- 1 -              Rev-x 677/2018-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 677/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. I. iz V., zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku u V., protiv tuženika K. P. iz V., zastupana po punomoćnici B. M., odvjetnici u V. i Ž. F. iz L., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji prvotuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gžx-13/15-2 od 26. kolovoza 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-1631/12-170 od 22. srpnja 2014., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š., umrle ..., ulazi imovina koja se sastoji od novčanog iznosa od 2.734,05 EUR-a koji se nalazi na deviznoj štednoj knjižici kod Z. b. broj …, novčani iznos od 5.075,00 EUR-a (prije 10.150,00 DEM), te 1/4 dijela nekretnine koja se sastoji od stana na drugom katu zgrade u V. sagrađene na čkbr. 669 iz k.o. V. i upisane u z.k.ul. 641 poduložak broj 2 k.o. V., a koji stan se sastoji od kuhinje, dvije sobe, ostave, kupaonice, WC-a i terase, označen u planu slovom B zajedno sa dvorištem i pomoćnom zgradom kao zajedničkim i nedjeljivim dijelom vlasnika posebnih dijelova zgrade. U toč. II/ izreke prvostupanjske presude naloženo je prvotuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 48.556,25 kn.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba prvotuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I/ izreke kojim je utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. ulazi 1/4 dijela nekretnine sagrađene na čkbr. 669 iz z.k.ul. 641 k.o. V. poduložak 2. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je usvojena žalba prvotuženice te je ukinuta prvostupanjska presuda pod toč. I/ izreke u dijelu kojim je utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. ulazi novčani iznos od 2.734,05 EUR-a i 5.075,00 EUR-a, a ukinuta je i toč. II/ izreke prvostupanjske presude u odnosu na troškove parničnog postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca istog suda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te da preinači nižestupanjske presude u odnosu na pobijani dio i odbije u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da u tom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da 1/4 dijela nekretnine koja se sastoji od stana u V. spada u ostavinsku imovinu iza pok. M. Š.

 

Prvotuženica u reviziji u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se ispitati zbog nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju i analizi izvedenih dokaza te da je time povrijeđeno pravo tuženice na pravično suđenje. Pored navedenog, revidentica ukazuje da je drugostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP jer da drugostupanjska presuda uopće ne sadrži obrazloženje niti razloge u odnosu na izvršeno gospodarsko vještačenje.

 

Suprotno navodima prvotuženice u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a isto tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se u potpunosti može utvrditi na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da 1/4 dijela sporne nekretnine čini ostavinsku imovinu iza pok. M. Š. Koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud je naveo razloge i obrazložio zbog čega se 1/2 sporne nekretnine smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova koji su istu stekli temeljem čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – dalje: ZBPO). Isto tako drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode prvotuženice koji su od odlučnog značaja, slijedom čega ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da su roditelji tužiteljice M. i I. Š. bili u braku od 1939. do 1981.,

 

- da je M. Š. umrla …. nakon 42 godine braka sa I. Š.,

 

- da je sporna nekretnina stečena kupoprodajom 10. kolovoza 1978. te je uknjižena na ime pok. I. Š. rješenjem Općinskog suda u Poreču broj Z-414/80,

 

- da je u postupku broj P-701/11 kod Općinskog suda u Poreču postupak završen povlačenjem tužbe, a tužbeni zahtjev odnosio se na utvrđenje da je sporna nekretnina posebna imovina pok. Š. I.,

 

- da roditelji tužiteljice nisu bili u radnom odnosu već da su se bavili poljoprivredom na vlastitom poljoprivrednom imanju gdje su, između ostalog, uzgajali plantažni grah, razne domaće životinje i druge poljoprivredne proizvode,

 

- da su navedene poljoprivredne proizvode prodavali na tržnici u Z. i R. te R. S.,

 

- da je pok. Š. I. kupovao poljoprivredne proizvode od drugih te ih kasnije preprodavao,

 

- da se pok. Š. I. bavio i preprodajom drva i deviza.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da sporna nekretnina koja se sastoji od 1/2 dijela stana u V. predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe čl. 271. ZBPO te ujedno predstavlja njihovu zajedničku imovinu te da je udio svakog od prednika tužiteljice u takvoj zajedničkoj imovini u 1/2 dijela u skladu s odredbom čl. 281. ZBPO.

 

Prvotuženica u reviziji pobija takav zaključak nižestupanjskih sudova te navodi da se radi o posebnoj imovini Š. I., a koja da je i pribavljena kaznenim djelom jer da je do kupnje spornog stana došlo novcem od ilegalnih radnji.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja u postupku ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da je sporna nekretnina stečena radom i privređivanjem pokojnih roditelja tužiteljice za vrijeme trajanja njihovog braka te da ista čini njihovu zajedničku imovinu. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je predmetna nekretnina stečena kupnjom za vrijeme trajanja braka prednika tužiteljice, i prvotuženica nije tijekom ovog postupka dokazala da bi se radilo o posebnoj imovini pokojnog Š. I., a u prilog čega je i činjenica da je u parničnom postupku kod Općinskog suda u Poreču pod brojem P-701/11 povučena tužba u kojoj se tražilo utvrđenje da upravo sporni stan predstavlja posebnu imovinu pokojnog Š. I. Također je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je temeljem odredbe čl. 281. st. 1. i 2. ZBPO doprinos prednika tužiteljice podjednak u stjecanju te nekretnine kao bračne stečevine i zajedničke imovine jer su se oboje bračnih drugova bavili poljoprivredom, proizvode su prodavali na tržnicama, a pokojni I. Š. bavio se i preprodajom deviza te drva i poljoprivrednih proizvoda od čega je ostvarivao prihod, dok je s druge strane njegova supruga obavljala rad u domaćinstvu i na poljoprivrednom imanju, a brinula se i o odgoju i podizanju četvoro djece.

 

Također je neosnovan prigovor prvotuženice da zarada koju je pok. I. Š. ostvarivao preprodajom poljoprivrednih proizvoda, drvene građe i deviza ne ulazi u bračnu stečevinu jer da se radi o stjecanju imovine protuzakonitim radnjama te takva korist ne može ući u ničiju imovinu. Takav prigovor nije osnovan jer uzimajući u obzir sve okolnosti rada i privređivanja prednika tužiteljice dolazi se do doprinosa svakog od njih u 1/2 dijela u stjecanju njihove zajedničke imovine i bračne stečevine, te nije predmet ovog postupka je li pri tome pok. I. Š. počinio kazneno djelo nedopuštene trgovine ili neko drugo kazneno djelo. Stoga ukupno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji ističe prvotuženica u reviziji.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju prvotuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.