- 1 -              Rev-x 161/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 161/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika: 1) Š. R. pok. B. iz P., 2) V. R. pok. V. iz Z., 3) S. K. rođ. R. pok. J. iz K., 4) Ž. R. pok. J. iz P., 5) M. R.1 ud. J., rođ. G. pok. Š. iz P., 6) Z. R. pok. M. iz Z., 7) S. M. rođ. D. iz Z., 8) B. D. rođ. D. iz Z., tužitelji - protutuženici pod 7-8 kao nasljednici pok. J. D. pok. K. R. i 9) M. R.2 iz Č., kao nasljednika M. R. pok. A., zastupanih po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika - protutužitelja: 1) M. G. iz Z., 2) V. V. iz V., 3) S. V. iz V., 4) J. B. iz R., tuženici - protutužitelji pod 2-4 kao nasljednici J. V., tuženici – protutužitelji pod 1-4 i kao nasljednici B. M. pok. M., zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., 5) A. M., Dom za starije i nemoćne osobe u P., 6) Zaklade sv. Marka iz Z., zastupane po Nadbiskupskom ordinarijatu Zadarske biskupije, a ovaj po generalnom punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z. i 7) Grada Zadra zastupanog po gradonačelniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika – protutužitelja pod 1) do 4) protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2447/14-2 od 31. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2550/08 od 1. srpnja 2013. i rješenje istog suda od 6. svibnja 2014., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Revizija 1. do 4. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2447/14-2 od 31. listopada 2014. kojom je u odnosu na te tuženike potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2550/08 od 1. srpnja 2013. odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj P-2550/08 od 6. svibnja 2014. te se rješava:

Usvaja se žalba tuženika – protutužitelja M. G., V. V., S. V. i J. B. kao osnovana i ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2550/08 od 6. svibnja 2014. te se odbija prijedlog za ispravak presude.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I              Utvrđuje se da je zemljište u k.o. Z. kat. oznaka čest. 8942/1 površine 3080 m2 i dio čest. 8942/3 površine 3498 m2 (onaj dio koji se nalazi na pravcu protezanja čest. 8942/1 i prikazan je kao samostalna kat. čest. 8942/6 u prijavnom listu sačinjenom 30. 06. 2003. godine, po dipl. ing. geod. I. M., koji prijavni list je protokoliran u službenom katastru DGU Područnog ureda Z. dana 02. 07. 2003. godine, pod poslovnim brojem.: Klasa: 932-06/03-02/682, a na skici lica mjesta mjerničkog vještaka dipl. ing. geod. N. K. od 11. 05. 2010. godine, taj dio čest. 8942/3 označen je točkama A-B-C-D-E-F-A i riječima "obrađivali tužitelji"), suvlasništvo svih tužitelja i to u udjelima:

- tužitelj ad 1) Š. R. pok. B. (OIB: ...) za 44/144,

- tužitelj ad 2) V. R. pok. V. (OIB: ...) za 8/144,

- tužiteljica ad 3) S. K. rođ. R. pok. J. (OIB: ...) za 8/144,

- tužiteljica ad 4) Ž. R. pok. J. (OIB: ...) za 8/144,

-tužiteljica ad 5) M. R.1 ud. J. (OIB: ...) za 8/144,

- tužitelj ad 6) Z. R. pok. M. (OIB: ...) za 24/144,

- tužiteljica ad 7) S. M. Ž. (OIB: ...) za 8/144,

- tužiteljica ad 8) B. D. ž. I. (OIB: ...) za 8/144,

- tužitelj ad 9) M. R.2 pok. M. (OIB: ...) za 28/144,

koje suvlasništvo je na tom zemljištu uspostavljeno Sporazumom tužitelja od 20. 03. 2012. godine, a nakon što su vlasništvo konkretnih dijelova tog kompleksa stekli kao agrarni ovlaštenici temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja osobno ili kao pravni sljednici agrarnih ovlaštenika iz navedenog propisa, što su svi tuženici dužni priznati, a oni ad 1) – 5) i kao pravni sljednici uknjiženih suvlasnika pok. B. M. pok. M., dr. A. M. sina M., T. M. pok. M. i I. M. pok. M., te trpjeti

 

a) da se temeljem ove presude tužitelji odmah uknjiže kao suvlasnici u navedenim suvlasničkim udjelima na čest. 8942/1 površine 3080 m2 k.o. Z., uz brisanje društvenog vlasništva i postojećih upisa sa pok. B. M. pok. M., dr. A. M. sina M., T. M. pok. M., I. M. pok. M. i Z. sv. M. i

 

b) da temeljem ove presude tužitelji ishode parcelaciju u cilju formiranja samostalne kat. čestice na dijelu čest. 8942/1 k.o. Zadar, koji je predmet ove presude.

 

II              Odbija se tužbeni zahtjev iz osnovne tužbe, odnosno protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su M. G., V. V., S. V. i J. B. stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 8942/1 i 8942/3 k.o. Z. i to M. G. za 1/2 dijela, V. V. za 1/6 dijela, S. V. za 1/6 dijela i J. B. za 1/6 dijela, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelji ishode uknjižbu prava suvlasništva u navedenim suvlasničkim omjerima u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru na svoje ime, a sve po pravomoćnosti ove presude."

 

III              Nalaže se tuženicima-protutužiteljima M. G., V. V., S. V. i J. B. nadoknaditi tužiteljima-protutuženicima Š. R., V. R., S. K., Ž. R., M. R.1, Z. R., S. M., B. D. i M. R.2, trošak ovog postupka u iznosu od 36.257,48 kuna, u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika – protutužitelja M. G., V. V., S. V. i J. B. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Rješenjem suda prvog stupnja ispravljena je presuda u izreci u točki I b), tako da umjesto "na dijelu čest. 8942/1", treba pisati "na dijelu čest. 8942/3".

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženici M. G., V. V., S. V. i J. B. podnose reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu i rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, prihvati protutužbeni zahtjev tuženika i preinači odluku o trošku, te ukine rješenje o ispravku, podredno ukine presude i rješenje nižestupanjskih sudova i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. Potražuju trošak revizije.

 

Revizija 1. do 4. tuženika u odnosu na presudu nije dopuštena.

 

Revizija 1. do 4. tuženika u odnosu na rješenje je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju revidenti u naprijed navedenom pravcu postavljaju slijedeća pitanja:

 

1. Da li stranka u postupku pred sudom može osnovano postaviti procesnopravni zahtjev da je suvlasnik nekretnine (suvlasništvo kao pravo vlasništva na fizički nepodijeljenoj stvari), a tijekom postupka iznosi činjenične navode da je realna dioba izvršena na način da svakom sudioniku takve diobe pripada realni dio nekretnine, odnosno, mogu li tužitelji osnovano tražiti utvrđenje prava suvlasništva na određenoj nekretnini ukoliko isti tvrde da su vlasnici svaki ponaosob točno određenog dijela nekretnine, kojeg drže u isključivom vlasništvu i posjedu?

 

2. Može li tužitelj kao stranka u postupku nakon zaključenja glavne rasprave i nakon donošenja prvostupanjske presude, a nakon što je pogrešno označio predmet tužbenog zahtjeva, podneskom zatražiti ispravljanje izreke presude, a sud donijeti rješenje o ispravku iste, iako se usvajanjem takvog tužbenog zahtjeva de facto radi u pogreški u suđenju (ne o pogrešci u pisanju presude), a rješenjem o ispravku ispravlja pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev?

 

3. Ukoliko se tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, da li je tužitelj tijekom postupka dužan i dokazati da su se u njegovu korist ostvarile pretpostavke iz čl. 1 i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, te da li je postojanje agrarne odluke dokaz koji je tužitelj dužan predložiti kao dokaz tijekom postupka?

 

4. Da li tužitelj u parničnom postupku može osnovano postaviti zahtjev kojim se utvrđuje da su tuženici dužni trpjeti parcelaciju, s obzirom da je parcelacija predmet upravnog postupka, a uvjeti provođenja parcelacije ne mogu ovisiti o pravomoćnoj odluci suda, već ovise od zakonskih odredbi kojim se uređuje cijepanje nekretnina i prostornoplanskoj dokumentaciji važećoj na dan provođenja cijepanja, odnosno parcelacije nekretnina?

 

Revident smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te vezano za prvo postavljeno pitanje navodi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i poziva se na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1088/2005-2 od 29. kolovoza 2005.

 

U odnosu na treće postavljeno pitanje kao razlog važnosti revident se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1076/2011-2 od 11. prosinca 2012.

 

U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su pošli od utvrđenja da su tužitelji nesmetano posjedovali točno određene predmetne nekretnine od davnine te da su na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine" broj 138/46 i 111/47 – dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), stekli pravo suvlasništva u navedenim udjelima, slijedom čega su prihvatili tužbeni zahtjev, a odbili protutužbeni zahtjev.

 

U presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1088/2005-2 od 29. kolovoza 2005., na koju se kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja revidenti pozivaju izraženo je shvaćanje da "ako suvlasništvo znači vlasništvo više osoba u jednoj nepodijeljenoj stvari, kao što je to navedeno u odredbi čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZOV), onda suvlasnik ne može biti vlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine, kao što je to utvrđeno pobijanom presudom, jer ukoliko je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine onda očigledno ne može biti suvlasnik idealnog dijela jer se mora zaključiti da je suvlasniku na ime idealnog dijela pripao određeni realni dio nekretnine zbog čega se mora pretpostaviti da se u stvarnosti radi o fizički izvršenoj diobi."

 

Tužitelji u ovoj pravnoj stvari zahtijevaju utvrđenje da su oni suvlasnici točno određenog dijela nekretnine, pa se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a to isključuje mogućnost uspoređivanja pravnog shvaćanja iz pobijane odluke i ovog na koje se kao razlog važnosti revident poziva.

 

Treće postavljeno pitanje je pitanje činjenične naravi pa se ne radi o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Što se tiče četvrtog postavljenog pitanja u sadržaju revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskog suda, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na ovo postavljeno pitanje bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

 

Prema tome podnesena revizija u odnosu na 1., 3. i 4. pitanje nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. i 3. ZPP, valjalo riješiti kao u stavku I. izreke ovog rješenja.

 

Međutim, revizija je dopuštena u odnosu na drugo postavljeno pitanje "Može li tužitelj kao stranka u postupku nakon zaključenja glavne rasprave i nakon donošenja prvostupanjske presude, a nakon što je pogrešno označio predmet tužbenog zahtjeva, podneskom zatražiti ispravljanje izreke presude, a sud donijeti rješenje o ispravku iste, iako se usvajanjem tužbenog zahtjeva de facto radi u pogreški u suđenju (ne o pogreški u pisanju presude), a rješenjem o ispravku ispravlja pogrešno postavljeni tužbeni zahtjev?"

 

U odnosu na ovo postavljeno pitanje revident se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6268/04 od 17. siječnja 2006., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1097/2012-2 od 13. ožujka 2013., Rev-x 164/2011-2 od 21. rujna 2011., odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 1484/09-2 od 7. siječnja 2010.

 

U navedenim odlukama u bitnome je izraženo shvaćanje da sud može rješenjem ispraviti sudsku odluku ako je greškom suda došlo do pogreške u pisanju ili računanju, pa nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP o ispravku ako je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu upravo onako kako ga je tužitelj zahtijevao.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je o tom postavljenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem pa je revizija u odnosu na drugo postavljeno pitanje dopuštena i osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 342. st. 1. ZPP propisano je da su pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

 

              Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti upravo onako kako to tužitelj zahtjeva u podnesku od 24. ožujka 2009. te slijedom toga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP, a koji zaključak prihvaća i drugostupanjski sud.

 

              Kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nije došlo do pogreške u pisanju u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP tada je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti drugostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

              Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. u svezi sa čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u stavku II izreke rješenja.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.