Poslovni broj: 8 UsIpor-165/20-9

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. T. d.o.o. S. D., H. ž. xx, OIB: xxx, zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u O. d. K. & K. u S., S. xx, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet  nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. srpnja 2020. godine, u odsutnosti stranaka, 14. srpnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/1726, URBROJ: 513-04-20-2 od 09. siječnja 2020. godine.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-20/18-01/1726, Urbroj: 513-04-20-2 od 09. siječnja 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da su tužitelj, kao kupac i J. D. iz S., kao prodavatelj, dana 02. ožujka 2017. godine sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim je on stekao nekretnine pobliže opisane u istom ugovoru; da je po navedenom Ugovoru porezno tijelo donijelo privremeno porezno rješenje od dana 16. kolovoza 2017. godine, kojim je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.003.662,09 kn i porez na promet nekretnina u iznosu od 40.146,48 kn; da su ugovorne stranke člankom 3. predmetnog Ugovora ugovorile da rokovi plaćanja kupoprodajne cijene iz točke a) i b) istog članka predstavljaju bitan sastojak tog Ugovora i da za slučaj da kupac ne postupi sukladno točki a) toga članka ili ne postupi sukladno točki b) tog članka Ugovor se raskida; da su člankom 3. predmetnog Ugovora stranke ujedno ugovorile da su suglasne da ukoliko prodavateljica ne uspije ispraviti omašku u zemljišnim knjigama koja se odnosi na njezino ime do dana 01. srpnja 2017. godine, da se predmetni ugovor raskida i da je prodavateljica dužna kupcu vratiti primljeni iznos iz točke a); da je tužitelj dana 02. ožujka 2017. godine dao Izjavu koja je ovjerena kod javnog bilježnika N. K. pod brojem OV-1149/17, u kojoj je izjavljeno da je tužitelj ovlastio prodavateljicu za slučaj da do dana 01. rujna 2017. godine kupac - tužitelj ne opravda predbilježbu odnosno Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, ne podnese prijedlog za opravdanje predbilježbe/uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama, da prodavateljica može bez ikakvih daljnjih pitanja ili suglasnosti temeljem navedene izjave izvršiti brisanje zabilježbe; da je tužitelj dostavio Izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno da prodavateljica nije ispravila omašku u pogledu svog imena u zemljišnim knjigama, čime nije postupila prema članku 1.t. III. citiranog Ugovora; da je iz navedenog Izvatka vidljivo da je prodavateljica temeljem Izjave od dana 02. ožujka 2017. godine izvršila brisanje zabilježbe predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina; da je iz dostavljenog Izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da nekretnine koje su bile predmet Ugovora nisu prenesene na tužitelja, već da su i dalje upisane na ime prodavateljice. Stoga, da nije došlo do prometa nekretnina, zbog čega je tužiteljev  prijedlog za obnovu postupka od dana 15. veljače 2018. godine osnovan; da je porezno tijelo prijedlog za obnovu postupka odbilo uz obrazloženja da nije priložen pisani raskid predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, ali da je iz samog Ugovora vidljivo da su stranke u navedenom ugovoru utvrdile raskid pod uvjetom da se obveze stranaka ne ispune u ugovorenim rokovima; da predmetni ugovor nije proveden u zemljišnoj knjizi i da je raskinut voljom stranaka, kako je ugovoreno u samom ugovoru. Tužbom je popisan trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 3.125,00 kuna. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

          Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, Klasa: UP/I-410-20/2017-01/445, Urbroj:513-007-29-08-2018-006 od 17. travnja 2018. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem navedene Ispostave, Klasa: UP/I-410-20/2017-01/0445, Urbroj: 513-007-17-18-2017-0002 od 16. kolovoza 2017. godine.

Na raspravi od dana 08. srpnja 2020. godine stranke nisu pristupile iako su uredno pozvane. Opunomoćenik tužitelja je prije rasprave dostavio podnesak zaprimljen kod suda dana 06. srpnja 2020. godine, u kojem je naveo da ne može pristupiti na raspravu zbog drugih zakazanih rasprava a da u svemu ostaje kod navoda tužbe. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 06. srpnja 2020. godine u iznosi u po 2.500,00 kn sve uvećano za PDV od 25 % ili sveukupno u iznosu od 6.250,00 kuna.

              U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 09. siječnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelju zakonito odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-410-20/2017-01/0445, Urbroj: 513-007-17-18-2017-0002 od 16. kolovoza 2017. godine.

Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužitelj, kao kupac dana 02. ožujka 2017. godine sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina sa prodavateljicom J. D. iz S., kojim je stekao nekretnine pobliže opisane u istom ugovoru.

Promet nekretnina je prijavio javni bilježnik elektroničkim putem dana 02. ožujka 2017. godine, nakon čega je porezno tijelo dana 16. kolovoza 2017. godine donijelo privremeno porezno rješenje kojim je utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.003.662,09 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 40.146,48 kn.

Tužitelj je dana 20. veljače 2018. godine pozivom na članak 29. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina i članak 123. stavak 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, podnio prijedlog za obnovu postupka navodeći u istom da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina raskinut i da prijenos vlasništva po navedenom Ugovoru nije izvršen u zemljišnim knjigama.

Prvostupanjsko tijelo je povodom tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka, dopisom od 26. ožujka 2018. godine pozvalo tužitelja da dostavi raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina. Tužitelju je navedeni dopis-poziv uručen dana 30. ožujka 2018. godine međutim isti nije dostavio raskid predmetnog Ugovora.

Tužitelj navodi da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut voljom stranaka te ističe da nije došlo do prometa nekretnina obzirom da nije izvršena uknjižba tužitelja na predmetnoj nekretnini, pa stoga da nije došlo do prometa nekretnina i da nije u obvezi platiti porez na promet nekretnina po predmetnom ugovoru.

Nesporno je da prijenos prava vlasništva po predmetnom ugovoru nije izvršen. Isto tako je nesporno da su ugovorne stranke člankom 3. predmetnog ugovora  ugovorile da za slučaj da tužitelj ne bude poštivao utvrđene rokove plaćanja, da se ugovor raskida, te da se ugovor raskida i ako tužitelj ne opravda predbilježbu u zemljišnoj knjizi.

Istaći je da utvrđivanje (razrez) poreza na promet nekretnina nije vezano i ne ovisi o uknjižbi vlasništva na nekretninama koje se oporezuju. Naime, prema važećoj sudskoj praksi (npr. Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-6058/2001 od 20. srpnja 2005. godine), proizlazi da na razrez poreza na promet nekretnina temeljem valjanog ugovora nije od utjecaja činjenica da se nije izvršila uknjižba vlasništva temeljem tog ugovora.

Stoga, prvenstveno je sporno da li je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut voljom stranaka i temeljem kojeg propisa se isto ocjenjuje i pod kojim uvjetima se može tražiti obnova postupka utvrđivanja porezne obveze.

U konkretnom slučaju pitanje raskida ugovor i obnovu postupka utvrđivanja porezne obveze treba primijeniti ZPPN-a, kao lex speijalis, budući da je istim propisom na poseban način uređeno pitanje obnove postupka razreza poreza na promet nekretnina.

Čankom 29. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj:115/16, dalje: ZPPN-a) propisano je da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

Stavkom 2. istog članka propisano je da prijedlog za obnovu postupka iz razloga navedenih  u stavku 1. ovoga članka se može podnijeti u rokovima propisanim zakonom kojim se uređuje upravni postupak.

Prema ocjeni suda pravilan je stav tuženika da na ovaj postupak razreza poreza nije od utjecaja ni to što članak 3. predmetnog ugovora sadrži odredbu o načinu isplate kupoprodajne cijene kao bitnom sastojku ugovora i da se ugovor neopozivo raskida ako kupac ne izvrši isplatu  kupoprodajne cijene na utvrđeni način, kao ni odredbe ugovora vezano za opravdanje predbilježbe vlasništva predmetnih nekretnina.

Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ugovor o kupoprodaji nekretnina je formalni ugovor jer je za valjanost istog nužno da bude sastavljen u pisanoj formi tj. propisano je da se volja ugovornih stranaka treba izraziti u pisanoj formi. S obzirom na navedeno i raskid ugovora treba biti sastavljen u istoj formi tj. volja ugovornih stranaka treba biti iskazana u pisanoj formi.

U konkretnom slučaju navedeno znači da je raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina voljom stranaka, volja stranaka trebala biti iskazana na isti način kao i kod sklapanja ugovora (pisanoj formi), odnosno ukoliko to nije moguće  raskid ugovora može se tražiti kod suda, te će u tom slučaju sudska odluka zamijeniti pisani Sporazum o raskidu ugovora, te se obnova postupka razreza poreza može tražiti sukladno članku 29. stavak 2. ZPPN-a, u rokovima određenim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, dalje: ZUP-a).

Odredbe predmetnog ugovora kojima je utvrđeno kada se ugovor raskida, imaju učinak samo među ugovornim strankama koje su definiranjem situacija u kojima se ugovor raskida željele zaštititi svoje pravne interese, ali iste odredbe, kao dio ugovora za valjanost kojeg je propisana pisana forma kod sklapanja (ali i kod raskida), nemaju učinak za treće osobe, svakako ne u porezno pravnim stvarima.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen sukladno članku 79. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, jer je  tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 14. srpnja 2020. godine

                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                                Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).