1                            Poslovni broj: Gž R-678/2020-2

Poslovni broj: Gž R-678/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić, u pravnoj stvari tužiteljice B. T., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženog Bolnice, Z. OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju M. P., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3365/2018 od 26. ožujka 2020., 14. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3365/2018 od 26. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.407,34 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu), a koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi (točka I. izreke). Zahtjev tužiteljice za isplatu više zatraženog iznosa od 123,47 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.250,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. ožujka 2020. do isplate (točka III. izreke).

Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), uz prijedlog ovom sudu da prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike isplaćene plaće i one koja je trebala biti isplaćena u razdoblju od prosinca 2013. do travnja 2018. u vezi s prekovremenim radom u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13.; dalje: KU 143/13), a koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018., odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18.; dalje KU 29/18), a u vezi s člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje Zakon o blagdanima).

Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU 143/13 odnosno članka 34. stavka 2. KU 29/18.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a niti da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik tužiteljici nije platio povećanu plaću za rad u vrijeme blagdana i drugih neradnih dana kada su isti "padali" na standardno radni dan,

- da je, posljedično, tuženik tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao u pogrešnom (umanjenom) iznosu.

Odredbom članka 51. stavka 1. KU 143/13 i članka 49. stavka 1. KU 29/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 58. stavka 9. KU 143/13 i članka 49. stavaka 9. i 10. KU 29/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

Odredbom članka 1. Zakona o blagdanima koji je bio na snazi u utuženom razdoblju određeno je da su blagdani u Republici Hrvatskoj 1. siječnja – Nova godina, 6. siječnja – Bogojavljanje ili Sveta tri kralja, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja – Praznik rada, 22. lipnja – Dan antifašističke borbe, 25. lipnja – Dan državnosti, 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 15. kolovoza – Velika Gospa, 8. listopada – Dan neovisnosti, 1. studenoga – Svi sveti, 25. prosinca – Božić, 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan te da se na navedene dane u Republici Hrvatskoj ne radi.

Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a da su blagdani neradni dani, zbog čega moraju biti isključeni iz navedenog umnoška.

Za naglasiti je da, protivno žalbenim navodima tuženika, ovdje nema mjesta primjeni Zaključka br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu, a to iz razloga što je zakonskom odredbom izričito propisano da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

Kako je u konkretnom slučaju tuženik redovni mjesečni fond sati utvrđivao suprotno naprijed iznesenom, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za istaknuti je da je odredbom članka 36. stavka 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18 popisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

Kako je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, slijedom čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu (osim u dijelu za razdoblje za koje se tužiteljica Izjavom o suglasnosti odrekla potraživanja s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora).

Pravilna je i odluka o troškovima postupka iako je ista utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, dok je pravilnom primjenom materijalnog prava istu trebalo utemeljiti na odredbi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), a koji se propis u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 3. ZIDZPP-a.

Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 14. srpnja 2020.