- 1 -              Rev 831/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 831/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. N. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z. protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4479/16-2 od 18. studenoga 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1029/10 od 20. travnja 2016., na sjednici održanoj 15. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1029/10 od 20. travnja 2016. suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d. isplatiti tužitelju B. D. N. iznos od 354.950,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 308.000,00 kn od 03. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 44.400,00 kn od 20. travnja 2016.g. do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn od 17. svibnja 2011.g. do isplate,

 

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015.g, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku plaćati tužitelju rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 900,00 kn počevši od 01. prosinca 2013.g. pa nadalje, s time da dospjele obroke plati odjednom sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim od 20. travnja 2016. godine do isplate, a buduće kako budu dospijevali najkasnije do svakog desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, po istoj stopi, sve u roku do 15 dana.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.800,00 kn s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđen iznos glavnice od 308.000,00 kn za razdoblje od 19. siječnja 2010.g. do 02. studenog 2010.g, zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 44.400,00 kn za razdoblje zatraženo za svaki pojedini iznos do 19. travnja 2016.g, te zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn za razdoblje od 19. siječnja 2010.g. do 25. listopada 2010.g.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 46.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2016.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž–4479/16-2 od 18. studenoga 2016., povodom žalbi tužitelja i tuženika, suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja B. D. N., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1029/10 od 20. travnja 2016. u dijelu pod toč. II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete za iznos od 45.000,00 kn.

 

II. Odbija se žalba tuženika H. o. k. d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1029/10 od 20. travnja 2016, u dijelu pod toč. I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete preko nespornog iznosa od 112.000,00 kn do dosuđenog iznosa od 308.000,00 kn s pripadajućim kamatama (za iznos od 196.000,00 kn), u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.400,00 kn s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je naloženo tuženiku plaćati tužitelju rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 900,00 kn počam od 1. prosinca 2013. pa nadalje s pripadajućim kamatama, te pod toč. III izreke.

 

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1029/10 od 20. travnja 2016. u dijelu kojim tužitelj nije uspio sa parničnim troškom i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d. naknaditi tužitelju B. D. N. daljnji parnični trošak u iznosu od 10.102,60 kn s zateznim kamatama koje teku od 20. travnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao i troška sastava odgovora na žalbu.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“

 

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke II., III. i V. izreke) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev u osporenom dijelu odbije ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, pred drugog suca pojedinca. Traži i naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju 29. kolovoza 2009. u Zagrebu, kada je stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Ispitujući dakle pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud je ocijenio da ti razlozi nisu osnovani, pri čemu treba reći da se značajan dio revizije odnosi na utvrđeno činjenično stanje, a zbog toga se revizija ne može podnijeti. Tuženik se u reviji poziva na više odredaba ZPP za koje smatra da su nepravilno primijenjene, pa treba reći da se revizija može podnijeti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog onih iz točke 3., 5. i 9. toga stavka) te zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP).

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana presuda sadrži upravo razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se neosnovano ukazuje u reviziji.

 

Drugostupanjski je sud pritom odlučujući o žalbi tuženika ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za presuđenje ovog spora, zbog čega nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju se opisno ukazuje revizijom.

 

Naime, drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi upravo ocijenio žalbene navode kojima se prigovara pravilnosti ocjene nalaza i mišljenja liječnika vještaka, kao i pravilnosti odbijanja prijedloga za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem po drugim vještacima, dajući za to valjane razloge.

 

Tuženik u reviziji opetovano opširno ističe prigovore iznijete tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi glede nalaza i mišljenja liječnika vještaka, ocjenjujući prvotni (osnovni) nalaz kao i dopune istog nalaza proturječnima s obzirom na sadržaj liječničke dokumentacije tužitelja koja prileži spisu te izostanka daljnje liječničke dokumentacije o liječenju tužitelja, koju tuženik drži da je trebalo pribaviti, dok su vještaci potrebu za tim otklonili, a zbog čega je predlagao provođenje novog vještačenja po drugim vještacima (konkretno po ustanovi - fakultetu Sveučilišta u Z.).

 

Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ocjenjuje nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i opsežnu dopunu tog nalaza i mišljenja danu na ročištu za glavnu raspravu, a u povodu prigovora tuženika. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da nema razilaženja, nejasnoća, nepotpunosti ili proturječja o odlučnim činjenicama posebice u pogledu objedinjenja opsega zaostalih trajnih posljedica povređivanja tužitelja u predmetnom štetnom događaju te potrebe za budućom tuđom pomoći tužitelju. Zbog toga smatra da nema osnove za provođenje novog medicinskog vještačenja, pa je odbio prijedlog tuženika za provođenje daljnjeg medicinskog vještačenja.

 

Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbenim prigovorima tuženika, ocjenjuje da nema kontradiktornosti u provedenim vještačenjima, te da tuženik svojom ocjenom nalaza vještaka nije doveo u sumnju pravilnost i stručnost datih nalaza i mišljenja, pa stoga također smatra da nije bilo osnove za provođenje novog medicinskog vještačenja po drugim vještacima.

 

Prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

Shodno navedenom, ovaj revizijski sud nalazi da su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su nakon očitovanja vještaka na prigovore tuženika ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP za obnovu vještačenja, pa su pravilno odbili prijedlog tuženika za obnovom vještačenja po drugim liječnicima vještacima.

 

Zbog navedenog nije u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvaren revizijski razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. čl. 8. i čl. 261. st. 3. ZPP.

 

Na navode revizije još valja reći da iz odredbi čl. 7., 8. i 219. ZPP proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (čl. 7. i čl. 219. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Dakle, stranke predlažu, a sud odlučuje, pa ovisno od ocjene koje su od iznesenih činjenica važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 2. ZPP) određuje i o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvoditi.

 

Pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari, pri čemu treba reći da tužitelj niti ne navodi određeno u smislu čl. 356. ZPP koju odredbu ili odredbe materijalnog prava sud nije primijenio, a prema njegovom mišljenju trebao je primijeniti, odnosno koju odredbu nije pravilno primijenio.

 

Zbog sveg navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 15. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.