Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 937/2015-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d.. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika i tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-15/2015-2 od 26. veljače 2015. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2136/04-100 od 15. svibnja 2014., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,
p r e s u d i o j e :
Djelomično se kao neosnovana odbija revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-15/2015-2 od 26. veljače 2015. kojom je u stavku I. izreke potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2136/04-100 od 15. svibnja 2014. u stavcima I. i V. izreke (kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev).
r i j e š i o j e :
Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž x-15/2015-2 od 26. veljače 2015. sadržane u stavku II. izreke kojom je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku VII. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2136/04-100 od 15. svibnja 2014.
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku u stavku I. izreke isplatiti tužiteljici na ime naknade štete s osnove izgubljene zarade iznos od 316.371,80 kuna sa zateznom kamatom. U stavku II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade za iznos od 155.544,56 kuna, sa zateznom kamatom. Prema stavku III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 637,20 kuna sa zateznom kamatom, dok je u stavku IV. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica potražuje isplatu zateznih kamata na iznose dosuđene u stavku I. i V. izreke iste presude kao neosnovan. Prema stavku V. izreke naloženo je tuženiku isplaćivati rentu s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 203,74 kune počevši od 16. siječnja 2014. pa nadalje sa zateznom kamatom, dok je u stavku V. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica potražuje od tuženika isplatu rente s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 447,89 kuna počevši od 15. siječnja 2014., dok je u stavku VII. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 70.955,21 kunu sa zateznom kamatom.
Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu u stavku II. i VI. izreke – pogrešno napisano stavak IV. izreke te u dosuđujućem dijelu u stavku I. i V. izreke. U stavku II. izreke odbijena je žalba tužiteljice na odluku o trošku parničnog postupka kao neosnovana dok je žalba tuženika djelomično uvažena te je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku VII. izreke prvostupanjske presude preinačena na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 69.035,46 kuna sa zateznom kamatom, dok strankama nisu dosuđeni troškovi žalbe.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev i kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odnosno zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi donošenja nove odluke ili da se preinači na način kako se to predlaže revizijom. Potražuje trošak revizije.
Tužiteljica podnosi reviziju protiv dijela presude kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
Revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari je neosnovana, a revizija u odnosu na odluku o trošku parničnog postupka je nedopuštena.
Revizija tužiteljice je nedopuštena.
U ovoj pravnoj stvari tuženik je izjavio reviziju i u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a koja revizija je dopuštena samo u slučaju ukoliko se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Međutim, prema shvaćanju ovog suda u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
Stoga je ovaj sud u dijelu odluke o glavnoj stvari prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene zarade odnosno rente kao razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da radi i iznosa invalidske mirovine koju prima.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužiteljica 16. rujna 1995. kao suvozač u osobnom automobilu Renault 19, reg. oznake ... kojim je upravljao A. G., u O., oko 7 sati i 05 minuta u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika zadobila tjelesne ozljede,
- da je prije nastanka štetnog događaja tužiteljica radila kao tarifer polica auto i kasko osiguranja kod prednika tuženika M. o.,
- prema spisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba Z., tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda 20. prosinca 1998. priznato pravo na rad s polovicom radnog vremena, zatim pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a s danom 3. studenog 2000. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke N. T. u prometnoj nezgodi zadobila ozljede u vidu iščašenja desnog ramena, oštećenja aksilarnog živca, koje su dovele do funkcionalno ograničenih kretnji desne ruke i slabije snage i da su ove ozljede utjecale na invalidnost u omjeru od 60%,
- da su bolesti tužiteljice u vidu degenerativnih promjena kralježnice, smetnje mokrenja, smanjenje cirkulacije i anksiozno-depresivni poremećaj sudjelovali u invalidnosti tužiteljice 40%,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Z. R. utvrđeno da je tužiteljica gubila zaradu između razlike invalidske mirovine i plaće usporedne radnice I. N. od 16. travnja 2001., pa do 22. siječnja 2009. tj. do stjecanja prava na starosnu mirovinu, a od 22. siječnja 2009. do 16. prosinca 2013. gubila je zaradu zbog razlike u mirovinskim primanjima, jer joj u staž osiguranja za invalidsku mirovinu nije priznata plaća koju bi ostvarivala da je radila, te da ukupan iznos izgubljene zarade obračunat na taj način iznosi 316.371,80 kuna,
- te da renta za izgubljenu zaradu počev od 16. siječnja 2014., utvrđena na temelju prosječne razlike izgubljene zarade, a za period od mjeseca listopada do prosinca 2013. u iznosi 203,74 kune.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade u iznosu 316.371,80 kuna odnosno rente kao razlike između plaće koju je tužiteljica primala i invalidske mirovine koju prima ocijenivši da postoji uzročna veza između umirovljenja tužiteljice i pretrpljene ozljede. Pri tome nižestupanjski sudovi zaključuju da se izvansudska nagodba od 9. listopada 2002. odnosi na predmet suda prvog stupnja poslovni broj Pn-6641/98, te da se radi o nagođenoj stvari samo u odnosu na ugovor o osiguranju i polici br. ... od 1. svibnja 1995. za kombinirano kolektivno osiguranje djelatnika M. o. od nesretnog slučaja. Dakle, da se nagodba odnosila na isplatu iz druge osnove osiguranja, pa ocjenjuje da se ne radi o nagođenoj stvari u odnosu na odgovornost tuženika trećoj osobi iz autoodgovornosti.
Polazeći od navedenih utvrđenja nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da nije zastupila zastara tužiteljičine tražbine, pri čemu smatra da nije došlo do zastare potraživanja pojedinih iznosa po preciziranom tužbenom zahtjevu od 6. veljače 2014. jer su svi pojedinačno zatraženi iznosi unutar zastarnog roka od 3 godine, a niti je došlo do zastare samog prava s obzirom da nije protekao rok od 5 godina uzimajući u obzir rješenje HZMO broj ... od 3. veljače 2000. kojim je tužiteljici određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, odnosno mišljenja stručnog povjerenstva HZMO o utvrđivanju opće nesposobnosti za rad tužiteljice.
Sud drugog stupnja ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio prigovor zastare jer da je zastaru trebalo prosuđivati prema odredbi čl. 376. st. 1. i st. 2. ZOO. Ocjenjuje da je zastarijevanje naknade štete za izgubljenu zaradu i rentu za izgubljenu zaradu počelo teći od konačnosti rješenja o priznanju prava tužiteljici na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad HZMO broj ... od 7. veljače 2002., kada je tužiteljica saznala za štetu koju gubi zbog izgubljene zarade, ocjenjuje se da nije protekao rok od tri godine od kada je utužena šteta nastala nije nastupila zastara potraživanja naknade štete po toj osnovi.
Prema odredbi čl. 195. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu dužan je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.
Tužiteljica u ovom predmetu traži naknadu štete za izgubljenu zaradu – razliku između plaće koju bi primala da radi i invalidske mirovine, odnosno razlike u visini pretpostavljene starosne i invalidske mirovine.
Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. veljače 2002. tužiteljica je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi utjecale su na invalidnost u omjeru od 60% te joj je priznao pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1867,17 kn mjesečno počevši od 4. listopada 2000.
Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica dostavom konačnog rješenja HZMO od 7. veljače 2002. saznala koliki je gubitak na zaradi (tako i ovaj sud u Revr-605/17 od 12. prosinca 2017.), dakle saznala je za visinu štete, to je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja naknade štete za izgubljenu zaradu, pri čemu su pravilno ocijenili i postojanje uzročno-posljedične veze između stjecanja prava tužiteljice na invalidsku mirovinu i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.
Neosnovani su daljnji revizijski navodi glede visine dosuđene naknade jer je visinu izgubljene zarade sud utvrdio na temelju provedenog vještačenja koje je provedeno u skladu sa pravilima struke i koje su nižestupanjski sudovi pravilno prihvatili kao stručno i obrazloženo i sačinjeno u skladu sa pravilima struke.
Stoga se suprotni navodi revizije kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao dokaze zapravo svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske presude s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (čl. 385. ZPP).
Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari osnovan za isplatu iznosa 316.371,80 kuna s osnove izgubljene zarade te isplate rente s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 203.704,00 kune.
Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika u dijelu odluke o glavnoj stvari na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Revizija tuženika u odnosu na parnični trošak nije dopuštena.
Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. reviziju tuženika u odnosu na trošak parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.
U odnosu na reviziju tužiteljice valja reći da je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
U ovom slučaju ne radi se o pobijanoj drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij od 200.000,00 kuna propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
Tužiteljica revizijom pobija presudu drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade u iznosu 155.544,56 kuna, 637,20 kuna i isplatu rente s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 447,89 kuna počevši od 1. siječnja 2014.
Prema odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od 5 godina. Prema tome, vrijednost predmeta spora koji se odnosi na odbijeni dio tužbenog zahtjeva za rentu iznosi 26.873,40 kuna.
Prema tome zbrajanjem novčanih iznosa pobijanog dijela presude (155.554,56 kuna + 637,20 kuna + 26.873,40 kuna) dobiva se vrijednost predmeta spora u iznosu 183.055,16 kuna. Iz navedenog slijedi vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna pa protiv drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP koju je podnijela tužiteljica.
Stranke doduše mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni u toj odredbi.
Međutim, predmeta revizija nije podnesena prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, niti po svom sadržaju ispunjava kriterij za tu vrstu revizije.
S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija tužiteljice nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužiteljice koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. ZPP.
Jasenka Žabčić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.