- 1 -              Revd 1645/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1645/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz D., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo unutarnjih poslova, (OIB: ...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-435/2019-2 od 5. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-370/2018-17 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1.       Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II.              Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-435/2019-2 od 5. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-370/2018-17 od 9. srpnja 2019.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije i predložio da se „zahtjev odbaci kao nedopušten“ ili podredno „odbije kao neosnovan“. Traži naknadu troška za odgovor.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tuženice).

 

Naime, nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja (u pogledu odluke o glavnoj stvari) ocijenili osnovanim te prihvatili uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da „se u konkretnom slučaju ne radi o prekovremenom radu ali se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, u skladu s odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora tužitelju mora honorirati i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima“,

 

- da „dosuđeni iznos tužitelju pripada na temelju odredbe čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s osnove rada u turnusima“,

 

dok se postavljenim pitanjem problematizira (upravo ono što su nižestupanjski sudovi i zaključili te na tome temeljili svoju odluku): da „se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe“, ne može „priznati tužitelju kao prekovremeni rad“.

 

Uostalom, revizijski sud je u više svojih odluka, pa tako i u odluci posl. br. Rev-2874/2019-2 od 20. kolovoza 2019., ukazao: „da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-466/2007 od dana 5. rujna 2007. ... zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može se u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04) podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, u skladu s odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04) tužitelju može honorirati i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima“.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.