1

Poslovni broj: UsI-4433/19-11

 

 

 

 

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik E. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi razreza poreza na promet nekretnina, nakon održane javne rasprave, dana 14. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/431, URBROJ: 513-04-19-2 od 14. listopada 2019.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – P. u., P. u. Z., I. N. Z., KLASA: UP/I-410-20/2016-001/11532, URBROJ: 513-007-01-06-2017-05 od 13. studenoga 2017., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 236.928,32 kn, na koju osnovicu je utvrđen porez na promet po stopi od 5% u iznosu od 11.831,41 kn.

Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da se tuženik nije osvrnuo na sve žalbene navode, da mu je neosnovano utvrđen udio u vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 236.628,32 kn, a time i porez na promet u iznosu od 11.831,41 kn umjesto da mu je utvrđen udio u vrijednosti nekretnine u iznosu od 118.314,15 kn i shodno tome porez na promet u iznosu od 5.915,70 kn, budući da je temeljem Ugovora o kupoprodaji stekao 1/2 polovinu dijela stana, odnosno površinu od 28,35 m2. Navodi da budući je stekao 1/2 polovinu dijela, odnosno 28,35 m2 trebalo je utvrditi da li ta površina prelazi propisanu površinu u odnosu na broj članova njegove uže obitelji. Smatra da je tuženik neosnovano zanemario činjenicu da je u trenutku stjecanja nekretnine njegova supruga bila u visokom stadiju trudnoće pa se u pravnom smislu radilo o tročlanoj obitelji. Ne spori da je svojedobno imao u vlasništvu stan u Đ. površine 55,08 m2, a koji je otuđio 2006. godine, ali ističe da je taj stan za 9,92 m2 manji od maksimalno propisanih 65,00 m2 za dva  člana uže obitelji. Smatra da se na njega primjenjuje odredba članka 11.a stavak 1. podtočka 4.1., ali ne i stavak 2. te odredbe. Ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Predlaže provesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost utvrđivanja pripadajuće površine stečenog vlasništva predmetne nekretnine, a koja predstavlja osnovu za oslobođenje plaćanja poreza na promet nekretnina te dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost da 1/2 polovina predmetne nekretnine predstavlja posebno vlasništvo u skladu s Obiteljskim zakonom i da njegov dio predstavlja polovicu predmetne nekretnine u površini od 28,35 m2, odnosno da svaki od supružnika stječe svoj posebni dio predmetne nekretnine.

Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 1.250,00 kn, što ukupno iznosi 6.250,00 kn.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).

Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

Prema stavku 1. članka 11.a Zakona porez na promet nekretnina Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da imaju hrvatsko državljanstvo

2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi,

3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi:

– za 1 osobu do 50 m2 građevine

– za 2 osobe do 65 m2 građevine

– za 3 osobe do 80 m2 građevine

– za 4 osobe do 90 m2 građevine

– za 5 osoba do 100 m2 građevine

– za 6 osoba do 110 m2 građevine

– za 7 i više osoba do 120 m2 građevine.

4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:

4.1. građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine iz točke 3. ovoga članka.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su tužitelj i njegova supruga Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 23. lipnja 2016., svaki u ½ dijela, stekli u vlasništvo stan u Z., ukupne površine 56,71 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 63.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

Tužitelj je podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina radi kupnje prve nekretnine kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje, a u prijavi je kao člana uže obitelji naveo suprugu J. V. G.

U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj imao u vlasništvu stan u Đ. površine 55,08 m2, kojeg je otuđio 26. siječnja 2006. godine, te mu je odbijen zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, uz obrazloženje tuženika da je tužitelj posjedovao i otuđio stan približno iste površine kao i predmetni.

Međutim, nije jasno temeljem čega je tuženik zaključio da bi ta činjenica predstavljala razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina, a imajući u vidu citirane odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina.

Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim.

Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I. i II. izreke presude.

Odluka o trošku u točki III. izreke presude temelji se na članku 79. ZUS-a. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku i to sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako u iznosu u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za PDV 25%, ukupno 6.250,00 kn, sve u vezi sa Tbr. 23., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

 

U Zagrebu, 14. srpnja 2020.

 

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena  (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke III. žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane točke presude.

 

DNA:

1. O. E. A., Z.

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z., uz spis tuženika

3. U spis