- 1 -

Broj: Gž-2099/18

 

 

                           

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Hrvoja Šarčevića, zastupanog po branitelju G. M., odvjetniku iz Đ., zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (NN 45/17, 114/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 27. studenoga 2018., broj: Pp 25. G-576/18, na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. U povodu žalbe okrivljenika H. Š., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci na način da se djelo okrivljenika pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (NN 45/17).

             

              II. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika H. Š. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

 

              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da navedeni prekršaj nije počinio niti je mogao počiniti. Nije sporno da se ispred njegovog ugostiteljskog objekta nalazila terasa koja ima pomičnu tendu i mogućnost spuštanja najlonskih zavjesa s tri strane za slučaj padalina i u večernjim satima nakon prestanka radnog vremena. Terasu i ugostiteljski objekt dijeli ulični nogostup i s te strane nije ni moguće spustiti najlonsku zavjesu, jer ne postoji, pa terasa nikad nije zatvorena niti može biti, kako se pogrešno tvrdi u izreci i obrazloženju pobijane presude. Također nije sporno da su na stolovima terase bile pepeljare i da nitko od gostiju nije zatečen da puši. Okrivljenik je te činjenice priznao ali ne i počinjenje prekršaja jer se ne radi o zatvorenoj terasi. Pobijana presuda proturječi sama sebi i rezultat je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešne primjene materijalnog prava što je rezultiralo enormnom novčanom kaznom koja se pokazuje neprimjerenom.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Prekršajni sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu točno utvrdio činjenično stanja, međutim, u dijelu naziva zakona omaškom nije u cijelosti naveden isti pa je u tom smislu preinačena izreka prvostupanjske presude na načina navedenu u točki I. izreke ove presude.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje B. J., sanitarne inspektorice, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda.

 

              Navodi žalitelja da navedeni prekršaj nije počinio niti je mogao počiniti, te nije sporno da se ispred njegovog ugostiteljskog objekta nalazila terasa koja ima pomičnu tendu i mogućnost spuštanja najlonskih zavjesa s tri strane za slučaj padalina i u večernjim satima nakon prestanka radnog vremena, a terasu i ugostiteljski objekt dijeli ulični nogostup i s te strane nije ni moguće spustiti najlonsku zavjesu, jer ne postoji, pa terasa nikad nije zatvorena niti može biti, kako se pogrešno tvrdi u izreci i obrazloženju pobijane presude, te također nije sporno da su na stolovima terase bile pepeljare i da nitko od gostiju nije zatečen da puši, pa je okrivljenik te činjenice priznao ali ne i počinjenje prekršaja jer se ne radi o zatvorenoj terasi, neosnovani su.

 

              Naime, u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno, na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje B. J., sanitarne inspektorice, da je navedeni prostor natkrivene terase zatvoren s tri strane, te da je u istom bilo dozvoljeno pušenje, a kako je odredbom članka 25. stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda propisano da se zatvorenim javnim prostorom smatra prostor koji ima krov i potpuno zatvoreno više od polovice površine pripadajućih stijena, kao i terase koje su ograđene staklenim stijenama ili nekim drugim materijalom, a također, zatvorenim javnim prostorom smatra se prostor koji ima krov i u kojem je moguće zatvoriti više od polovice propadajućih stijena, kada su te stijene zatvorene, to se u konkretnom slučaju radi o zatvorenom javnom prostoru pa stoga u takvom prostoru nije dozvoljeno pušenje, sukladno odredbi članka 25. stavka 1. cit. Zakona, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

 

              Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano navodi žalitelj, ističući da pobijana presuda proturječi sama sebi.

 

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga, time više što je izrečena u zakonom propisanom minimumu, jer je za prekršaj iz članka 40. stavka 1. točke 53. i stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kn, a kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti to nema uvjeta za ublažavanje izrečene novčane kazne.

             

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 15. srpnja 2020.

 

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.