- 1 -              Rev 388/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 388/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ć. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tužene Općine P., koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1664/15-2 od 15. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2747/14 od 28. travnja 2015., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1664/15-2 od 15. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2747/14 od 28. travnja 2015., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest.zem. 49/1, pašnjak i oranica, upisana u zk.ul. 818 k.o. M., na skici mjernja vještaka mjernika N. K., dipl.ing.geod. od 24. veljače 2015. godine označena točkama R-S-T-U-A-V-N-O-P-R, obojena žutom bojom i ima površinu od 485 m2, pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest.zem. 49/5 naziva G. u naravi pašnjak, dvorište i kuća upisana u zk.ul. 90 k.o. Murvica, na skici mjerenja vještaka mjernika N. K., dipl.ing.geod. od 24. veljače 2015. godine označena točkama A-B-C-D-H-I-J-K-L-M-N-V-A, obojana žutom bojom i ima površinu od 2982 m2 te pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake čest.zem. 1152/3 put, upisana u zk.ul. 312 k.o. M., na skici mjeranja vještaka mjernika N. K., dipl.ing.geod. od 24. veljače 2015. godine označena točkama D-E-F-G-H-D, obojana žutom bojom i ima površinu od 413 m2, a koji dijelovi na skici lica mjesta od 24. veljače 2015. godine izrađenoj po N. K. dipl.ing.geod. čine jedinstvnu cjelinu ukupne površine 3880 m2, omeđenu slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-A i obojenu žutom bojom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude od nadležnog tijela zatraži parcelaciju predmetne nekretnine na način da svoj realni dio odvoji i od njih formira novu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 3880 m2 i upiše se kao vlasnik nove parcele za cijelo sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđene je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina darovanjem i dosjelošću putem svojih pravnih prednika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je čest.zem. 49/1 upisana kao vlasništvo Općine P.,

 

- da je čest.zem. 1152/3 upisana kao Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni narodni odbor-M.,

 

- da je tužiteljica upisana kao posjednica čest.zem. 49/5 i dijela čest.zem. 1152/3,

 

- da je između I. S., oca tužiteljice, i tužiteljice sklopljen ugovor o darovanju, kojim I. S. daruje nekretninu oznake 49/5 k.o. M. tužiteljici,

 

- da su položene isprave radi stjecanja prava vlasništva čest.zem. 49/5 s imena S. I. pok. J. u korist Ć. V. rođ. S.,

 

- da se radi o nekretnini koja je pripadala obitelji tužiteljice,

 

- da je tužiteljica izgradila kuću na predmetnoj nekretnini 1987.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da se ne može nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji tužiteljice prije 6. travnja 1941. čime nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno paragrafu 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koji zahtjeva pošten i nesmetan posjed 40 godina unatrag od 6. travnja 1941. Nadalje, nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljica nema uvjeta niti za stjecanje predmetne nekretnine građenjem jer se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 91/96), a koji zakon isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem na društvenoj imovini.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Može li se osnovano u smislu odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđivati pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je do 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a bez primjene čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

2. Može li se osnovano u smislu odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđivati pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je do 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a bez primjene čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kada na predmetnoj nekretnini ne postoje bilo kakva prava trećih osoba niti bi se takvim priznanjem prava vlasništva zadiralo u prava trećih osoba, odnosno kada ne postoje prava trećih osoba koja se imaju zaštiti?“

 

Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. lipnja 2009., Jakeljić protiv Hrvatske zahtjev broj 22768/12, presuda od 28. lipnja 2016. i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj 37685/10, presuda od 28. lipnja 2016., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama, ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

 

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Evropski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva. To tim više što iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica na predmetnoj nekretnini (nekretninama) sagradila i kuću u kojoj živi.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju da li su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.