Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revr 41/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. D. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. a. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. p. j.t.d. u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, rješavajući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-590/14-3 od 23. veljače 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1578/06-48 od 21. siječnja 2014., u sjednici održanoj 15. srpnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika H. a., Z., broj ..., od 04. svibnja 2006. godine, o otkazu ugovora o radu tužitelju N. V. iz Z.,
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. V. iz Z., OIB: ... koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj N. V. iz Z., bio u radnom odnosu kod tuženika H. a., Z., do 15. srpnja 2007. godine.
Nalaže se tuženiku H. a., Z., da tužitelju N. V. iz Z., s osnova naknade štete plati bruto iznos od 493.389,86 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a za slučaj promjene eskontne stope Hrvatske narodne banke po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovoga postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 12% godišnje, a za slučaj promjene eskontne stope Hrvatske narodne banke po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od osam dana.
III/ Nalaže se tužitelju N. V. iz Z., OIB: ..., da tuženiku H. a., Z., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 77.500,00 kuna u roku od 8 dana.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke.
Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. i III. izreke pa je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje (točka I. izreke). O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbe te o zahtjevu tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu odlučit će se u konačnoj odluci (točka II. izreke).
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku, uključujući i trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi članka 392.a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju revident ističe u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije dopuštena.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu glavnog tajnika temeljem Ugovora o međusobnim pravima, obvezama i odgovornostima od 28. svibnja 2003., na neodređeno vrijeme,
- da je člankom 4. navedenog Ugovora propisano da ugovor ima karakter ugovora o radu glavnog tajnika, uz specifičnost definiranja položaja glavnog tajnika kao poslovodnog organa H. a.,
- da Ugovor o međusobnim pravima, obvezama i odgovornostima od 28. svibnja 2003. pored karakteristika ugovora o radu (članak 4.), ima i karakteristike menadžerskog ugovora u kojem dijelu se na njega primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (članak 12.),
- da je tuženik na sjednici Upravnog odbora 4. svibnja 2006. donio odluku o otkazu broj ... kojom je jednostrano otkazao tužitelju Ugovor o međusobnim pravima, obvezama i odgovornostima od 28. svibnja 2003.,
- da je istog dana (4. svibnja 2006.) tuženik donio odluku i o razrješenju tužitelja sa dužnosti glavnog tajnika, u kojoj se tuženik pozvao na odredbu članka 39. stavak 4. Statuta tuženika, prema kojem je ovlašten razriješiti glavnog tajnika i prije isteka vremena na koje je imenovan ako utvrdi da ne izvršava zadatke utvrđene Statutom i drugim općim aktima ili krši odredbe Ugovora zaključene s Upravnim odborom,
- da iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je Upravni odbor koristio mogućnost jednostranog raskida propisanog člankom 12. ugovora, jer da nastavak radnog odnosa tužitelja na radnom mjestu glavnog tajnika nije moguć iz razloga što je odlukom od 4. svibnja 2006. razriješen dužnosti glavnog tajnika,
- da se u obrazloženju odluke o otkazu navodi da razlozi razrješenja sa dužnosti glavnog tajnika u sferi radnoga prava imaju se smatrati razlozima za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su zaključili da odluka o otkazu Ugovora o međusobnim pravima, obvezama i odgovornostima, nije dopuštena. Naime, da pobijana odluka o otkazu ugovora, suprotno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 – dalje: ZR) nije obrazložena. U odluci o otkazu se navodi da se otkaz ima smatrati otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, a da se radi o razlozima zbog kojih je tužitelj i razriješen s dužnosti glavnog tajnika, pri tome ne navodeći koji su to razlozi i koje se povrede radne obveze tužitelju stavljaju na teret. Isto tako, iz odluke o razrješenju tužitelja sa dužnosti glavnog tajnika tuženik nije naveo koje zadatke utvrđene Statutom tuženika i drugim općim aktima nije izvršio ili koje odredbe ugovora zaključenog sa Upravnim odborom je prekršio u smislu članka 39. stavak 4. Statuta tuženika, a koji bi onda eventualno bili i obrazloženi razlozi za davanje otkaza tužitelju. Zbog toga sudovi zaključuju da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštena i prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja.
Odredbom članka 106. ZR je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
Odredbom članka 111. ZR, koja odredba ima opće značenje u odnosu na formalne zahtjeve koje mora sadržavati otkaz ugovora o radu, propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.).
Sporni otkaz dan je u pisanoj formi, ali i po ocjeni ovog suda nije obrazložen.
Naime, da bi otkaz ispunjavao i ovaj uvjet propisan odredbom članka 111. stavak 2. ZR poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem se otkazuje ugovor o radu učiniti vidljivim zbog čega mu otkazuje ugovor o radu, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu članka 126. ZR.
U konkretnom slučaju u odluci o otkazu ugovora o radu nije naveden obrazloženi opravdani razlog zbog kojeg je poslodavac otkazao tužitelju ugovor o radu (članak 106. u vezi sa člankom 111. stavak 2. ZR).
Kad poslodavac u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu navede samo da radniku (ovdje tužitelju) otkazuje ugovor o radu zbog toga što je razriješen s dužnosti glavnog tajnika, i da se razlozi razrješenja sa dužnosti glavnog tajnika u sferi radnog prava imaju smatrati razlozima za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, bez činjeničnog supstrata iz kojeg bi bilo vidljivo o kojem je skrivljenom ponašanju konkretno riječ, takva odluka nije zakonita jer se njezina pravilnost ne može ispitati odnosno provjeriti.
Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu već iz tog razloga (izostanak adekvatnog obrazloženja glede stvarnih razloga otkazivanja) nezakonita, slijedom čega je osnovano prihvaćen tužbeni zahtjev za njezino utvrđenje nedopuštenom.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te je odlučeno kao u izreci.
Tužitelju nisu dosuđeni troškovi troškova odgovora na reviziju budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.