Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 1628/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1. R. V., 2. V. V. i 3. S. V., svi iz V., ..., svi zastupani po punomoćniku F. L., odvjetniku iz O., protiv tuženika 1. E. o. d.d. Z., Podružnica R., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z. i 2. C. o. d.d. Z., Filijala R., zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š., Z. J. i J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-249/2020-2 od 29. siječnja 2020., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3813/06 od 4. prosinca 2013., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Odbija se zahtjev drugotuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-249/2020-2 od 29. siječnja 2020., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3813/06 od 4. prosinca 2013.
U odgovoru na navedeni prijedlog drugotuženik osporava postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, te predlaže isti odbaciti odnosno odbiti, a njemu dosuditi troškove sastava odgovora na navedeni prijedlog.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pet pravnih pitanja, s tim da se prva dva pitanja svode na korištenje nezakonitih dokaza, a za ta pitanja nisu izneseni razlozi važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se ne pozivaju ni na jednu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci.
Postavljeno pitanje koje se odnosi na uzimanje u obzir postotak invaliditeta, na potrebe osobe i njezinu ovisnost o članovima obitelji, i pitanje u kojem se traži odgovor na to opravdava li postotak invaliditeta od 80% dosudu naknade štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, nisu važna jer prvo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir postotak invaliditeta, potrebu osobe i njezinu ovisnost o članovima obitelji, te tim pitanjem pokušava osporiti utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a), dok je drugo pitanje činjenične naravi jer odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
Preostalim, posljednjim, pitanjem predlagatelji pitaju postoji li naročito teški invaliditet samo ako se taj invaliditet kreće u granicama potpunog invaliditeta, te se u odnosu na to pitanje pozivaju na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-576/00 od 24. siječnja 2007. Ni to pitanje nije važno jer i ono pitanje polazi od pogrešne pretpostavke o postojanju tako teške invalidnosti koja ima za posljedicu najteže oblike hendikepiranosti osobe u smislu njegove potpune ili gotovo potpune ovisnosti o drugima i nesposobnosti za bilo kakvim samostalnim aktivnostima, jer prema utvrđenjima drugostupanjskog suda to ipak nije slučaj s B. V. unatoč brojnim poteškoćama koje on ima u svakodnevnom životu.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Drugotuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.