- 1 -              Rev-x 330/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 330/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1279/16-2 od 29. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9837/04-26 od 18. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9837/04-29 od 19. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1279/16-2 od 29. studenoga 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9837/04-26 od 18. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9837/04-29 od 19. rujna 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku T. M. iz Z., OIB …, da tužiteljici M. B. iz Z., OIB …, preda u posjed i vlasništvo stan površine cca 30 m2, kojem procijenjena tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo ne može biti manja od 46.016,26 EUR, stan koji je bez ikakvih upisanih ili neupisanih tereta i drugih stvarnih prava, neoštećen, slobodan od osoba i stvari, koji se nalazi u dobro održavanoj i neoštećenoj zgradi na području grada Z., gradske četvrti D. g. ili gradske četvrti T. ili gradske četvrti T. j., ili na dijelovima gradske četvrti Č. koji spadaju u mjesne odbore B. K.1 ili B. K.2 ili na dijelovima gradske četvrti M. koji spadaju u mjesne odbore R., M., E. K. D. Š. ili D. d., ili na dijelovima gradske četvrti M. - G. g. koji spadaju u mjesne odbore M. ili P., ili da tužiteljici isplati iznos od 46.016,26 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s kamatama na iznos od 90.000,00 DEM tekućim od 27.01.2010. do 31.12.2001. po stopi koju je C. B. d.d. Z. plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti DEM, odnosno od 01.01.2002. do 31.12.2007. s kamatama na iznos od 46.016,26 EUR po stopi po kojoj je C. B. d.d. plaćala na štedne uloge po viđenju u valuti EUR, a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, kao i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 39.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.07.2016. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 45 dana

 

II Odbija se dio zahtjeva tužiteljice kojim traži da stan koji je predmetom činidbe opisane u točki I izreke bude opremljen centralnim grijanjem."

 

Rješenjem o ispravku od 19. rujna 2016. godine odlučeno je:

 

"Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P-9837/04 od 18. srpnja 2016. godine u točki I izreke presude na način da:

 

- u 8. retku umjesto naziva B. K. ima stajati B. K.

- u 13. retku umjesto datuma 27.01.2010. ima stajati 27.01.2000."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika T. M. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9837/04 od 18. srpnja 2016. godine ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9837/04 od 19. rujna 2016. godine u dijelu pod toč. I izreke."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osporavajući zakonitost pobijane presude revident osnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da je izreka presude nerazumljiva te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kakav je ranije citiran, koji po ocjeni ovog suda nije podoban za raspravljanje i odlučivanje.

 

Naime, zahtjev tužiteljice, da bi se o njemu moglo odlučivati u meritumu, morao bi biti dovoljno određen, jasan - sve kako bi bio kao takav podoban i za provedbu kroz ovršni postupak, ako bi ovaj uopće i bio potreban. Pravilno, određeno i razumljivo postavljen tužbeni zahtjev osnovna je procesna pretpostavka da bi se o njemu moglo meritorno suditi.

 

Konkretno, zahtjev tužiteljice trebao bi biti razumljiv i podoban za raspravljanje i odlučivanje.

 

Međutim, zahtjev tužiteljice da joj tuženik u roku 45 dana preda u posjed i vlasništvo stan površine cca 30 m2, kojem procijenjena tržišna vrijednost na dan predaje u posjed i vlasništvo ne može biti manja od 46.016,26 EUR, stan koji je bez ikakvih upisanih ili neupisanih tereta i drugih stvarnih prava, neoštećen, slobodan od osoba i stvari, koji se nalazi u dobro održavanoj i neoštećenoj zgradi na području grada Z., gradske četvrti D. g. ili gradske četvrti T. ili gradske četvrti T. j., ili na dijelovima gradske četvrti Č. koji spadaju u mjesne odbore B. K.1 ili B. K.2 ili na dijelovima gradske četvrti M. koji spadaju u mjesne odbore R., M., E. K. D. Š. ili D. d., ili na dijelovima gradske četvrti M. - G. g. koji spadaju u mjesne odbore M. ili P., nije niti razumljiv, niti podoban za raspravljanje i odlučivanje, a niti podoban za ovrhu.

 

Sudovi su nadalje prihvatili i dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"… ili da tužiteljici isplati iznos od 46.016,26 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno s kamatama…." odlučujući i obrazlažući ga kao facultas alternativu odnosno građanskopravnu ponudu tuženiku da se utužene obveze oslobodi ukoliko ispuni ovu drugu, ponuđenu obvezu.

 

Prema odredbi čl. 327. ZPP-a ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će, ako prihvati tužbeni zahtjev izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu.

 

Tužiteljica, međutim nije postavila tužbeni zahtjev kao facultas alternativu iz čl. 327. ZPP budući da se ne radi o građanskopravnoj ponudi, prema kojoj bi se tuženik mogao osloboditi činidbe na predaju u posjed i vlasništvo stana isplatom iznosa 46.016,26 EUR.

 

Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva radi o facultas alternativi, odnosno o građanskopravnoj ponudi tuženiku kao potencijalnom dužniku utužene obveze da se iste oslobodi ispunjenjem ove druge, ponuđene činidbe.

 

Tužiteljica je istaknula tužbeni zahtjev na način kao da je u pitanju alternativna obveza. Zatražila je da joj tuženik preda u posjed i vlasništvo stan ili da joj plati iznos od 46.016,26 EUR. Ako neka obveza u smislu odredbe čl. 403. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO) ima dva ili više predmeta, ali je dužnik dužan dati samo jedan da bi se oslobodio obveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku i obveza prestaje kada on bude predao predmet koji je izabrao. U konkretnom slučaju to bi značilo da je tuženik u obvezi koja ima dva predmeta: a) predaja u posjed i vlasništvo stana ili b) isplata određene svote novca.

 

Nižestupanjski sudovi, pogrešno shvaćajući da se radi o facultas alternativi odnosno da je tužbenim zahtjevom tužiteljica ponudila tuženiku da se svoje obveze oslobodi isplatom određenog iznosa novca, nisu niti utvrđivali ima li obveza tuženika dva predmeta, a obzirom je tužiteljica istakla svoj tužbeni zahtjev kao alternativnu obvezu.

 

Nižestupanjski su sudovi, pogrešno shvaćajući da je zahtjev tužiteljice postavljen u smislu facultas alternative, te prihvaćajući nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje tužbeni zahtjev počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na što je tuženik osnovano ukazivao u žalbi, te sada u reviziji.

 

Slijedom navedenog trebalo je obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.