- 1 - Revd 988/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: ... iz V., N. K., OIB: ..., iz S., B. K., OIB: ..., iz T., i A. K., OIB: ..., iz Z., koje sve zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u S., protiv tuženika G. T., kojeg zastupa punomoćnica B. V., odvjetnica u T., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1719/2019 od 19. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1789/2019 od 24. lipnja 2019., na sjednici održanoj 14. srpnja 2020.
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1719/2019 od 19. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1789/2019 od 24. lipnja 2019., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
U odgovoru na prijedlog tužitelji ističu da je na naznačena pitanja odgovoreno u odlukama ovog suda broj Rev-1064/1989-2 od 22. studenoga 1989. i Rev-2914/1944-2 od 15. studenoga 1994.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tuženik za prvo, drugo, treće i peto pitanje nije obrazložio zbog čega bi naznačena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
U nižestupanjskim presudama sudovi nisu zauzeli jasno shvaćanje o tome je li osnova zahtjeva za isplatu stjecanje bez osnove ili naknada štete, pa u takvoj procesnoj situaciji kad se naznačenim pitanjima ne napada podobnost presude za ispitivanje, o četvrtom naznačenom pitanju, za koje je tuženik, pozivajući se na odluku ovog suda broj Rev-1409/01 od 9. prosinca 2009. dao razlog važnosti, ne ovisi odluka o sporu.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.
