Poslovni broj: UsI-4124/18-8

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Ines Mateša zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice J.T. iz Ž., B., koju zastupa opunomoćenica Lj. S., odvjetnica iz P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, dana 14. srpnja 2020.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-03/18-01/03187313871, URBROJ: 341-99-05/3-18-331 od 9. listopada 2018.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

              Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-140-03/17-01/OB: 03187313871, URBROJ: 341-25-05/3-17-143077 od 25. rujna 2017. odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu prema odredbama Zakona o prvima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao na zakonu neosnovan.

Rješenjem tuženika, KLASA: 140-03/18-01/03187313871, URBROJ: 341-99-05/3-18-331 od 9. listopada 2018. odbijena je žalba tužiteljice protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom prigovara da tuženik nije postupio u skladu s presudom ovog Suda, poslovni broj: UsI-4049/14-12, kojom je poništeno ranije rješenje tuženika. Nadalje, prigovara da je tuženik povrijedio načela iz Zakona o općem upravnom postupku, te nije odlučio u zakonskim rokovima. Ističe kako je Sud u predmetnoj presudi naložio tuženiku otkloniti prigovore tužiteljice, a tuženik to nije učinio. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška ovog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana, te da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi da su nakon provedenog postupka i prikupljenih podataka, ispoštovane upute Suda te je prema očitovanju Ministarstva branitelja od 22.8.2017. utvrđeno da Ž. T. nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i nije evidentiran kao pripadnik djelatnog sastava HV-a, niti je u bazi sudjelovanja u Domovinskom ratu evidentiran kao pripadnik pričuvnog sastava HV-a. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, te je izvršio uvid u cjelokupni spis tuženika i uz tužbu dostavljenu dokumentaciju. Dana 7. srpnja 2020. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te opunomoćenice tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na raspravi tužiteljica smatra da u osporavanom aktu nije otklonjen njen prigovor o suprotnosti pribavljenih isprava u pogledu činjenice da je njen suprug bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Predlaže donijeti odluku prema stanju spisa predmeta. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, za dvije radnje zastupanja prema troškovniku koji predaje u spis.

Na raspravi tuženik smatra da su tijekom postupka pribavljene relevantne potvrde na temelju kojih je zasnovao osporavano rješenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je u postupanju po presudi ovog Suda poslovni broj: UsI-4049/14-12 od 26.1.2017. tuženik donio rješenje od 21.7.2017., kojim je uvažio žalbu tužiteljice, te je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo citirano rješenje od 25. rujna 2017., kojim je zahtjev tužiteljice odbijen. Naime, prvostupanjsko tijelo pribavilo je očitovanje Ministarstva hrvatskih branitelja od 22.8.2017. i Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 25.8.2017., prema kojima pok. Ž. T. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Odredbom članka 24. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 108/96 i 23/01, dalje: Zakon) propisano je da članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata čija je smrt prouzročena ranjavanjem, ozljedom, bolešću, pogoršanjem, odnosno pojavom bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema ovom Zakonu, dok je odredbom članka 109. stavak 1. točka 3. istog Zakona propisano da se status člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje u upravnom postupku na temelju pisanog zahtjeva člana obitelji, a na temelju dokaza propisanih ovim Zakonom.

Sud nalazi da u upravnom postupku koji je ranije vođen pred tuženikom nije bila prijeporna činjenica da Ž. T. ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a kako je to uostalom i proizlazilo iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 10. rujna 1999.

Međutim, kako su nadležna tijela naknadno dostavila javne isprave – potvrde različitog sadržaja u pogledu statusa hrvatskog branitelja za pok. supruga tužiteljice, to je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, u ponovljenom postupku tuženik dopunio dokazni postupak i pribavio citirane potvrde iz kojih proizlazi da pok. Ž. T. nije upisan u registar hrvatskih branitelja te nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, slijedom čega pravilno nalazi tuženik da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje obiteljske mirovine prema odredbama Zakona.

Polazeći od navedenog, Sud nije mogao naći osnovanim prigovor tužiteljice da u ponovljenom postupku tuženik nije otklonio uočene nedostatke u pogledu činjeničnog stanja, odnosno bitne činjenice o kojom ovisi priznanje traženog prava.

Stoga se prigovori tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom spora nisu mogli ocijeniti osnovanim. U odnosu na prigovor trajanja postupka, Sud nalazi da isto samo po sebi ne dovodi do nezakonitosti osporavanog rješenja, dok su zbog nerješavanja u zakonskim rokovima po zahtjevu, odnosno po žalbi, tužiteljici kao stranci na raspolaganju bila pravna sredstva iz ZUP-a, koja se odnose na šutnju administracije.

Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka I. izreke).

Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, kako je tražila troškovnikom predanim na raspravni zapisnik, odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 79. stavak 4. i 6. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu 14. srpnja 2020.

Sudac

Hrvoje Miladin v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.