Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 230/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. L. iz L. Š., OIB: … i drugotužitelja V. L. iz R., OIB: …, koje zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženice D. L. iz M., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik u Z., radi utvrđenja odlučujući o reviziji prvo i drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-974/15-2 od 21. listopada 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-785/14 od 6. ožujka 2015., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija prvo i drugotužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-974/15-2 od 21. listopada 2015. i sudi:
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-785/14 od 6. ožujka 2015.
Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kuna.
II. Dužna je tužena nadoknaditi tužiteljima trošak revizijskog postupka u iznosu od 2.346,87 kn, u roku od 8 dana.
Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji S. L., L. Š., OIB: … i V. L., R., OIB: …, suvlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. broj 279 k.o. L. Š., i to kčbr. 1027/4 kuća bb u naselju L. Š. od 93 m2, dvorište u naselju L. Š. od 797 m2, oranica u naselju L. Š. od 1104 m2, čkbr. 1028 oranica D. u G. od 175 čhv., čkbr. 1029/2 oranica D. u G. od 83 čhv. i čkbr. 1030/2 livada D. u G. od 28 čhv., a što je tužena D. L. iz M., S., OIB: …, dužna trpjeti da se tužitelji nakon pravomoćnosti ove presude upišu kao suvlasnici u navedenim suvlasničkim omjerima na navedenim nekretninama u Zemljišne knjige.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 15.653,75 kuna u roku od 15 dana."
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. P r e i n a č a v a s e presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-785/14 od 6. ožujka 2015. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su tužitelji S. L., L. Š., OIB: … i V. L., R., OIB: …, suvlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. broj 279 k.o. L. Š., i to kčbr. 1027/4 kuća bb u naselju L. Š. od 93 m2, dvorište u naselju L. Š. od 797 m2, oranica u naselju L. Š. od 1104 m2, čkbr. 1028 oranica D. u G. od 175 čhv., čkbr. 1029/2 oranica D. u G. od 83 čhv. i čkbr. 1030/2 livada D. u G. od 28 čhv., a što je tužena D. L. iz M., S., OIB: 5…, dužna trpjeti da se tužitelji nakon pravomoćnosti ove presude upišu kao suvlasnici u navedenim suvlasničkim omjerima na navedenim nekretninama u Zemljišne knjige.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 15.653,75 kuna u roku od 15 dana.“
II. Tužitelji su dužni tuženoj nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 18.121,19 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 6. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji navodeći da istu podnose radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. i Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelji potražuju trošak revizije.
Tužena u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbaciti. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
Revizija tužitelja je osnovana.
Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.
U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. obzirom je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva nekretnina svakog tužitelja u 1/4 dijela, na temelju zakonskog nasljeđivanja po njihovom ocu S. L., budući su tužitelji na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-4/90 od 14. ožujka 1990. u ostavinskom postupku iza pok. S. L. utvrđeni kao nasljednici svaki u 1/4 dijela.
Nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da je tužena upisana kao samovlasnica nekretnina upisanih u zk.ul. br. 279 k.o. L. Š. i to: čk.br. 1027/4 kuća bb u naselju L. Š. od 93 m2, dvorište u naselju L. Š. od 797 m2, oranica u naselju L. Š. od 1104 m2, čk.br. 1028 oranica D. u G. od 175 čhv, čk.br 1029/2 oranica D. u G. od 83 čhv i čk.br. 1030/2 livada D. u G. od 28 čhv,
- da je iste nekretnine tužena stekla nasljeđivanjem iza svog supruga S. L. mlađeg koji je umro 1994., rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici, po javnom bilježniku I. M. broj O-774/04 od 29. ožujka 2005.,
- da se S. L. mlađi bio upisao kao vlasnik tih nekretnina na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda broj P-718/78 od 15. ožujka 1979.,
- da postupak u predmetu P-718/78 nije vodio S. L. mlađi, već njegov otac S. L. stariji, a što proizlazi iz punomoći dane odvjetniku, te grafološkog vještačenja provedenog pred prvostupanjskim sudom u ovom predmetu,
- da je S. L. stariji, kao primatelj uzdržavanja, sa svojim sinovima, S. L. mlađim te S. L. i V. L. (ovdje tužiteljima) i N. L., kao davateljima uzdržavanja, sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod brojem R2-251/81 dana 8. prosinca 1981. predmet kojeg su bile sporne nekretnine koje bi po smrti primatelja uzdržavanja davateljima pripale na jednake dijelove,
- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P-844/08 od 21. rujna 2010. odbijen tužbeni zahtjev tužene radi raskida spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju,
- da je S. L. stariji umro 24. studenog 1989. i da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-4/90 od 14. ožujka 1990. kao nasljednici utvrđeni njegovi sinovi S. mlađi, S., N. i V. L., i to svaki u 1/4 dijela, no da u tom postupku sporne nekretnine nisu bile predmetom nasljeđivanja,
- da je 1999. umro brat tužitelja N. L. i da su tužitelji utvrđeni njegovim nasljednicima zajedno sa M. C., mllj. D. i M. L., no da u tom postupku sporne nekretnine nisu bile predmetom nasljeđivanja.
Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/4 dijela spornih nekretnina. Prvostupanjski sud navodi da iz utvrđenih činjenica proizlazi da se S. L. mlađi uknjižio kao vlasnik na predmetnim nekretninama na temelju presude Općinskog suda u Velikoj Gorici P-718/78 od 15. ožujka 1979. koja uknjižba nije valjana obzirom je grafološkim vještačenjem utvrđeno da S. L. mlađi nije bio skriptor potpisa na pismenima koja su vještačena, da on nije bio stranka u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici koji se vodio pod brojem P-718/78, te da je stoga on bio nepošteni stjecatelj, a tužena koja je predmetne nekretnine naslijedila iza njega time je također nepošteni stjecatelj upisanog prava vlasništva.
Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku te odbio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da S. L. mlađi, a time i njegova supruga, odnosno tužena, nisu bili nepošteni stjecatelji obzirom su se u zemljišne knjige uknjižili na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-718/78 od 15. ožujka 1979.
Drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između stanja spisa i obrazloženja te odluke te se presuda može valjano ispitati.
Osnovano tužitelji u reviziji prigovaraju pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, a kada je odbio njihov zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici broj P-718/78 pokrenuo i vodio S. L. stariji, otac tužitelja i svekar tužene, te da se presuda donesena u tom postupku odnosila na S. L. starijeg, međutim da je greškom u izreci presude umjesto S. L. I. (stariji) naveden S. L. S. (mlađi) te on utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina. Također proizlazi da su 8. prosinca 1981. S. L. stariji s jedne strane te njegova četiri sina ovdje tužitelji, pok. V. L. i pok. S. L. mlađi, sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega su bile predmetne nekretnine, očito vjerujući kako je upravo S. L. stariji uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina obzirom da je on i vodio postupak za utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici P-718/78. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. S. L. starijeg broj O-4/90 od 14. ožujka 1990. utvrđeno je da su osim ovdje tužitelja zakonski nasljednici i S. L. mlađi i N. L., svaki u 1/4 dijela.
Obzirom da su predmetne nekretnine bile uknjižene u zemljišnim knjigama na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Velikog Gorici broj P-718/78 kao vlasništvo S. L. mlađeg, to iste nisu mogle biti predmet ostavinske rasprave iza pok. S. L. starijeg.
Pravilno stoga prvostupanjski sud navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti i da tužiteljima pripada njihov suvlasnički dio svakom u 1/4 dijela, a sve na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza pok. S. L. starijeg broj O-4/90 od 14. ožujka 1990. prema kojem su ostavitelja u ¼ dijela naslijeđene imovine naslijedili njegovi sinovi S. L. mlađi, N. L., S. L. i V. L.
Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako je to i učinio sud prvog stupnja, te je slijedom navedenog valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Tužitelji su uspjeli u revizijskom postupku, pa su im na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP dosuđeni troškovi tog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu 1.546,87 kn, te sudska pristojba u iznosu 800,00 kn odnosno ukupno 2.346,87 kn.
Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.