvrdili postojanje priključka na njihovoj parceli,  pa je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje  tužbe.

 

Povratno, tuženici su isto tako pasivno legitimirani budući je razvidno da se priključak nalazi na njihovoj k.č. br. --- k.o. --- zbog čega su i spomenutim dopisma (pet dopisa) zajedno i tražili izmještanje  priključka sa njihove parcele, a sam prvotuženik je u svom iskazu  priznao da je on fizički zatvorio ventil sa pitkom vodom tužiteljici  list 3 zapisnika od 8.6.2020. što je uostalom prvotuženik  i pisano potvrdio u dopisu od 25.9.2018. da je zatvorio ventil pitke vode list 19 spisa.

 

Isto tako i drugotužena ja pasivno legitimirana u ovoj prnici kao suvlasnica k.č. br. --- k.o. --- u kontekstu kad je sam prvotuženik u svom iskazu jasno navodi "na upit ona je upoznata s ovim što sam napravio ali niti se slagala niti se protivila zbog moje profesije…ona je upoznata s ovom problematikom". Naime u posjednovnim parnicama  pasivno je legitimiran i onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja posjeda  s njegovim nalogom ili bez njega  i to već samim time što je čin smetanja posjeda išao u njegovu korist. Štoviše u svim dopisima  (listovim 11, 13 do 16 spisa) prijetnju zatvaranja ventila i dotoka pitke vode najavljivali su i prvo i drugo tuženici  koji se navode kao vlasnici  kč. br. --- k.o. --- zbog čega je tužena pasivno legitimirana budući se (a imala je za to priliku kroz iskaz) od opisanog nije ogradila.

 

Vezano za daljnji prigovor tuženika glede nepostojanje posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice i taj prigovor je valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Naime, iz već dostavljenog vlasničkog lista na strani 4 spisa nesporno proizlazi da je tužiteljica vlasnica k.č. br. --- k.o. ---.

 

Tužiteljica  doduše nakon što je punomoćnik shvatio da je prvotno "promašio" tužbu list 2 spisa u odnosu na predmet posjedovne zaštite (prvotno je zatražena zaštita posljednjeg mirnog posjeda prava korištenja vode ) je naknadno u podnesku od 27.9.2018.  ispravio tužbu vezano za navođenje  ispravnog predmeta posjedovne zaštite i smetanja posjeda list 20 spisa zatraživši zaštitu posljednjeg mirnog posjeda tužiteljičine nekretnine k.č. br. --- k.o. --- a ne kao što je to prvotno zatraženo  vezano za zaštitu "posljednjeg mirnog posjeda korištenja vode" list 1 poleđine spisa. Naime, zatvaranjem pitke vode onemogućava se upravo korištenje  (u kvantitativnom i kvalitativnom obliku ) na isti način u odnosu na razdoblje prije zatvaranja vode upravo i jedino same nekretnine tj. nekretnina se više ne može koristiti u vršenju faktične vlasti jednako kvalitativno kao što je to bilo u vrijeme prije zatvaranja vode Stoga  je tužiteljica naknadno ispravno u podnesku od 27.9.2018. usmjerila posjedovnu tužbu na zaštitu  posljednjg mirnog posjeda njezine nekretnine a ne posjeda prava korištenja vode kako se to navodilo u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženici s druge strane nisu dokazali zbog čega tužiteljica koja je upisana kao vlasnica k.č. br. --- ne bi imala posljednji miran posjed te nekretnine u kojoj i živi pa je i taj prigovor valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U odnosu na prigovor "nepostojanja smetanja  mirnog posjeda " list 51 spisa valjalo je taj prigovor shvatiti kao nepostojanje samovlasti u radnjama tuženika, budući je sam prvotuženik priznao u svom iskazu da je on  „zatvorio vodu i od svih dobio tužbe“ali je  i taj prigovor  valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Naime, sam prvotuženik u svom iskazu sa ročišta od 8.6.2020. godine sukladno postojećim dokazima u spisu, a vezano za kronologiju pisanih podnesaka kojim se obraćao tužiteljici (podnesci na listu 11, 13, 14, 15, 16 spisa),  potvrdio je da se prije nego što je i tužiteljici kao i drugima zatvorio ventile u šahtu na njegovoj parceli kojim se  omogućuje dotok pitke vode, da se doista pisanim putem obraćao između ostalog i tužiteljici  zbog čega je već u svojim dopisima primjerice onim od 17.12.2017. i 9.5.2018. već i sam najavio (dopisi su piasani u množiti od prvo i drugo tuženika) "stvarno nas prisiljavate da vas isključimo zatvaranjem ventila dotoka pitke vode u šahtu u našoj kući-apartmanu na našoj nekretnini" list 15 spisa što je konačno i učinjeno od strane tuženika (fizički prvotuženika) dana 19.9.2018. godine što uostalom proizlazi  i iz iskaza tužiteljice s ročišta od 28.1.2020. list 4 zapisnika.  Dakle sam prvotuženik je priznao  zatvaranje tužiteljici dovoda pitke vode a nakon što ju je sukladno kronologiji pisanih podnesak pet puta prije toga pišući podneske u množini najavljivao ono što će se učiniti.

 

Tuženici međutim list 51 spisa navode da je prvotuženik izvršio čin samopomoći a ne smetanja posjeda.

 

Međutim, takav prigovor tuženika nije bio osnovan  niti  pravno održiv. Naime, čl. 20 st1 ZV-a propisano je da samovlast zabranjena bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Prema stavku 3. Istog članka čak ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.  Prema stavku 4. istog članka propisano je da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

 

U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda nema ni govora o tzv. dopuštenoj samopomoći iz čl. 27. st 1 ZV-a .

 

Naime, tim člankom propisano je tko ima pravo na zaštitu posjeda smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st 3. ovog zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedu uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti negoli je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

 

Dakle zakonodavac dopušta ali u točno određenim slučajevima tzv. dopuštenu samopomoć i to samo ako posjedu prijeti neposredna opasnost što znači da je u tijeku čin smetanja posjeda ili posjed već oduzet, ako je samopomoć u postojećoj situaciji nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno što znači da okolnosti ne omogućavaju da posjednik zatraži sudsku zaštitu te kumulativno ako pri uporabi samopomoći nije primijenjena sila veće jakosti nego što je primjerena okolnostima što u prijevodu znači da čin samopomoći ne bi smio ni po sadržaju ni po intenzitetu a ni po posjedima prelaziti granicu onog što je u postojećoj situaciji baš nužno da bi se zaštitilo posjed. Ako se ima na izbor više čina samopomoći treba izabrati uvijek onaj koji je najmanje štetan po drugu stranu. Tek samopomoć koja ispunjava sve ove tri pretpostavke je dopuštena.

 

Već iz samog iskaza prvotuženika,   ali i iz sadržaja kronologije njegovih dopisa kao i iz podneska od 25.9.2018. list 19 spis proizlazi da  fizički prvotuženik( a s njime i drugotužena koja se navodi u svim podnescima i  koja je upoznata sa svom problematikom -iskaz prvotuženika, te se od isto nije ogradila)  nisu izvršili čin dopuštene samopomoći već su izvršili upravo suprotno sukladno čl. 20. ZV-a samovlastan čin smetanja posjeda nakon što su razvidno „izgubili živce“ kad su im 2017.godine turisti zatražili povrat iznosa od --- Eura jer nisu imali vodu na gornjem katu (slabi pritisak vode-iskaz prvotuženika list 4 zap. od 8.6.2020.godine), što objašnjava da u  razdoblju od 2004.godine  kad je postojao usmeni dogovor o priključku pa do prvog pisanog dopisa  od 15.3.2017.godine, list 11 spisa je proteklo čak 13 godina bez bilo kakvog pisanog dopisa iako je prvotuženik  bivši odvjetnik te mu pisanje stalnih dopisa kojim se obraćao sudu i u ovoj parnici nije strano.

 

Naime, čin smetanja posjeda je voljni čin akt neke osobe kojim ona u pogledu  predmetu tuđeg posjedovanja izvršava neku svoju ili tuđu faktičnu vlast čime negira njegovu i nameće svoju faktičku vlast  bilo da u cijelosti oduzima posjed ili u nekom pogledu zadire u isti tj. posjeda dotadašnjeg posjednika. Kod samovlasti faktička vlast dotadašnjeg posjednika nestaje ili se smanjuje, biva ograničena, a ujedno se uspostavlja nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja posjeda ili u čiju korist je taj čin poduzet ili se njegova već od ranije postojeća faktična vlast širi odnosno oslobađa od ranijeg ograničenja. Da bi neki čin izazvao takve učinke da bi bio čin smetanja posjeda nužno je da se njime izvršava faktična vlast bilo svoj ili tuđa u pogledu predmeta tuđeg poslovanja i da se to čini sa sviješću da se time zadire u tuđi posjed.

 

Za izvršavanje faktične vlasti je potrebna volja pa će za čin smetanja biti dovoljno i ako je isti poduzet sa voljom  kakva je potrebna da bi se za sebe ili za drugog izvorno jednostranim činom stekao posjed.

 

U konkretnom slučaju što priznaje i sam prvotuženik  u svom iskazu kao i u podnesku od 25.9.2018. list 19 spisa prvotuženik je nesporno dana 19.9.2018. tužiteljici zatvorio ventil pitke vode kako je to opisao na listu 19 spisa, a drugotužena se tome nije niti protivila iako je bila upoznata sa cjelokupnom problematikom što je vidljivo iz kronologije dopisa na listovima 11-16 spisa gdje se svugdje spominje i sama drugotužena te se od opisanog nije niti ogradila čime je zajedno s prvotuženikom počinila čin samovlasnog smetanja posjeda.Osim toga iz iskaza tužiteljice potvrđeno je da je i drugo tužena dala suglasnost za priključak (zapisnik od 28.1.2020.godine list 4 spisa) „bili smo moj suprug i ja i bili su oba S. kd smo to pitali da nam dopuste za priključak“.

 

Naime, samovlastan čin učinjen od strane prvotuženika s kojim je drugotužena po iskazu prvotuženika bila u cijelosti upoznata (što potvrđuju i brojni dopisi upućeni tužiteljici na sr. 11, 13 do  16 spisa je razvidno učinjen i u njezinu korist a ona se od toga nije ogradila zbog čega je i sama pasivno legitimirana jer je prvotuženik opisano učinio  i u njezinu korist.. Štoviše imenovana se čak tome nije ni protivila po iskazu prvotuženika „zbog njegove profesije“, list 3 zap. od 8.6.2020.godine.

 

Zatvaranjem dovoda pitke vode došlo je do situacije da tužiteljica kao vlasnica k.č. br. --- k.o. --- svoju nekretninu više nije mogla koristiti na jednako kvalitetan način jer je njezina faktična vlast koja je postojala do trenutka samovlasnog smetanja posjeda tj.  do 19.9.2018. razvidno bila ograničena tj. smanjena  budući nekretninu čija je vlasnica više nije mogla koristiti u jednakom obujmu, na isti  način zbog nedostatka pitke vode. Time su tuženici  samovlasno tužiteljicu ograničili u njezinoj dotadašnjoj faktičnoj vlasti, a to ograničenje su učinili samovlasno bez da su za to imali zakonsko dopuštenje ili odluku suda (članak 20 st. 4 ZV-a).

 

Sam prvotuženik koji je doista tužiteljici u svoj ime i u ime svoje supruge slao pet pisanih dopisa koji su prethodno navedeni kronološki je svoj samovlastan čin objasnio "na upit suca to je bilo 2017. godine s obzirom da sam govorio o privremenom priključku od godine dana da sam konačno išao pisano se obratiti se tužiteljici odg: te godine su turisti rekli da ne mogu dobiti vodu na gornjem katu, prijavili su me da im vratim --- eura i tu mi je prekipjelo" list 4 zapisnika od 8.6.2020. godine. Stoga sam prvotuženik u tom djelu životno objašnjava razloge zbog čega je izgubio svoje "strpljenje" iako je već u svojim dopisima zajedno s drugotuženom najavljivao zatvaranje ventila dotoka pitke vode primjerice dopis od 29.5.2018. godine. Stoga je ocjena ovog suda da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 22. ZV-a budući je tužiteljica dokazala postojanje posljednje mirnog posjeda kao i samovlastan čin smetanja posjeda.

 

Povratno, navodi tuženika o postojanju tzv. privremenog priključka  tj. navodi tuženika da je on tužiteljici dao samo privremeno odobrenje za priključak na njegov šaht vezano za dotok pitke vode upućuju na tvrdnje tuženika o tzv. posjedu do opoziva odnosno prekarijskom posjedu iz čl. 12. st. 1. ZV-a. Međutim niti takvi navodi  tuženika nisu dokazani a sami tuženici upadaju u brojne kontradikcije kroz vlastoručno pisane podneske prvotuženika.

 

Naime, u podnesku tuženika od 25.9.2018. list 17 spisa jasno se navodi "da je nesporni isti vlasnik sa suprugom sporne-naznačene parcele u korišćenju-k.č. --- k.o. --- ,  na koju je tužitelja imao privremeno odobrenje tuženika za priključak na tuženikov šaht i priključak dotoka pitke vode- a to samo do kraja tekuće iste te 2004.g" list 17 spisa.

 

Nakon što su tuženici prvotno naveli da je postojalo samo privremeno odobrenje za tužiteljicu njezinog priključka u šahtu za vodu na nekretnini tuženika  koji prikljuačk  se nalazi u šahtu tuženika u podnesku od 13.3.2020. godine list 63 spisa sada se navodi drugo vrijeme odobrenog priključka Š. N. laže da nije moje odobrenje priključka bilo privremeno do 2005. jer sam joj krajem iste (dakle 2005.) rekao da se B. A. više ne protivi" list 63 spisa iz čega bi proizlazi da odobrenje priključka više nije bilo do kraja 2004. nego do kraja 2005. godine. Nadalje, u podnesku do 25.9.2018. tuženici navode da je tužiteljica bila nesavjestan korisnik od 2005. godine što opet upućuje na zaključak iz podnesak od 25.9.2018. ako je postala nesavjesna od 2005. godine da je onda imala miran posjed samo do kraja 2004. godine što je opet u suprotnosti s podneskom tuženika na listu 63 spisa. U svom iskazu sa ročišta od 8.6.2020.godine, list 2 zapisnika prvotuženik je iskazao „ona je rekla da će to riješiti jako brzo pa sam mislio do kraja 2004. čak i 2005“,  što jasno upućuje da razvidno uopće nije bilo riječi o godini do kad će biti priključak što uostalom proizlazi i iz daljnjeg iskaza prvotuženika „pazite mi nismo (rekli op.a.) do koje godine će biti priključak...“.

 

Nadalje, u dopisu tuženika tužiteljici na listu 11 spisa koji nosi datum 15.3.2017. doslovce se navodi" privremeno vam je dozvoljeno do sada da budete s cijevima-dovodom i šahtom na našoj parceli k.č. --- " iz čega je razvidno da tuženici upadaju u kontradikciju budući sami svojim dopisom od 15.3.2017. govore o privremenosti priključka "do sada" tj. do 15.3.2017. iako su u svojim podnescima govorili o  privremenosti priključka do kraja 2004. godine list 17 spisa odnosno o privremenosti priključka do kraja 2005. godine list 63 spisa (i iskaz prvotuežnika) što je sve međusobno kontradiktorno.

 

No neovisno i o navedenom već ako se analzira samo iskaz prvotuženika saslušanog na ročištu od 8.6.2020. dakle čak i bez analize jasnog i objektivnog iskaza tužiteljice proizlazi da suprotno navodima prvotuženika nije  postojao nikakav dogovor o tzv. privremenom priključku tužiteljice i to niti do kraja 2004. list 17  niti do kraja 2005. godine list 63 a niti do 15.3.2017. list 11 spisa.

 

Naime, iz iskaza samog prvotuženika kako je prethodno i navedeno proizlazi da je imenovani iskazao "ona je rekla da će to riješiti jako brzo pa sam mislio do kraja 2004. čak i 2005. godine , pazite mi nismo (rekli op.a) do koje godine će biti priključak, nego da će biti privremeno a to je podrazumijevalo do godine dana" uz objašnjenje prvotuženika vezano za upit iz čega se podrazumijevalo do godine dana da će biti priključak imenovani je odgovorio " iz njezinog ponašanja i njene želje da prebaci plastične cijevi..:" i uz objašnjenje prvotuženika vezano za upit da li je tužiteljica spomenula riječ privremeni priključak imenovani je jasno naveo "ne sjećam se, tako smo napravili još nisam tražio nikakvo plaćanje a znam da je to njeno priključivanja i nama smanjivalo pritisak vode" list 2 zapisnika d 8.6.2020. godine.Dakle iskaz samog prvotuženika jasno upućuje i bez iskaza tužiteljice da je imenovano pretpostavio  iz „ponašanja“ tužiteljice da će priključak biti privremen  iako se ne sjeća da je tužiteljica uopće sama spomenula tu riječ. U nastojanju da „objasni“ vremenski period od 13 godina tj. od 2004.godine pa do pisanog podneska od 15.3.2017.godine list 11 spisa u kojem periodu je bio potpuno pasivan prvotuženik je nastojao to „popuniti“ usmenim opomenama upućenim tuženoj, što ovaj sud ne prihvaća budući je isto bilo prezentirano radi povoljnijeg ishoda ove parnice.

 

Dakle sam, prvotuženik je sudu objasnio da tužiteljici uopće nije prezentirao do koje godine će biti priključak osim što sam upada u kontradiktornosti da će to biti do kraja 2004. ili čak 2005.a  u dopisu od 15.3.2017. govori o privremenosti priključka "do sada" dakle do 15.3.2017. godine.

 

Stoga je ocjena ovog suda da prvotuženik  uopće nije tužiteljici dao jasno do znanja da je njezin priključak privremen već je pretpostavljao iz njezinog ponašanja da je i ona „shvatila“ da će isti biti privremen.

 

Povratno, prekarij je ugovor kojim je jedna strana drugoj strani prepustila neku stvar na besplatnu uporabu do opoziva. Prema Zakona o obveznim odnosima prekarij je podvrsta ugovora o posudbi. Temeljem čl. 515 ZOO-a posudovnik je dužan vratiti stvar posuditelju po isteku ugovorenog vremena očito čim to posuditelj zatraži. Da bi postojao prekarijski posjed on ne može biti zasnovan na pretpostavci prvotuženika  da će priključak biti privremen, a da o toj bitnoj činjenici na jasan način nije dao do znanja tužiteljici, pri čemu  se uopće i ne govori o godinama kada ta „privremenost“ istječe. Naime, da bi nastao prekarij bila je neizostavno potrebna  suglasnost svih ugovornih strana što znači suglasnost i tužiteljice koju suglasnost cijeneći jasan iskaz tužiteljice tuženici nisu dokazali na valjani način. Jednostrana izjava tuženika koja je dana u dopisu od 15.3.2017. ne može tuženike dovoditi u pravno povoljniju poziciju jer je razvidno da prilikom davanja priključka tuženici odnosno prvotuženik cijeneći i njegovu profesiju (nekadašnji odvjetnik) nije uopće dao niti u molekularnim tragovima osnovne elemente ugovora o prekariju iz kojeg bi tužiteljica mogla zaključiti da je njen priključak doista bio privremen i da je mogao trajati i u najpovoljnijem slučaju za tuženike u smislu čl. 515 st 3 ZOO-a do opoziva. Naprotiv iskaz tužiteljice koja je to životno potkrijepila zajedničkim planovima (dio iskaza u kojem opisuje ljubaznost tuženika) jasno ukazuje da su u to vrijeme odnosi stranaka bili vrlo dobri te nije bilo niti razloga spominjati privremenost priključka u kontekstu kad je i sam prvotuženik potvrdio  da su u to vrijeme već postojala druga dva priključka (H. i B.).Da je tome tako govori i činjenica da je  od 2004.godine pa do prvog dopisa (list 11 od 15.3.2017.godine) proteklo čak 13 godina a razlog tom dopisu je bio događaj sa turistima kojeg je opisao sam prvotuenik, list 4 zap. od 8.6.2020. zbog čega je su tuženici tek u tom dopisu  jasno naveli „privremeno vam je dozvoljeno do sada“  što jasno ukazuje da je događaj sa turistima doveo do promjene raspoloženja tuženika a tim i do naknadnog zaključka da je priključivanje tužiteljice bilo „privremeno“.

 

Povratno, u najpovoljnijoj situaciji za tuženika, prvotuženik je moguće i zaključio da će taj priključak tužiteljice biti privremen,  ali o tome nije dao jasno do znanja tužiteljici prilikom odobravanja davanja priključka u 2004. godini, a da je tome tako jasno potvrđuje i njegov već spomenuti dopis d 15.3.2017. list 11 spisa gdje doslovce sam navodi "privremeno vam je dozvoljeno do sada" što jasno ukazuje da prije toga  uopće nije bilo govora ne samo o privremenosti priključka nego niti o godini ni 2004. a niti 2005. godini kako je  to u podnescima i iskazu  tvrdio prvotuženik.

 

Stoga sud prihvaća iskaz tužiteljice saslušane kao parnične stranke na ročištu od 28.1.2020. godine u kojem je imenovana životno opisala dosljedno i koncizno u bitnom da su se oni obratili obitelji S. 2004. godine, da je ona zajedno sa suprugom otišla kod S., da su ih zamolili da im dopuste stavljanje brojila te uz navod "i to je bilo je dočekano s kako ne dragi susjedi, ovdje su već tri brojila vaše 4. nam neće smetati". Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je isti bio neporedan i spontan (blagodat načela neposrednosti op.a.) a vezano za upit da i je postavljanje tog brojila na njihovoj parceli bio nečim uvjetovan ili je bio određen rok tužiteljica je jasno iskazala " ne sve je to bilo bez uvjeta i roka, samo je bilo postavljeno od strane njih da bude sve legalno napravljeno od strane V., napravljen je uviđaj od strane V. i postavljeno je brojilo 2005. godine" što je bilo opet u suglasju s dokazima n listovima 6-9 spisa. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da apsolutno nije bio postavljen nikakav rok do kad će biti brojilo na njihovoj nekretnini kao ni nikakvi uvjeti kao i iskaz tužiteljice vezano za probleme koje je imala u V. što je uostalom bilo u suglasju i s dopisom V. na listu 41 spisa,  ali i s dopisom tužiteljice od 26.3.2017. kojim je odgovoreno na dopis tuženika od 15.3.2017. listovi 11 i 12 spisa. Sud prihvaća i navod tužiteljice da prije dopisa od 15.3.2017. nije bilo niti usmenih opomena od strane tuženika te da nije niti 2009. godine tuženik usmeno tražio izmještanje priključka. Sud prihvaća i iskaz tužiteljice da je dana 19.9.2018. došlo do isključenja vode što je moglo biti usred dana oko podne ili 13,00 sati, da joj se nitko od strane tuženika vezano za to nije javio te da su čuli da su susjedi B. na broju --- bili isti dan isključeni glede vode što je opet bilo u suglasnosti s iskazom prvotuženika da je istovremeno zatvorio vodu i od svih dobio tužbe list 3 zapisnika od 8.6.020. godine. Sud prihvaća  navode tužiteljice da je obitelj S. bila nazočna kad se kopala cijev i postavljala voda  te da je i drugotužena dala suglasnost za postavljanje priključka uz navod da je drugotužena bila ljubazna prema njima iz razlog jer je postojala priča za učenje stranog jezika te su se oni spremali otvoriti turističku agenciju te su čak i dali prijedlog da li bi kćerka tužiteljice tamo radila "bilo je stvarno prijateljski" što je u opreci sa neuvjerljivim  iskazom prvotuženika kad navodi da s tužiteljicom nije bio ni u dobrim ni u lošim odnosima.Konačno niti u ugovorima na listovima 6 do 9 spisa se ne spominje nikakva privremenost priklučka. Životno je neuvjerljivo da prvotuženik kao nekadašnji odvjetnik koji iznimno lako i sudu dostavlja gomilu vlastitih  podneska, da se doista radilo o privremenom priključku od samo godine dana (kako navodi do kraja 2004. Odnosno 2005.godine) ne bi  dostavio niti jedan pisani podnesak  tužiteljici  da se doista radilo o takvom priključki  , nego prvi podnesak dostavlja te 13 godina kasnije , list 11 spisa.

 

Suprotno tvrdnjama tuženika imenovani nisu dokazali  postojanje prijevare , zlouporabe odnosno kaznenih  dijela na strani tužiteljice, kako se to navodi u podnesku tuženika od 25.10.2019.godine, list 51 spisa. Naime tuženici nisu dostavili niti jedan dokaz na tu okolnost u vidu postojanja kaznenih presuda ili barem podnesaka kojima su se na bilo koji način obraćali bilo MUP-u, bilo DO-u, dok se iz dopisa V. P. d.o.o. list 41 spisa jasno vidi razlog zašto tužiteljica nije mogla ostvariti vodni priključak na drugi način, što je uostalom bilo u suglasju i sa objektivnim iskazom tužiteljice,  ali i njezinim dopisom  od 26.3.2017.godine list 12 spisa.

 

Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke iz čl. 22. st. 1. ZV-a i to  da je bila posljednji miran posjednik kao i čin samovlasnog smetanja posjeda  od strane tuženika zbog čega joj pripada pravovremeno zatražena posjedovna zaštita.

 

Na ročištu od 30.10.2019. godine,  a nakon što je sam prvotuženik potvrdio zatvaranje ventila pitke vode list 19 spisa, u podnesku od 25.9.2018. učinjeno  je nespornim da je voda  naknadno nakon podnošenja tužbe puštena dana 3.10.2018. ,a sve vezano za  od strane ovoga suda donesenu privremenu mjeru na listovima 21-26 spisa.

 

Slijedom narečenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženicima u dijelu glede utvrđenja da je zatvaranjem priključka za vodu koji se nalazi na k.č. br. --- k.o. --- i onemogućavanjem protoka vode do nekretnine tužiteljice k.č. br. --- k.o. --- da su prvo i drugotuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu njezine nekretnine uz zabranu svakog daljnjeg takvog ili sličnog uznemiravanja  smetanja posjeda nekretnine, stav I izreke ovog rješenja.

 

Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku u dijelu u kojem je ona tražila uspostavu ranijeg posjedovnog stanja prije navedenog čina smetanja iz razloga što je tijekom postupka učinjeno nespornim  da su postupajući po privremenoj mjeri tuženici pustili vodu tužiteljici dana 3.10.2018. pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženicima kao neosnovan, stav II izreke ovog rješenja, kako je i sadržano navedeno da se sve ne ponavlja.

 

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u kojem se tuženicima zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda "pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna" po ocjeni ovog suda taj dio tužbenog petita je neosnovan ali i nepotreban. Naime,sukladno recentnoj sudskoj praksi (primjerice odluka Gž-28/2018 od 19.2.2020.godine)  prijetnja novčanom kaznom ne može biti dio odluke o smetanju posjeda  već se samo u ovršnom postupku može zaprijetiti  novčanom kaznom osobi koja se u skladu sa rješenje suda ne ponaša na takav način. Dakle odredbe Ovršnog zakona govore o načinu provedbe ovršne isprave u situaciji kada se tuženik kao ovršenik mora suzdržavati radnji koje su mu ovršnom ispravom zabranjene zbog čega nema potrebe po ocjeni ovog suda prijetnju novčanom kaznom te isto unositi u sadržaj tužbenog petita u parnici.

 

U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja te je čak i određen zastoj postupka kako bi se strankama omogućilo da mirno riješe spor list 45 spisa do čega nije došlo iz razloga što su tuženici podnijeli protutužbu u podnesku od 25.9,2018.godine list 18 spisa koja je sukladno članku 441 u svezi sa člankom 313 st. 3 ZPP-a izdvojena u zaseban postupak. Na ročištu od 8.6.2020. godine na izričit upit suca  u skladu sa načelom otvorenog pravosuđenja stranke su se suglasile da nema potrebe provoditi daljnje dokaze uz suglasnost da sud su temeljem postojećih dokaza u spisu. Isto tako nije bilo potrebe saslušavati drugotuženu kojoj je dana mogućnost da ukoliko želi da svoj iskaz pred sudom budući je  i sam prvotuženik  jasno naveo da bi i sama drugotužene koja je upoznata s ovom problematikom rekla isto što i on. Na ročištu od 8.6.2020. zakazano je ročište za objavu rješenja za dan 14.7.2020. godine ali je isto odgođeno za dan 15.7.2020. godine.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st 3. ZPP-a.Naime tužiteljica je  u biti  djelomično uspjela, ali je valjalo njezin uspjeh sagledat ne samo kvantitativno već i kvalitativno. Naime,  što je već i obrazloženo, imenovana  je odbijena  u dijelu tužbenog zahtjev  glede nalaganja tuženicima da puste vodu i upsostave prijašnje posjedovno stanje  jedino iz razloga što je to već učinjeno  od strane tuženika tijekom ove parnice uslied donesene privremene mjere.

 

Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno tar br. 7. točka 2. Tairfe  valjalo priznati  jednokratnu nagradu od  200 bodova bez obzira na broj poduzetih radnji ili 2.000,00 kuna uz pdv od daljnjih 500,00 kuna ili 25% zbrojeno 2.500,00 kuna uz trošak sudske pristojbe na tužbu po tar br. 1. st. 1. sukladno čl. 21.  točka 2. ZOSP-a (VPS 5.000,00 kuna) od 200,00 kuna te trošak sudske pristojbe na rješenje zbog smetanja posjeda po tar. br. 2 st. 1 od daljnjih 200,00 kuna ili zbrojeno 2.900,00 kuna koji iznos parničnog troška su tuženici dužni isplatiti tužiteljici stav III izreke ovog rješenja zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teku počev od presuđenja (dan objave rješenja) tj. od 15.7.2020. pa do isplate stav III izreke ovog rješenja, što su dužni isplatiti tuženici.

 

Povratno, valjalo je odbiti tužiteljicu preko iznosa dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.450,00 kuna sa kamatom od presuđenja pa do isplate kao neosnovan sukladno prethodno obrazloženom, stav IV izreke ovog rješenja. Naime, tužiteljica nije dokazala da joj pripada sudska pristojba u visini od 600,00 kuna, niti da je istu platila u to iznosu, već od 400,00 kuna. U odnosu na zatraženi trošak za privremenu mjeru kako je već obrazloženo temeljem tarife tar br 7. točka 2. punomoćniku tužiteljice pripada jednokratna nagrada neovisno o broju poduzetih radnji, dok je „ispravak“  ( u stvarnosti objektivna preinaka tužbe kroz podnesak od 27.9.2018.godine)  kojem se tuženici nisu protivili rezultat prvovremenog  ispravljanja pogreške vezano za održivost tužbenog zahtjeva.

 

              Tuženici nisu uspjeli u ovoj parnici pa je valjalo odbiti njihov zahtjev za naknadom prničnog troška kao neosnovan, stav IV izreke ovog rješenja.

 

U Puli, 15. srpnja 2020. godine

 

 

S u d a c

 

Saša Javoran

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

             

Protiv ovog rješenja    dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od osam (8) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

 

Dna:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika