- 1 -              Revd 978/2020-2

Broj: Revd 978/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz K., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. iz O., protiv tuženice Kliničke bolnice D. iz Z., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje u postupku Republike Hrvatske - za Ministarstvo zdravstva (OIB: ...), kao umješača na strani tuženice, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tuženice i umješača na strani tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-540/2019-2 od 5. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1770/2018-34 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlozi tuženice i umješača na strani tuženice za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 21.089,97 kn bruto „na ime razlike manje isplaćenih plaća“ te naknaditi mu trošak postupka od 9.200,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

Tuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda i o kojem sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.

Prijedlog da mu se dopusti revizija podnio je i umješač na strani tuženice.

Tužitelj nije odgovorio na prijedloge.

Prijedlozi tuženice i umješača da im se revizija dopusti nisu dopušteni.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. studenoga 2019.,  slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U konkretnom slučaju tuženica i umješač na njezinoj strani predložili su da im se protiv drugostupanjske presude dopuste revizije - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svojih prijedloga: o pitanjima naznačenim u prijedlozima za dopuštenost revizije, revizijski sud je izrazio shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela pod brojem: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. i ono glasi:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.”

U tome je ujedno sadržan i odgovor na u prijedlozima postavljena pitanja:

- on se odnosi na mogućnost kumuliranja u prekovremenom radu svih dodataka o kojima je u istome smislu u odredbama KU-a riječ,

- sud ima ovlast tumačiti svaki akt i propis te (ovdje bitno) kolektivni ugovor i smisao odredaba ovih: iz te ovlasti i izvire prethodno izraženo pravno shvaćanje.

Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvome (već prihvaćenom) shvaćanju i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedloge) ne nalazi razloge da bi (nakon što se o postavljenim pitanjima već izjasnio) takvo shvaćanje trebalo promijeniti ili da bi ono i dalje imalo bilo nesigurno i u praksi neujednačeno: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) i KU-a bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz podnesenih prijedloga nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

Stoga je prijedloge tuženice i umješača za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 14. srpnja 2020.