Poslovni broj: 8 Uslpor-135/20-7

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice P. N. iz K., , C. G., OIB:…, zastupane po opunomoćeniku B. B., odvjetniku u J., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet  nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. srpnja 2020. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. srpnja 2020. godine,

 

                                                          

p r e s u d i o j e

 

            1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/934, URBROJ: 513-04-20-2 od 09. siječnja 2020. godine.

             

              2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

                                                          

 

Obrazloženje

                    

           U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/18-01/934, URBROJ: 513-04-20-2 od 09. siječnja 2020. godine tužitelj osporava rješenje te je u bitnom naveo: da u izreci i obrazloženju poreznog rješenja nije navedeno temeljem čega je tužiteljici razrezan porez; da je tužiteljica u  žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja navela da je pravomoćna presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj: IP-318/07 od 29. studenog 2010. godine ne može ispitati budući ne sadržava oznaku katastarske općine niti broj zemljišnoknjižnog uloška u kojem se nalaze predmetne čestice zemlje 1206/1, 1207/1, 1207/2, 1207/5 i 1207/6, te da se presuda ne može provesti u zemljišnoj knjizi; da je pogrešan stav tuženika iznesen u obrazloženju osporenog rješenja, da nije od utjecaja činjenica da se presuda ne može provesti u zemljišnoj knjizi i da je porezna obveza nastala u trenutku pravomoćnosti presude; da je izreka presude nepotpuna u smislu identifikacije nekretnina; da se prema važećim propisima sadržaj sudske presude donesene u parničnom postupku ne može nadopunjavati ili mijenjati sadržajem porezne prijave kako smatra tuženik, jer je porezno tijelo vezano izrekom presude. Poziva se na članak 2. i 99. Zakona o zemljišnim knjigama. Naveo je da se radi o neprovedivoj presudi što proizlazi iz Potvrde Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj: R2-3837/19 od 18. prosinca 2019. godine. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava H., Klasa: UP/I-410-20/14-01/581, Urbroj: 513-007-17-08-17-7 od 14. prosinca 2017. godine, kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 355.524,98 kuna, te porez na promet nekretnina u iznosu od 17.776,24 kuna.

Na ročištu od dana 08. srpnja 2020. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu, rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao kod svi navoda iznesenih u tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveo je da tužiteljica ne bi trebala snositi posljedice pogrešnog rada odvjetnika, kao opunomoćenika u parničnom postupku, koji nije naveo oznaku katastarske općine u kojoj se nalaze nekretnine, niti propusta parničnog suda da ovako neurednu tužbu vrati tužiteljici na isprava i dopunu. Popisao je trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od po 2.500,00  kuna.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika 09. siječnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

           Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je pravilno i zakonito poreznim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem presude zbog ogluhe, presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj: IP-318/07 od 29. studenog 2010. godine, koja je pravomoćna dana 18. ožujka 2014. godine, a kojom je tužiteljica stekla ¼ dijela prava vlasništva nekretnina opisanih i navedenih u predmetnoj presudi.

              Među strankama nije sporna sama visina poreza, obzirom da tužiteljica visinu poreza i ne osporava.

              Sporno je da li je bilo zakonske osnove da se tužiteljica zaduži za utvrđeni iznos poreza na promet nekretnina, odnosno da li je navedena presuda Općinskog suda u Starom Gradu predstavlja zakonitu osnovu da se tužitelju utvrdi porez na promet nekretnina.

Prema navodima tužiteljice je sporno da li navedena presuda može predstavljati osnovu za utvrđivanje poreza na promet nekretnina obzirom da se ista presuda ne može provesti u zemljišnoj knjizi, odnosno da se ne može izvršiti uknjižba vlasništva na ime tužitelja na nekretninama navedenim u izreci navedene presude.

Člankom  4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02. i 22/11, u daljnjem tekstu: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena,  nasljeđivanje,  darovanje,  unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu se pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, u skladu sa stavkom 2. istog članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz usprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Prema stavku 5. istog članka Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 6. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Člankom 14. stavak 2. ZPPN-a je propisano da u slučaju da se nekretnina stječe na temelju odluke suda, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

Prema presudi Općinskog suda u Starom Gradu broj: IP – 318/07 od 29. studenog 2010. godine, pravomoćnoj dana 18. ožujka 2014. godine proizlazi da je tužiteljica (zajedno sa još 3 tužitelja) kod Općinskog suda u Starom Gradu tužbom pokrenula parnični postupak protiv tuženika označenih u navedenoj presudi, a radi priznavanja vlasništva, s ciljem sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na označenim česticama zemlje. Nakon provedenog postupka pred sudom dana 29. studenog 2010. godine donesena je označena presuda kojom je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici, svatko po ¼ dijela od 41/2838 dijelova u pogledu čestice zemlje 1206/1, 1207/1, 1207/2, 1207/5, 1707/2 i 1207/6, za dijelove kako je navedeno u izreci presude.

U Potvrdi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela broj: R2 – 3837/19 od 18. prosinca 2019. godine (koju je tužiteljica priložila uz tužbu), se navodi da presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj: IP-318/07 od dana 29. studenog 2010. godine nije provediva u zemljišnoj knjizi jer se u izreci presude nije navedena katastarska općina za nekretnine koje su navedene u izreci presude.

Tužiteljica je dana 26. lipnja 2014. godine poreznom tijelu dostavila Prijavu poreza na promet nekretnina uz koju Prijavu je priložila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Starom Gradu broj: IP-318/07 od 29. studenog 2010. godine, po kojoj je stekla vlasništvo/ suvlasništvo navedenih čestica zemlje.

U Prijavi poreza na promet nekretnina tužiteljica je navela da je stekla vlasništvo čestice zemlje 1206/1, 1207/1, 1207/5, 1207/2, 1207/6 položenih u k.o. S..

Slijedom navedenom u poreznom postupku koji se je vodio kod poreznog tijela radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, po navedenoj presudi suda, je potpuno jasno da je tužiteljica temeljem navedene odluke suda stekla nekretnine, budući da ni tužiteljica isto i ne osporava (negira). Isto tako u poreznom postupku  koji se vodio kod poreznog tijela jasno je bilo na kojim nekretninama je tužiteljica stekla vlasništvo/suvlasništvo tj. o kojim se nekretninama radi.

Sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama isprave temeljem kojih se traži uknjižba vlasništva na nekretninama trebaju biti sastavljene tako da sadržavaju oznaku nekretnine (oznaku čestice-broj) te u kojoj je k.o. ista čestica položena, jer se radi o bitnim sastojcima bez kojih se ne može izvršiti uknjižba vlasništva. Odredbe samog Zakona su  kogentne kako u pogledu uvjeta za provedbu uknjižbe vlasništva tako i provedbe samog postupka uknjižbe vlasništva.

Međutim, u poreznim stvarima u postupku razreza poreza na promet uknjižba vlasništva tj. da li stjecatelj nekretnine može ili ne uknjižiti pravo vlasništva, nije uvjet za razrez poreza na promet nekretnina. Navedeno znači da i u situaciji kada zbog nekih razloga (stanja zemljišne knjige ili stanja isprava), nije moguće izvršiti uknjižbu vlasništva na nekretnini temeljem neke isprave, obveza plaćanja poreza na promet nekretnina postoji bez obzira što nije izvršena uknjižba vlasništva na nekretnini.

Navedeni stav je izražen u brojnim presudama prvostupanjskih Upravnih sudova i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Porezno tijelo je osnovicu poreza na promet nekretnina (tržišnu vrijednost) utvrdilo procjenom, sukladno članku 9. ZPPN-a.

Navod da je opunomoćenik tužiteljice u parničnom postupku koji se je vodio kod Općinskog suda u Starom Gradu propustio pravilno odrediti tužbeni zahtjev, kao i navod da je navedeni sud propustio predmetnu tužbu vratiti stranci na uređenje i dopunu, nisu od utjecaja za ovaj upravni spor. Navedene prigovore tužiteljica je mogla/trebala isticati tijekom postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Starom Gradu, odnosno u žalbi koju je mogla podnijeti protiv navedene presude istog suda.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu  ZUS-a), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

                                                

U Splitu 14. srpnja 2020. godine

                                                                                                                    S U D A C

 

                                                                                             Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

DNA:

-           pun. tužitelja, B. B., J., , uz zapisnik o objavi,

-           tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 08. i 14.07.2020.,

-          u spis.

 

 

 

                                                                          za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

                                                                                                 Nataša Rogošić